21. svibnja 2022. | 4625 prikaza.

Je li Višeslavova krstionica baš podrijetlom spomenik Hrvata, i je li Višeslav bio baš hrvatski knez?

Uskoro će se navršiti zanimljiva i okrugla obljetnica koja sa sobom nosi niz kontroverzi i mitova. Riječ je o Višeslavovoj krstionici koja je u hrvatskome puku jedan od najznačajnijih nacionalnih simbola koji svoje porijeklo vuče još iz prvih stoljeća postojanja Hrvata na današnjemu prostoru. Obljetnica će se navršiti 13. kolovoza, kad je na taj dan 1942. godine u atriju palače HAZU-a u Zagrebu javnosti predstavljena ta krstionica, od čega su vlasti NDH dakako napravile veliku pompu. Bilo je i ranije više pokušaja da se krstionica prebaci u Hrvatsku. Na kraju je prebačena u Hrvatsku zahvaljujući angažmanu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Krstionica je nakon rata prebačena u splitski Muzej arheoloških spomenika. Njezin odljev nalazi se, primjerice, u Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini, a mnogi od vas sigurno imaju njezine minijature po kućama, posebice kad je postala jako popularna krajem osamdesetih i početkom devedesetih, kad je sve pucalo od romantičnog domoljublja, i kad su se iz povijesti vadili mnogobrojni simboli i likovi koji su dio hrvatskog narativa.

A gdje je ona dotad bila? Velika je intriga oko njezina pronalaska, pa sve do onoga što na njoj sve piše, i što ona simbolizira. Naime, netko je tu krstionicu otkrio u Veneciji 1853. godine, i to u kapucinskom samostanu Presvetog Otkupitelja na otoku Giudeccha. Koliko je godina ili stoljeća bila u tome samostanu, kako je tamo dospjela, nije baš poznato. Poznato je jedino da se u tome samostanu nalazila najkasnije od 1749. godine. Iste je godine prenesena iz samostana u muzej Correr, smješten na Trgu svetog Marka u Veneciji. I ondje je bila sve do prebacivanja u Zagreb. Zašto su je na kraju Talijani odlučili prepustiti Hrvatima? Dakako, na vlasti su bili istovjetni režimi, u Italiji fašistički, a u NDH kvislinški ustaški, koji je na vlast došao baš zahvaljujući talijanskim fašistima. No Talijani su se na kraju odrekli krstionice kad su im u zamjenu ponuđene dvije slike talijanskog slikara Vittorea Carpaccia koje su čuvane u zagrebačkoj Strossmayerovoj galeriji (slike pod nazivima „Sveti Petar mučenik“ i „Sveti Sebastijan“). Talijani su bili svakako sretni što su dobili natrag dvije slike svoga majstora, a Zagreb je pak uživao u krstionici koja je simbol pokrštavanja Hrvata, veže je se uz 9. stoljeće, uz stari hrvatski biskupski grad Nin.

No je li to baš tako? I inače, kad pišemo i proučavamo rani srednji vijek, nema puno opipljivih dokaza, podataka, činjenica, dokumenata… Mnogo je toga u sferi nagađanja, slobodnog zaključivanja, pa i manipulacija, izmišljanja, a sve je to onda i odlična podloga za razvijanje mitova. Tako se i oko ovog kamenog spomenika razvilo više mitova. Primjerice, često se navodi da se krstionica tih pradavnih dana nalazila u baptisteriju ninske crkve. No onda je u najnovijem razdoblju utvrđeno da taj baptisterij nikad nije postojao na mjestu za koje se tvrdilo da je postojalo. Zatim, na krstionici se ističe ime kneza Višeslava. I to je jedan jedini spomen tog kneza! Stoga se izvodi zaključak da je to bio jedan od hrvatskih kneževa iz ranoga srednjeg vijeka, najvjerojatnije iz tadašnje Primorske Hrvatske. Hrvatska enciklopedija pak navodi: „Kako natpis i okolnosti nalaza ne dopuštaju da se krstionica poveže s Hrvatskom, nema temelja tvrdnji da je Višeslav bio hrvatski knez, kao što se često može naći u starijoj historiografiji. Sigurno je samo da je bio knez neke slavenske skupine na području na kojem su Karolinzi u prvim desetljećima IX. st. širili kršćanstvo.“

Zatim, gotovo da i nema ozbiljnih novijih radova na ovu temu. Jedan je izašao u „Historijskom zborniku“ 1996. godine, a najnoviji datira iz 2017. godine, i to završni rad Ines Kajdiž s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, za koji je proučila svu literaturu o krstionici i donijela svoj sud: „S jedne strane, postoje stručnjaci koji smatraju ovaj spomenik simbolom pokrštavanja Hrvata i poistovjećuju ga s ninskim krsnim zdencem o kojemu pišu apostolski vizitatori A. Valier i M. Priuli sredinom druge polovine 16. i na samom početku 17. stoljeća. Također, ti autori koriste stilsku i paleografsko-epigrafsku analizu u pokušaju datiranja spomenika u početak 9. stoljeća.

Međutim, u usporedbi s drugim znanstvenicima, ne uspijevaju dati dovoljno uvjerljive argumente za iznesene teorije. S druge strane, postoje stručnjaci koji, koristeći druge izvore, dolaze do zaključka da je prava provenijencija krsnog zdenca zapravo venecijanska. Povezujući donatora krsnog zdenca, odnosno svećenika Ivana, s istoimenim svećenikom koji se spominje u papinim pismima iz 879. godine, nudi se dosta uvjerljivo rješenje problema kako podrijetla, tako i datacije krsnog zdenca svećenika Ivana. Uz to, podatak koji govori o tome da se krsni zdenac s imenom kneza Višeslava nalazio u venecijanskome kapucinskom samostanu najkasnije od 1749. godine osnažuje vezu ove umjetnine i Venecije… Također, logički se nameće zaključak da bi bilo prikladnije ovaj spomenik zvati krsni zdenac s imenom kneza Višeslava ili krsni zdenac svećenika Ivana, a ne Višeslavova krstionica jer je svećenik Ivan njezin sigurni donator, dok je knez Višeslav samo spomenut kao vremenska odrednica njezina nastanka.“

Uglavnom, krstionica, ili bolje rečeno krsni zdenac, bez sumnje je izuzetno vrijedan spomenik kulture jer je očito da datira iz devetoga stoljeća. Je li baš podrijetlom spomenik Hrvata, i je li Višeslav bio baš hrvatski knez, to je već puno manje sigurno. Naravno, ako se maknemo od mitova.

Zvonimir Despot

Komentari su zatvoreni.