18. veljače 2026. | 836 prikaza.

DVORAC ESTERHÁZY U DARDI – KRONIKA PROPADANJA I APEL ZA SPAS

Od vlastelinskog sjaja do tihe zapuštenosti

Povijest gradnje dvorca Esterházy u Dardi može se pratiti kroz nepuna dva stoljeća, zbog čega su na njemu vidljive odlike i elementi barokne i klasicističke arhitekture 18. i ranog 19. stoljeća. Budući da nakon oslobađanja Baranje i cijele Slavonije od Osmanlija nakon 1687. godine Darda s okolnim posjedom (vlastelinstvom) dolazi u vlasništvo obitelji maršala Giovanija Federica Veteranija (1643. – 1695.), kao posthumna nagrada za njegove ratne zasluge, njegovi nasljednici (kćer Marija Kamila i njezin suprug Julije) započinju s gradnjom dvorca između 1714. i 1717. Kako navode Katarina Horvat-Levaj, Ratko Vučetić i Ivana Haničar Buljan u svojoj studiji o dvorcu („Darda: Dvorac Esterházy, Povijesno-građevni razvoj, valorizacija i prijedlog konzervatorskih smjernica”, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2012., str. 25., 26.) najstariji dio dvorca, sagrađen u doba Veteranija, su dva bočna krila, sjeverno i južno, podignuti kao zasebne zgrade, dok je središnji dio s pročeljem, koji povezuje dva krila nastao u vrijeme novih vlasnika, obitelji Esterházy, nakon 1749. godine. Najstariji spomen dvorca u pisanim izvorima, barem onim dosad poznatim, nesumnjivo se nalazi u pismu supruge tadašnjeg britanskog veleposlanika pro Velikoj Porti Edwarda Montagua, lady Mary Montagu, iz 1717. godine, u kojem je navedeno kako je nju i supruga u zimu te godine, na njihovu putovanju prema Istanbulu, ugostio “grof Veterani, u svom malom dvorcu.” (Mary Wortley Montagu, “The Letters and Works of lady Mary Wortley Montagu”, knjiga I., urednik James Stuart-Wortley, London, 1837., str. 336.) Gradnju dvorca nastavio je, dakle, kupac i novi vlasnik vlastelinstva, Janos Esterházy de Galántha (1695. – 1753.), a ona će biti uvelik dovršena i finalizirana u izraženmo klasicističkom stilzu za vrijeme njegovih nasljednika,  Janosa Karolya Ferencza Esterházy de Galántha (1723. – 1757.), Kazimira (Kazmer) Esterházy de Galántha (1749. – 1802.) i Janosa Kazimira Esterházy de Galántha (1775. – 1829). Dvorac će upravo u vrijeme Janosa Kazimira dobiti svoj konačni vanjski izgled, postavljanjem obiteljskog grba na pročelju s natpisom COMES IOANNES CASIMIRVS ESTERHAZY F.F. MDCCCXIII FORTITUDINI. (Levaj Horvat, Vučetić, Haničar, Buljan, Darda i dvorac Eszterhazy, str. 20.), stoga se godina 1813. obično uzima kao Godina njegova konačnog dovršetka. Međutim, radova na dvorcu, bilo u svrhu dorade ili renovacije, bilo je i kasnije, stoga se i danas mogu unutar dvorca pronaći razbacani komadi opeke s utisnutim godinama, primjerice 1818., 1908. i sl., koji svjedoče o tim kasnijim graditeljskim intervencijama.

Kao posljedica nagomilanih Kazimirovih dugova, cijelo vlastelinstvo ponovno mijenja svog vlasnika. Sin i nasljednik Kazimirov, Kazimir Miklós Esterházy de Galántha (1805. – 1870.), nije u mogućnosti namiriti nagomilana potraživanja te se stoga odlučuje na prodaju dvorca i posjeda njemačkom plemiću, knezu Georgu Wilhelmu zu Schaumburg-Lippe (1784. – 1860.), koji će staro vlastelinstvo uvelike unaprijediti, financijski ojačati i pretvoriti u moderno gazdinstvo opremljeno tada najmodernijim industrijskim strojevima i pomagalima u poljoprivredi, stočarstvu i proizvodnji, čije će administrativno središte i službeno postati prostorije dvorca. Obitelj Schaumburg-Lippe ostaje u vlasništvu sve do kneza Adolfa II. (1883. – 1936.), koji zatječe gazdinstvo u prilično lošem stanju i od 1912. započinje rasprodaju svih svojih imanja u Slavoniji (osim Darde, posjedovao je i Viroviticu) i Baranji, tako da Darda prelazi u posjed mađarske Agrarno-rentne banke, koja pred kraj Prvog svjetskog rata preprodaje imanje šumskoj udruzi iz Magyarbólya, također u vlasništvu susjednog vlastelinstva Belje. Na taj način dolazi do spajanja nekadašnja dva vlastelinstva i dvorac Darda, tijekom 20. stoljeća, za vrijeme prve i druge Jugoslavije, postaje središte državnog dobra i poljoprivredno-industrijskog kombinata „Belje“. U dvorcu neko vrijeme, osim ureda, postoje i posebne stambene prostorije za radnike te takvo stanje ostaje gotovo nepromijenjeno do Domovinskog rata, kada tijekom okupacije i boravka mirovnih snaga UNPROFOR-a trpi znatna oštećenja, izvana i iznutra. Tek mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 1998. godine počinje planiranje konzervatorskih radova i rekonstrukcije dvorca.

Planovi na papiru, urušavanje na terenu

Ranije citiran rad skupine autora, djelatnika Instituta za povijest umjetnosti, nije samo povijesna studija o dvorcu Esterházy, nego i analiza stanja dvorca kakvog su autori zatekli prije punih trinaest godina te na osnovu analiziranog stanja dali svoje stručno mišljenje i smjernice o potrebnim konzervatorskim radovima koji bi obnovili njegovu originalnu formu. Ona je zapravo i dosad jedina sveobuhvatna i jasno koncipirana studija koja daje konkretna, praktična rješenja za graditeljske intervencije na dvorcu, usprkos brojnim inicijativama i najavama kojima se kroz cijeli niz godina povremeno, poput toreadorskog mahanja crvenim rupcem, zanosila zainteresirana javnost. Prijedlog navedenih konzervatorskih smjernica (Levaj Horvat, Vučetić, Haničar, Buljan, Darda i dvorac Eszterhazy, str. 32. – 34.) odnosi se na nekoliko elemenata:

1. uređenje parcele, odnosno perivoja dvorca, u svrhu rekonstrukcije njegova originalna izgleda

2. regulacija namjene, pri čemu se u prvom redu sugerirala hotelska namjena sa širokim pristupom javnosti

3. prostorna organizacija, što bi podrazumijevalo reorganizaciju unutarnjeg prostora, uklanjanje naknadno postavljenih pregrada, naknadno probijene prozore, kao i zatvaranje ostataka nekadašnjeg istočnog ulaza u podrum pod južnim krilom

4. rekonstrukcija strukture i konstrukcije, vjerojatno najbitniji element obnove, koji podrazumijeva obnovu i zamjenu elemenata drvne građe, crijepova, prezidavanje unutrašnjosti, rekonstrukciju svodova, otvora te fasade

5. oblikovanje, detalji i materijali, podrazumijeva obnovu stubišta

6. rekonstrukcija i obnova podova

7. rekonstrukcija i obnova stropova

Usprkos detaljnom planu obnove koje su stručnjaci iznijeli u svojoj studiji, do danas niti jedan od njih nije sproveden u djelo, niti jedna greda nije zamijenjena, niti jedan crijep ni cigla, a stropovi, podovi i stubišta, kako se može i zamisliti, a što ćemo u nastavku prikazati uz predočenje niza fotografija, nalaze se u daleko gorem stanju nego u vrijeme kad je studija napisana. Kao što smo istakli, u medijima se u više navrata pisalo o mogućnostima obnove, kao i preprekama koje stoje na tom putu, počevši od 2013. godine:

https://baranja.hr/2013/01/obnova-dvorca-esterhazy-sredstvima-eu/?lang=en

https://www.radio-baranja.hr/propala-prodaja-i-obnova-dvorca/,

Dvorac Esterházy u Dardi bio je jedan od najljepših u Slavoniji i Baranji, no danas planovi ostaju neispunjeni, a snovi o obnovi nedostižni

Bilo je čak i nekih nagađanja da bi dvorac mogao biti prenamijenjen u starački dom:

https://baranja.hr/2017/09/staracki-dom-u-dvorcu-esterhazy-u-dardi/?lang=en.

Općina Darda je u svom planu aktivnosti za razdoblje 2021. – 2025. kao jednu od točaka navela i obnovu dvorca (plan dostupan na poveznici:

https://darda.hr/wp-content/uploads/2022/09/Provedbeni-program-Opcine-Darda.pdf)

Međutim, prema najnovijim informacijama i priopćenju koje je načelnik općine dao medijima, a koje je 16. travnja 2025. prenio Glas Slavonije,

https://www.glas-slavonije.hr/regija/2025/04/16/galerija-propadaju-povijesne-gradevine-darda-dvorac-prodaje-bilje-prijavilo-za-obnovu-688677

stoji sljedeće:

„Prije otprilike mjesec dana urušio se komadić zida od kiše, a problem nije ozbiljan – kaže načelnik Općine Darda, Anto Vukoje, žaleći se zbog nedostatka investitora, tim više što je obnova dvorca velik zalogaj za općinski budžet. Objašnjava kako država, primjerice po Zagrebu, slične građevine obnavlja zbog potresa, što u Dardi nije bio slučaj, te naglašava kako je natječaj za njegovu prodaju raspisan, ali zasad zainteresiranih nema.”

Prema svemu navedenom, da se zaključiti kako ni u dogledno vrijeme od obnove neće biti ništa, a izjava načelnika kako problem nije ozbiljan (!) ne može biti dalje od istine. Tzv. komadić, naravno, nije tek komadić, nego veliki dio zida koji je skupa s podnicom pukao i napravio ogromnu rupu u središnjem dijelu dvorca, okrenutom prema dvorištu, što se ne može jednostavno pripisati kiši, već dugotrajnom propadanju uslijed brojnih čimbenika i odsutnosti bilo kakve, makar i najmanje, sanacije štete dok ona doista “nije bila ozbiljan problem”. Problem je u ovom trenutku više nego ozbiljan i ne odnosi se na oštećenje samo na tom dijelu dvorca, već i na mnogim drugim njegovim dijelovima.

Prikaz oštećenja

Apel za očuvanje kulturne baštine

U uvjerenju kako smo uspjeli predočiti barem onaj najkritičniji dio teških oštećenja na dvorcu Esterházy u Dardi, budući da bi stručno oko vrlo vjerojatno uočila i mnoga druga, laičkom ne toliko prepoznatljiva, molimo i apeliramo na nadležne da se posvete ovom ozbiljnom problemu propadanja objekta od ogromne kulturne važnosti ne samo za baranjsku regiju, Osječko-baranjsku županiju, nego i cijelu Hrvatsku. Nužno je što hitnije poduzeti potrebne korake kako bi se spriječilo daljnje propadanje i kao krajnja ozbiljna konsekvenca, potpuno urušavanje cijeloga dvorca, od teško oštećenog krova naniže. Budući da Općina Darda nije u mogućnosti poduzeti te korake, iz istog razloga upućujemo nadležnima:

• Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine
• Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Područni konzervatorski ured u Osijeku
• Upravni odjel za gospodarstvo i turizam
• Upravni odjel za obrazovanje, kulturu i sport
• Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove
• Odbor za kulturu grada Osijeka

zamolbu da se iskoriste već postojeći prijedlozi i planovi restauracije i rekonstrukcije dvorca ili uvidom na terenu, što bi u ovom slučaju bilo najpoželjnije, analizira i evaluira postojeća situacija te na osnovu istog izradi novi plan obnove. Vjerujemo kako je očuvanje kulturne baštine, osobito spomenika ovakve kategorije, dužnost i odgovornost svih nas, ne samo prema sebi i svojoj užoj i široj zajednici, nego i prema nasljeđu koje ostavljamo budućim naraštajima.

Ladislav Šimko i Siniša Đuričić

HRVATSKI DVORCI

Komentari su zatvoreni.