23. svibnja 2022. | 991 prikaza.

Dana 23. svibnja 1991. Franjo Tuđman proglasio da su građani na referendumu odlučili da Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao saveznoj državi

Dana 30. svibnja slavit ćemo Dan državnosti u spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Tada je to još bio Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, kada su izabrani zastupnici na konstituiranju izabrali za predsjednika Sabora Žarka Domljana, a za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa. Na istoj sjednici je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora (tadašnji naziv za Vladu) izabran Stjepan Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske Franjo Tuđman, tadašnji predsjednik HDZ-a koji je sa svojom strankom osvojio premoćnu većinu na prvim višestranačkim slobodnim izborima. Tuđman je tada u svome prvom govoru pred novoizabranim zastupnicima naglasio da konstituiranje prvog višestranačkog Sabora predstavlja prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.

Dan državnosti se do 2001. godine slavio kao državni praznik i neradni dan, a onda do pretprošle godine samo kao Dan Hrvatskoga sabora, kao običan spomendan. Donošenjem novoga Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u studenome 2019., Dan državnosti 30. svibnja ponovno se, kao i prije 2001. godine, obilježava kao Dan državnosti RH, kao državni praznik i neradni dan. Sabor je tako konstituiran na temelju provedenih izbora. A jedna od njegovih ključnih odluka dogodila se godinu dana kasnije, na temelju jednog od najvažnijih događaja u najnovijoj hrvatskoj povijesti.

Riječ je o tome da je u tijeku pregovora o razrješenju duboke jugoslavenske krize između republika tadašnje SFRJ, predsjednik Franjo Tuđman 25. travnja 1991. godine donio Odluku o raspisu referenduma u Republici Hrvatskoj za dan 19. svibnja 1991. godine. Na referendumu održanome 19. svibnja 1991. hrvatski građani odlučivali su o budućnosti Hrvatske. Mnogi su već i zaboravili koja su to bila pitanja, a bila su dva ponuđena. Prvo pitanje bilo je na plavome listiću i glasilo je: “Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama”. Drugo pitanje bilo je pak na crvenome listiću i glasilo je ovako: “Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi”.

Prema Izvješću Republičke komisije za provedbu referenduma, na referendum je moglo izaći 3.652.225 glasača. Za pitanje na plavome listiću, o suverenosti i samostalnosti Hrvatske, glasovalo je ukupno 3.051.881 glasača ili 83,56 posto od ukupnog broja registriranih glasača. Za opciju „Za“ na plavome listiću glasovalo je 2.845.521 glasača ili 93,24 posto izašlih na referendum. Za opciju „Protiv“glasovalo je 126.630 glasača ili 4,15 posto glasača koji su pristupili referendumu. Za pitanje na crvenome listiću, o ostanku Hrvatske u jedinstvenoj saveznoj državi, ukupno je glasovalo 3.051.881 glasača ili 83,56 od ukupnog broja registriranih glasača. „Za“ je glasovalo 164.267 glasača ili 5,38 posto izašlih na referendum. „Protiv“ je glasovalo 2.813.085 glasača ili 92,18 posto izašlih.

I onda je predsjednik Tuđman baš na današnji dan prije 31 godinu, 23. svibnja 1991., na temelju izvješća Republičke komisije za provedbu referenduma od 22. svibnja 1991., objavio da su na referendumu građani Republike Hrvatske donijeli Odluku: “1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.”.

Nakon toga je Sabor 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatrske u kojoj se utvrđuje da “ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje”. Na istoj je sjednici sva tri vijeća, Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Rezultat referenduma bio je polazište donošenja i Odluke o raskidu državno-pravne sveze sa ostalim republikama i pokrajinama SFRJ koju je Sabor usvojio 8. listopada 1991. godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država.

Sve ovo pišem jer se valja podsjetiti na ove važne povijesne činjenice, pogotovo u svijetlu 31. godišnjice referenduma koji je Hrvatsku odveo na put bez povratka, na put u samostalnost, izvan SFRJ, ali na put koji je još trebalo obraniti u krvavome ratu. Također valja podsjetiti da je referendum zapravo tražila međunarodna zajednica koja je smatrala da Rezolucija o prihvaćanju postupaka za razdruženje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika nije dovoljna, a koju je Sabor donio 21. veljače 1991. godine. Kasniji ishod referenduma dao je državnome vrhu još veći legitimitet u postupku osamostaljenja Hrvatske od SFRJ.

I za kraj, Tuđman je 1992. izjavio: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude”. Nakon 30 godina od tih njegovih riječi i dalje imamo našu Hrvatsku. Ali znamo li nakon 30 godina kakvu je želimo?

Zvonimir Despot

Komentari su zatvoreni.