25. siječnja 2026. | 427 prikaza.

DVORAC PRINCA EUGENA SAVOJSKOG U BILJU – OBNOVA ILI PROPAST?

Gradnja dvorca u Bilju započeta je oko 1707. godine, u vrlo nemirnom vremenu kad je nad posjedima princa Eugena Savojskog visjela stalna prijetnja od upada kuruckih pobunjeničkih odreda koji su u svom bijesu i čestim odmazdama nad civilnim stanovništvom pustošili sve pred sobom. To će zasigurno objasniti posebnost ovog dvorca koji, za razliku od drugih Eugenovih palača, većih i raskošnijih, ima izrazite elemente obrambene fortifikacije, no u trenutku kad je završen, ne prije 1712., Ugarska je već bila primirena te su ti elementi u biti izgubili planiranu praktičnu namjenu.  Jednak je gubitak za povjesničare i istraživače to da nema niti jednog opisa gradnje niti tlocrta dvorca iz vremena kad se dvorac gradio, pa niti iz Eugenova vremena, već će se prvi takvi pojaviti desetljećima kasnije. Najraniji takav dokument sigurno je već spomenuta Kollerova zbirka dokumenata iz 1766., nastala u svrhu popisa inventara vlastelinstva, u više odvojenih svezaka. što se tiče samog Bilja, najzanimljiviji nam je svezak označen po abecednom redu kao br. 38c, nastao 22. rujna iste godine.  Nacrte prizemnice samog dvorca, kao i popratne nacrte nekih drugih sličnih zdanja nastalih u Baranji tijekom 18. stoljeća, po sličnim arhitektonskim obrascima, potpisao je vlastelinski zidar/arhitekt Matteus Heusellbeckh.  Budući da svaki od nacrta prati i objašnjenje, za dvorac je navedeno kako se radi o četverokutnoj utvrdi (fortality quadrangularis), s popratnim vlastelinskim prostorijama i velikim podrumom u koji se može smjestiti do 5 000 vjedara vina.  Nešto ranije iste godine dvorca se u svom izvješću dotaknuo i vlastelinski prefekt Istvan Marffy, prema kojem Bilje ima kalvinsku crkvu izrađenu od drva i blata, no i dalje nema svoju katoličku župnu crkvu, nego se mise održavaju u kapelici dvorca, te koji, premda je izgledom prava utvrda, okružen zidinama i dubokim jarkom preko kojeg vodi pomični most, sadrži brojne uprave zgrade vlastelinstva. Budući da ovdje obitavaju upravitelj, prefekt ili provizor imanja, odvjetnik, računovođa i vlastelinski žitničar, kao i da u obližnjem svratištu radi istodobno i kao gostiničar vlastelinski carinik, za njihovu sigurnost brine nekoliko vojnika iz osječkog garnizona.  U opisu vlastelinstva iz 1824. godine stoji kako Bilje sad ima dvije crkve, budući da je u međuvremenu, točnije 1775. zbog povećanja broja katolika, za njih izgrađena nova crkva. Upravu nad vlastelinstvom vodi direktor, koji je u stalnom kontaktu s upravom županije i drugim vlastelinstvima te izdaju sve naloge i direkcije na imanju, a zamijenio je ulogu nekadašnjeg fiškala, odnosno odvjetnika, u pravnim poslovima. Direktor, kao i njegovi pomoćnici, od kojih je jedan tajnik, odnosno osoba zadužena za arhiv vlastelinstva koji se čuva u dvorcu, vode evidenciju o računima, prihodima i troškovima te mirovinama zaposlenika. Dohodovni ured, odnosno računovodstvo, također je bilo smješteno u dvorcu, ali je blagajna sa službenikom (blagajnikom) nedavno premještena u Kneževo. U Bilju je smješten i šumarski ured s 2 nadlugara, 5 lugara, 6 podšumara, 4 čuvara i čak 26 stražara, kao i geodetski te građevinski ured.

Prema Payrovu svjedočanstvu iz 1824., pomični most je do tada već bio uklonjen, a nasip preuređen u vrt.  Obrambenom karakteru dvorca govore u prilog i stražarska mjesta u kućicama na uglovima bastiona te posebnim stražarskim mjestima u tornju nad ulazom u dvorac, gdje, iznad širokih vratnica, do danas karakteristično stoji grb prinčeve obitelji. Stražari u tornju su zvonom mogli upozoriti na opasnost i dići na noge cijelu utvrdu u slučaju potrebe.  Sjeverno krilo i dio zapadnog, navodi dalje Uzelac, bila su predviđena za smještanje prinčeve osobne pratnje, njemu omiljenih draguna, koji su se u trenu mogli naoružati u slučaju napada oružjem spremljenim u sredini sjevernog krila. S druge strane, u istočnom krilu, bila je smještena kuhinja, a pored nje stanovi za kuhare, dok je u drugom dijelu zapadnog bila blagovaonica. Prizemni dijelovi krila služili su kao stanovi za časnike, a u istom južnom dijelu nalazila se, do izgradnje crkve 1775., spomenuta kapela. Napokon, na katu središnjeg dijela južnog krila, na povišenom mjestu, nalazile su se skromno, po vojnički uređene prinčeve odaje.  Sudeći po svemu opisanom, dvorac je doista u vrijeme najveće napučenosti davao dojam dobro uređene, užurbane vojarne. Međutim, smatramo da je ipak pretjerano tvrditi kako je princ zamišljao dvorac u Bilju kao nekakav operativni stožer za potrebe ratovanja protiv Osmanlija. Premda osmanska opasnost još uvijek nije bila posve otklonjena od habsburških granica, Bilje i Osijek ipak su bili predaleko od bojišnice 1716. – 1718. da bi predstavljali nekakvu stožernu bazu i predstavljali nešto više od opskrbnih postaja na dravsko-dunavskom toku, za razliku od Futoga i Petrovaradina, odnosno Zemuna, gdje je princ tijekom tih ratnih godina smještao svoj glavni stožer.

Kako priznaju i sami arhitektonski stručnjaci, povjesničari umjetnosti i konzervatori, dvorac je od prije dvadesetak godina, jednako kao i danas, u nedopustivo zapuštenom stanju i „prepušten propadanju“, jednako po pitanju enterijera kao i cijele fasade i drugih vanjskih elemenata. Po završetku Prvog svjetskog rata i raspada Austro – Ugarske Monarhije vojvoda Fridrik  je u prosincu 1918. lišen prava na Belje, a ono stavljeno pod sekvestar, skupa s pripadajućim dvorcem. Vlastelinstvo, odnosno od 1921. državno dobro, preuzela je Narodna uprava za Banat, Bačku i Baranju sa sjedištem u Novom Sadu.  Upravu će 1920. preuzeti komesar Ministarstva financija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Vladimir Bobrinski, koji je nekoliko mjeseci kasnije postavljen i za prvog ravnatelja državnog dobra. Budući da je 1937. izgrađena nova zgrada direkcije u Kneževu, sav adminstrativni aparat dobra preseljen je onamo iz dvorca, koji će tek nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1974. postati središte Radne organizacije za lovnu privredu „Jelen“, kada je djelomično obnovljen. Nakon Domovinskog rata, u kojem, na sreću, nije pretrpio veća oštećenja, omogućava jedno vrijeme smještaj upravi „Hrvatskih šuma“ kao i upravi Parka prirode „Kopački rit“. Međutim, već dulje vrijeme je napušten te se trenutno službeno navodi kao vlasništvo općine Bilje, koja dugi niz godina najavljuje njegovu restauraciju sredstvima koja se namjeravaju pribaviti iz nekog od fondova Europske unije. Još 2013. najavljeno je kako se na inicijativu Instituta za povijest umjetnosti dovršava izradba konzervatorskog elaborata, nakon čega su izvršena terenska istraživanja i sprovedena restauratorska sondiranja. Na osnovu njih i uz odobrenje Konzervatorskog odjela u Osijeku, Osječko-baranjska županija trebala bi pokrenuti obnovu dvorca,  koja se, nažalost, do trenutka pisanja ovih redaka, nije pomakla dalje od planiranja te jedinstveno zdanje ovog dijela Europe i biser barokne arhitekture, simbiozu civilne i vojne gradnje, nastavlja nepovratno nagrizati neumoljivi zub vremena.

Najave i špekulacije o obnovi

Najave o sveobuhvatnoj obnovi dvorca, u kojoj bi njegova prenamjena u turističke svrhe bila glavni motivator i pokretač, traju sve od 2013., odnosno 2014. godine, kad je Županija Osječko-baranjska dvorac kupila od Hrvatskih šuma, koja je do tada, barem donekle, služeći se dobrim dijelom njegovih prostorija, održavala njegovu unutrašnjost, dvorište i park. Detalje o prodaji prenijeli su i mediji:

https://croatialink.com/vijesti/%C5%BEivot/35231/%C5%BDupanija-kupuje-biljski-dvorac-od-Hrvatskih-%C5%A1uma

Tom je prigodom objavljeno, između ostalog, kako se županija i Općina Bilje planiraju angažirati oko obnove i prenamjene objekta u poželjnu turističku destinaciju:

Dvorac bi bio početna i završna točka obilaska Baranje. Već imamo potpisana pisma namjere Poljoprivrednog fakulteta, Hrvatskog lovačkog saveza i baranjskih vinara, koja su preduvjet za realizaciju planova – ističe Kraljičak, napominjući kako bi u dvorcu, između ostalog, trebao biti muzej flore i faune, prostor za promociju vinara te multimedijalna dvorana. Govoreći o sličnim inozemnim iskustvima, kaže kako brojni gosti, diljem europskih i svjetskih turističkih destinacija, dolaze na ”početnu točku”, kupe ulaznicu, odgledaju promotivni film i u većini slučajeva krenu u obilazak makrodestinacije.

– Uz sve to, treba istaknuti da nam nedostaje svojevrsni centar za posjetitelje Parka prirode, koji bi mogao biti upravo u biljskom dvorcu – mišljenja je Kraljičak. Županija se nada i dijelu kolača zvanog 169 milijuna eura težak fond Ministarstva regionalnog razvoja (u perspektivi do 2020. godine), namijenjenog za obnovu kulturne i povijesne baštine, ali pod uvjetom da ona dobije turističku ili neku drugu namjenu.

– Turistička destinacija može biti još kvalitetnija i prepoznatljivija ako ima kulturne objekte, gdje se povijest, tradicija i baština mogu predstaviti i staviti u funkciju razvoja turizma. A dvorac Eugena Savojskog je upravo to – naglašava. Promjena vlasništva nad dvorcem želja je i Općine Bilje. Načelnik Željko Cickaj tvrdi kako će Općina sigurno ući u vlasničku strukturu tog objekta.

– To bi nam puno značilo jer smo okrenuti k turizmu i fokusirani na njega. Dvorac je pravi biser i mora biti vrata Baranje – ističe Cickaj, naglašavajući kako je cijela priča značajna i zbog parka koji ga okružuje, a koji mora biti znatno uređeniji te mjesto gdje se gosti osjećaju sigurno, što do sada nije bio slučaj. Zadovoljan je što su Hrvatske šume izrazile spremnost prodati ga. Ova odluka temelj je svega, a sve ostalo redovna procedura koju nije problem provesti.

Istina, hvalevrijedna inicijativa o oživljavanju dvorca i održavanju kulturnih manifestacija pokrenuta je još 2012. godine, pod okriljem udruge “Čuvari tradicije princa Eugena Savojskog“

https://www.osijek031.com/osijek.php?najava_id=39046

no nije potakla obimnije akcije na tom planu, što je bio razlog optimizma nakon prodaje dvorca Županiji. Međutim, do stvarne prodaje nije došlo prije 2015. godine, o čemu su ponovno izvijestili mediji

https://baranja.hr/2015/04/20402/?lang=en

a tek 2018., punih pet godina nakon prvih pregovora i dogovora o prodaji, Hrvatske šume i fomralno su prenijele vlasništvo nad dvorcem Osječko-baranjskoj županiji,

https://sib.net.hr/vijesti/regija/66359/biljski-dvorac-spreman-vratiti-stari-sjaj

te je tom prigodom još jednom naglašeno:

– Osječko-baranjska županija i Općina Bilje na ovaj način žele spriječiti daljnje propadanje dvorca, a ujedno obogatiti turističku ponudu ovog područja te oživjeti zanimljivu i bogatu prošlost dvorca koji se piše već više od 300 godina. Uz korištenje sredstava europskih fondova dvorac namjeravamo renovirati u izvornom obliku, a potom ga dati na uživanje i korištenje stanovnicima Županije i gostima, osobito turistima. Naravno, posebnu pozornost posvećujemo budućim sadržajima da se ovaj dvorac može sam financirati. Ovakav projekt je vrhunac ponude u kontinentalnom turizmu, sredstava EU za ovakvu namjenu postoje, a na nama je da napravimo kvalitetnu projektnu dokumentaciju i krenemo u realizaciju – rekao je župan Ivan Anušić prilikom potpisivanja ugovora. Zahvalio je na potpori Vladi RH, resornom ministarstvu, Hrvatskim šumama te čelnicima Općine Bilje. Naglasio je da inicijative poput biljske očekuje i od drugih općina i gradova, a Županija je spremna svima pomoći u njihovoj realizaciji.”

Premda je načelnik općine Željko Cickaj samouvjereno izjavio “Gotovo deset godina pokušavali smo riješiti pitanje dvorca, a sada smo uspjeli nakon samo pet mjeseci zajedničkih aktivnosti Županije, Hrvatskih šuma, općine i Vlade RH. To je pokazatelj da se sve može riješiti ako postoji zajednički interes, želja i volja” ta želja i volja i dalje su bile tek mrtvo slovo na papiru i mahanje crvenim rupcem pred zainteresiranom javnošću.

Situacija je nepromijenjena i do 2021., kad se ponovno u medijim plasiraju navodi o obnovi

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/kulturni-biser-baranje-krece-obnova-dvorca-eugena-savojskog-20210511?meta_refresh=1

pa tom prigodom čitamo:

„U utorak je u Osijeku potpisan Ugovor o izradi projektno-tehničke dokumentacije za obnovu dvorca Eugena Savojskog u Bilju u Baranji, vrijedan nešto više od 900 tisuća kuna…Ministrica Tramišak naglasila je da su ulaganja u obnovu kulturne i prirodne baštine na području te županije vrijedna oko 250 milijuna kuna, a riječ je o projektima Parka prirode Kopački rit i dvoraca u Tikvešu, pripreme projektne dokumentacije za obnovu dvorca u Bilju te projekata obnove dvoraca u Našicama koji su u realizaciji.”

Jedino što je do sada od ovog obećanja realizirano bila je spomenuta obnova dvorca u Tikvešu, no najavljena obnova dvorca u Bilju ponovno je izostala, jer još i slčjedeće, 2022. godine mediji prenose tek najave o budućim radovima:

Dvorac Eugena Savojskog u Bilju uskoro u novoj “odori”

„Nakon obnove dvorca Tikveš u njegove prenamjene u Prezentacijsko edukacijski centar Tikveš na red je došao i dvorac Eugena Savojskog u Bilju. Riječ je o lovačkom dvorcu kojega je početkom 18. stoljeća dao sagraditi austrijski vojskovođa Karl Eugen od Croya.”

Tako se na završnoj konferenciji projekta, održanoj 29. studenog 2022. godine u Kulturnom centru Bilje, prezentirala projektno-tehnička dokumentacija. Ukupna vrijednost obnove iznosi 100 milijuna kuna, a potrebna sredstva zatražit će se od prikladnih programa, odnosno fondova Europske unije.

Za navedeni projekt, ruku suradnje pružila je županija Osječko-baranjska i Općina Bilje. Treba napomenuti kako je osnovni preduvjet ovom projektu bilo i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa 2017. godine kada je dogovoreno kako će dvorcem upravljati Općina Bilje i Osječko-baranjska županija, a perivojem oko dvorca Hrvatske šume.”

Zanemarimo li činjenicu da autor članka ponavlja (po tko zna koji put!) istu pogrešku i pripisuje prvobitno vlasništvo dvorca potpuno drugom čovjeku, a ne princu Eugenu Savojskom, činjenica da su sredstva namijenja za obnovu odjednom porasla s 900 000 kuna na vrtoglavih 100 milijuna kuna isto tako vrtoglavo podigla nadu i već više puta splasnut optimizam prethodnih godina.

Realističniji i upućeniji promatrač mogao je, prema već viđenom obrascu, ipak zaključiti kako se radi o još jednom lijepo upakiranoj priči za birače i medije čak i prije 2024., kad je pitanje obnove, koja još uvijek nije bila ni u planu, došla u fokus javnosti:

Dvorac Eugena Savojskog – ljepotan kojem treba vratiti sjaj

sa svojim logičnim nastavkom naredne, 2025. godine.

Dvorac u šikari, ambicija u ladici: Bilje piše povijest olovkom bez tinte

“Zapušten i zatvoren, ovaj barokni dragulj iz 18. stoljeća, već desetljećima čeka obnovu koju se najavljuje i dokumentira — ali još ne izvodi. Nositelj imena vojskovođe koji je ostavio dubok trag u europskoj povijesti, smješten u srcu Baranje, svjedoči o razdoblju kada je regija bila strateški, politički i kulturno relevantna. Njegova povijesna uloga nije samo spomenička — ona je identitetska.

No, nekada dom plemstva, danas je objekt općinske neodlučnosti. Unatoč povremenim najavama obnove, konkretni pomaci izostaju. Povijesni potencijal ostaje u čekanju — zaglavljen između prošlosti koja ne prestaje govoriti i budućnosti koja još nema glasa…

Načelnik općine Bilje, Željko Cickaj, po četvrti put izabran na lokalnim izborima, nastavlja voditi općinu s političkim kontinuitetom koji postaje sve češći. Godinama obećava obnovu dvorca Eugena Savojskog, a projektna dokumentacija, financirana s 85% sredstava Europske unije (1.883.599,98 kn od ukupno 2.216.000,00 kn), dovršena je još krajem 2022.

Početak radova najavljen je za 2025., no iako je godina već odmakla — oni još uvijek nisu započeli.”

Ovdje doista nije potreban dodatan komentar, sve je rečeno i sažeto u nekoliko rečenica. Tu muke ovog nesretnog dvorca ne prestaju, jer već na samom pragu nove, 2026. godine, izbija požar, nimalo bezazlen, kako su izjavili sami vatrogasci i policija, kao žalosna, no logična posljedica nemara, nebrige i pasivnosti nadležnih tijela koji traju puno desetljeće!

Procjena oštećenja

Slijedi pokušaj prikaza oštećenja na dvorcu nastalih tijekom perioda vrlo upitne brige i njegova održavanja, a prije novonastalog požara, čije su posljedice nesumnjivo teške i ozbiljne, a koje tek treba utvrditi policijska istraga i procjena stručnjaka na terenu.

Tekst i foto: Siniša Đuričić

Komentari su zatvoreni.