5. svibnja 2022. | 985 prikaza.

Antička jezgra starokršćanskoga biskupskoga središta Pule

Djelo Antička jezgra starokršćanskoga biskupskog središta Pulerezultat je višegodišnjeg istraživanja faza izgradnje starokršćanskog središta Pule i sjedišta Pulske biskupije, od utemeljenja rimskoga hrama prije dva tisućljeća do izgradnje pulskih dvojnih bazilika, tj. sa sjevernom trobrodnom Bazilikom Sv. Marije, južnom jednobrodnom Crkvom Sv. Tome te krstionicom križnog tlocrta na zapadu. Na ovoj lokaciji Pietro Kandler 1845. utvrđuje izgradnju Katedrale na lokaciji hrama Jupitera Zaštitnika (Templum Iovis Conservatoris), bilježeći konkretne pojedinosti rimskoga hrama. Bilješke su nažalost uništene a sačuvan je tek minijaturni crtež hrama iz 1858., prikazan na planu antičkoga grada.

Koristeći elemente gradnje antičkih hramova opisane u knjizi De arhitectura libri decem Marcusa Vitruvijusa Polliona (Vitruvije), Kandlerov crtež hrama na lokaciji Katedrale, podatke o dosadašnjim istraživanjima Katedrale (D. Frey, B. Schiavuzzi, M. Mirabella Roberti) i fotogrametrijske snimke Katedrale, istraživanje utvrđuje tipologiju gradnje hrama Jupitera Zaštitnika, definira jediničnu mjernu veličinu gradnje i elemente koji određuju oblikovanje, veličinu i visinu hrama i hram prikazuje na tlocrtu Katedrale te dolazi do spoznaje da veličina postolja hrama na lokaciji Katedrale u potpunosti odgovara postolju sačuvanom ispod nivoa Augustova i Dijanina hrama uz pulski Forum.

Nalazište uz Forum u cijelosti je istraženo 1845. (G. Carrara, P. Kandler), u segmentima 1920. (B. F. Tamaro), a 1947. postolje je dijelom konzervirano (M. Mirabella Roberti) te je od tada dostupno ulaskom u šahtove u razini trga uz Augustov hram. Dostupan je dio nalaza 1980. geodetski i arhitektonski snimljen (M. Obad-Vučina) te je potvrđena podudarnost gradnje s elementima oblikovanja rimskih hramova, kao i iskaz M. Mirabelle Robertija iz 1942. „da je nezamislivo da središnji hram egzistira nakon izgradnje bočnih“.

Istraživanjima na području Katedrale i Foruma zaključeno je da je u pitanju započeta ali neokončana gradnja kapitolijskoga hrama antičko-rimskoga grada Pule koja nije mogla opstati nakon izgradnje bočnih hramova Augusta i Rome te Dijane te je Kapitolij, po istome projektu, realiziran na lokaciji Katedrale.

Unatoč raznim dilemama o namjeni velikoga postolja i brojnim dilemama o lokaciji gradskoga Kapitolija uz Forum ili na starogradskom brežuljku, to je pitanje i danas nepoznanica, a informativni pano usred Foruma prikazuje da se uz ovaj javni gradski prostor antičke Pule uzdizao Kapitolij, prvo kao samostalan hram, a zatim u vidu trijade hramova. Hram Jupitera Zaštitnika na lokaciji Katedrale nije bio predmet znanstvenih analiza iako posveta hrama vrhovnom božanstvu rimske religije, Jupiteru, upućuje na hram kapitolijskoga kulta.

Pristupna riječ analizira i obrazlaže okolnosti zbog kojih je započeta gradnja Kapitolija uz Forum prekinuta i premještena na lokaciju Katedrale, te analizira i opisuje elemente urbanističke organizacije antičkoga grada koja smještaj Kapitolija na lokaciji Katedrale potvrđuje. Grafičke i matematičke analize hrama tipologije peripteros-eustil-heksastil postavku o temeljenju Katedrale na razini postolja gradskoga kapitolijskog hrama dodatno utemeljuju.

  Hram tipologije peripteros-eustil-heksastil karakterizira pravilna podjela međuprostora između stupova koji dvoranu okružuju, i nešto veći prostor između srednjih stupova predvorja što osigurava uzornu ljepotu i čvrstoću. Hram je prikladan za specijalne namjene i za lokacije kojima se pristupa s različitih strana a ostavlja jednako snažan dojam bez obzira s koje mu se strane prilazi (Vitruvije). Dvorana dvostrano orijentiranoga hrama okružena je trijemovima koje oblikuje šest stupova na oba pročelja i jedanaest stupova duž bočnih strana, uključujući ugaone.

Uočeno je da hram, definiran na lokaciji Katedrale, ucrtan na velikom postolju uz Forum i analiziran na planu prostorne organizacije antičkoga grada potvrđuje da je odabrana tipologija gradnje usklađena s projektiranim položajem Kapitolija između Foruma i dekumana.  Položaj hrama je takav da osigurava snažan dojam prilazom sa Foruma i prometnica koje ga okružuju, prilazom iz pravca trgovačke luke u zaljevu i iz pravca Amfiteatra – trasom dekumana, te prilazom s agera kolonije trasama primarnih prometnica agera.

Realiziran na lokaciji Katedrale, hram je paralelan s dekumanom i okružen prostranim sakralnim forumom tedvostranomorijentacijom i dvoranom okruženom trijemovima korintskih karakteristikaudovoljava snažnom dojmu prilazom iz pravca agera i Amfiteatra, iz pravca luke i Foruma, kroz dvoja priobalna gradska vrata te koncentrično-radijalnim prometnim pravcem iz smjera gradske palače na brežuljku. Na novoj lokaciji, hramu okruženom slikovitim trijemovima osiguran je pogled na dva pročelja „istovremeno pod istim kutom“ što pridonosi snažnijem dojmu glavnoga gradskog hrama u funkciji kapitolijskoga kulta (B. Milić, 1990., Doksiadesova teorija vizurnih kutova).

Ucrtan na lokaciji Katedrale, hram povrđuje lokaciju antičkoga utemeljenja: uzdužna os hrama položena je točno u sredini priobalne zaravni omeđene gradskim obrambenim bedemima i dekumanom a poprečna os ´prolazi´ sredinom trase dekumana, jednako udaljena od Foruma i Junoninih gradskih vrata. U produžetku spram starogradskoga brežuljka ista os doseže središte gornjogradske utvrde i u liniji je poprečne osi Kapitolija protourbane faze  utemeljenja na brežuljku.

Istraživanje analizira temeljnu konstrukciju hrama tipologije peripteros, iznimno širokih stereobata (nadzemnih temeljnih zidova koji tvore postolje), koja objedinjava temelj ispod zidova dvorane hrama s temeljnim stopama stupova koji dvoranu okružuju. Proračuni na lokaciji Katedrale iskazuju temeljne zidove hrama širine 16 rimskih stopa ili gotovo 5 metara (!), upravo kako P. Kandler 1846. navodi u tekstu Degli scavi di Pola (O pulskim iskopinama) opisujući istraživanje velikoga postolja uz Forum. Kandler se čudi zidovima „nalik bedemima neke utvrde“ dok istraživanje obrazlaže i nacrtima prikazuje iznino široku temeljnu konstrukciju hrama peripteros-eustil-heksastil koja udovoljava temeljenju zidova dvorane hrama i temeljenju stupova koji dvoranu okružuju.

Srednji dio začelja Katedrale zid je iznimne debljine, karakterističan po strukturi gradnje, brojnim spolijama i starokršćanskim prozorskim transenama. Pripisan je začelju prve javne crkve pulske starokršćanske zajednice nastale dogradnjom dvorane rimskoga hrama spram istoka. Širina ranokršćanskog zida, istovjetna rasponu srednjega broda Katedrale, polazište je grafičkim analizama i proračunima hrama tipologije peripteros-eustil-heksastil koji povrđuju temeljenje kolonada Katedrale, i prezbiterija sa subselijom (!) iznad temelja  dvorane hrama i temelja ulaznoga predvorja hrama.

Arheološkom sondom istraženo temeljenje začelja prve javne crkve do danas sačuvanoga na začelju Katedrale (M. Mirabella Roberti) utvrđuje da je razina sakralnoga foruma istovjetna ranije utvrđenoj razini gradskoga dekumana te da su visinske kote dvorane hrama uz Forum i hrama na lokaciji Katedrale istovjetne. Podatak iskazuje da je najstariji podni mozaik Katedrale položen neposredno iznad postolja antičkoga hrama a Katedrala sagrađena na postolju hrama.

Teško oštećen najstariji višebojni podni mozaik ispred prezbiterija Katedrale čiste je rimske izrade.Motivom rombova i krugova međusobno povezanih kružnim zavijutcima, s upisanim stiliziranim križem zadebljanih krakova, mozaik iskazuje ranokršćansku simboliku.

Hram ucrtan na fotogrametriji Katedrale osnova je prikaza transformacije hrama u starokršćansko središte Pule i sjedište Pulske biskupije koja započinje oko sredine III. st. uspostavom institucije prvoga pulskog biskupa koja prethodi uspostavi biskupije i službenom imenovanju biskupa (I. Grah).

Prva javna crkva pulske ranokršćanske zajednicerealizirana je dogradnjom dvorane hrama do istočnog perimetra hrama (proširene na prostor dubokog ulaznog trijema i na prostor istočne stubišne rampe).

Tijekom prve polovice IV. st. uz južno pročelje hrama sagrađena je jednobrodna crkva starokršćanskoga središta Pulenazvana južna bazilika. Arheološki istraženi ostatci ove dvoranske crkve analizirani su uz tlocrt hrama. Iskazano podudaranje građevinskih pravaca hrama i bazilike ukazuje na gradnju bazilike uz još postojeći hram te na zaključak da je južna bazilika sagrađena kako bi služila kršćanskim obredima u vrijeme dugotrajne izgradnje Katedrale. Apsolutna visinska kota dvorane crkve, određena temeljem in situ prezentiranih ostataka bazilike u trijemu sakristije, iskazuje uzdizanje južne bazilike visoko iznad razine sakralnoga foruma što potvrđuje gradnju prilagođenu predstojećem temeljenju Katedrale na postolju antičkoga hrama. Nacrti prikazuju tlocrt južne bazilike uz hram transformiran u prvu javnu crkvu, ističući podudaranje građevinskih pravaca hrama i bazilike.

Gradnja Katedrale započinje nakon što kršćani oko 380. g. službeno preuzimaju kapitolijski hram Jupitera Zaštitnika. Uklanjaju se trijemovi i dvorana hrama (ali ne i dograđeno začelje prve javne crkve) koji osiguravaju građevinski materijal za gradnju trobrodne bazilike površine 1173 m². Osnova prostrane trobrodne starokršćanske bazilike u potpunosti „prekriva“ tlocrt antičkoga hrama te ne čudi što je postojanje Kapitolija na ovoj gradskoj lokaciji zaboravljeno. U središtima rimskih kolonija transformacija kapitolijskih hramova u stolne crkve biskupija bila tako uobičajena da nije zaslužila mjesto u predajama a nema ni zapisa u pisanim vrelima (A. Erlande-Brandenburg).

Tlocrt Katedrale, ucrtan uz tlocrt ranije sagrađene južne bazilike, prikazuje izvornu organizaciju interijera Katedrale koji je u XV. st. izmijenjen.

Dograđena dvorana južne bazilike s upisanom, uzdignutom apsidalnom nišom i podzemnim relikvijskim grobom (confessio sepulcretum) potvrđuje da su se na tlu Pule zbile okolnosti istovjetne onima diljem Rimskoga Carstva. Nakon što su tijekom IV. i V. st. diljem Carstva sagrađene velike gradske bazilike organizirani kršćanski društveni sloj, zanesen popularnošću relikvija, zahtijeva ukop mučenika i svetaca unutar glavnih gradskih bazilika. S vremenom se svaki relikvijski grob smatrao oltarom te Crkva zabranjuje podizanje više od jednog oltara kako bi se štovao Bog a ne bezbrojni mučenici. Regulativa Crkve, ukinuta oko 600. godine, rezultirala je izgradnjom tzv. dvojnih bazilika pri čemu je manja crkva, podignuta uz stolnu crkvu biskupije, građena kao memorijalna bazilika posvećena kultu relikvija mučenika i svetaca(P. Kandler, H. Swoboda, W. Gerber, E. Dyggve). Na tlu Pule crkvena je regulativa vezana uz štovanje relikvija zatekla specifičnu situaciju: južna bazilika (građena kako bi služila kršćanskim obredima do izgradnje Katedrale) nije porušena već je nakon izgradnje stolne crkve biskupije dogradnjom dvorane s upisanom apsidalnom nišom i podzemnim relikvijskim grobom transformirana u memorijalnu baziliku posvećenu kultu relikvija. Zbog pohranjenih moći sv. Tome Apostola nazvana je Bazilika Sv.Tome. Bazilika je s vremenom uslijed neodržavanja porušena.

Nacrti prikazuju južnu memorijalnu baziliku uz južno pročeljeKatedrale, s kojom Bazilika S. Tome Apostola tvori ansambl tzv. dvojnih bazilika.

Izgradnjom krstionice, najvažnije građevine kršćanske vjere, okončana je izgradnja sakralnih građevina starokršćanskoga biskupskog središta Pule. Nacrti donose usporedni prikaz tlocrta Katedrale, Bazilike Sv. Tome i krstionice križnog tlocrta i iznimnog gabarita. Krstionica je prikazana nacrtima presjeka i pročelja te pogledom na krsni zdenac natkriven ciborijem sa slikovitim arkadama i pokrovom u vidu dvanaesterostrane piramide. Danas nepostojeća krstionica uklonjena je sredinom XIX. st.

Nakon što je Pulska biskupija 524. godine ozakonjena, zapadno od krstionice gradi se biskupski dom (Domus episcopi)s pratećim sadržajima, kasnije nazvan biskupskom palačom. Polovicom XIX. st. zgrade biskupskoga doma su uklonjene, a dokumentiraju ih dva najstarija katastra Pule.

Sakralni sadržaji starokršćanskoga gradskog središta, uključujući zgrade biskupskog doma, sagrađeni su strogo unutar antičke insule sakralnoga središta rimske Pule što potvrđujedapreuzimanjem gradskog kapitolijskoga hrama kršćani preuzimaju i prostran sakralni forum, upravo kao što Pulska biskupija preuzima teritorij Coloniae Iuliae Polae.

Rana transformacija pulskoga Kapitolija u starokršćansko središte i sjedište Pulske biskupije potvrđuje onemoćalost Rima, prevagu kršćanske misli nad religijom umirućeg Carstva i činjenicu da državna i lokalna vlast organiziranu kršćansku zajednicu Pule ne progoni već je tolerira.

Broj i veličina sakralnih građevina izniklih na lokaciji gradskoga Kapitolija svjedoče o snazi prekomorskim putom pristigle kršćanske misli i o iznimnoj materijalnoj moći kasnoantičkoga grada utemeljenog na prihodima s organiziranog poljoprivrednog zemljišta agrarno-trgovačke kolonije, nazivane ´Smočnicom Rimskoga Carstva´.

Interdisciplinarni postupak analize utvrđuje brojne činjenice koje otklanjaju dileme o kapitolijskome hramu antičko-rimskoga grada Pole na lokaciji uz Forum, ili na vrhu gradskoga brežuljka, kao i dilemu o trijadi forumskih kapitolijskih hramova, iskazujući da je kapitolijski hram Jupitera Zaštitnika sagrađen na mjestu Katedrale Sv. Marije. U vrijeme kršćanske antikeKapitolij je dodijeljen kršćanima te u više građevinskih faza prerasta u stolnu crkvu i sjedište Pulske biskupije. Istraživanje prikazuje faze transformacije kapitolijskoga hrama u kompleks zdanja starokršćanskoga biskupskog središta Pule.

Marija Obad-Vučina

Uvodna riječ iz knjige “Antička jezgra starokršćanskoga biskupskoga središta Pule” u izdanju Despot infinitusa

Pogled na današnje sakralno središte Pule, M. Obad-Vučina

Više o knjizi – https://despot-infinitus.com/proizvod/anticka-jezgra-starokrscanskoga-biskupskoga-sredista-pule/

Komentari su zatvoreni.