30. siječnja 2023. | 777 prikaza.

Mađari prisvajaju našeg Fausta Vrančića, ali i njegovog strica Antuna Vrančića,  kojeg potpisuju kao Antal Verancsics, iako se on tako nikada nije potpisivao

Europska unija ove godine ima tri prijestolnice kulture: mađarski Vesprim, rumunjski Temišvar i grčku Elefsinu. Vesprim, grad od oko 63 000 stanovnika, jedan je od najstarijih gradova u Mađarskoj. Nalazi se 15 km sjeverno od Blatnog jezera i sjedište je istoimene županije. Prema legendi, Vesprim je osnovan, poput Rima ili Pule, na sedam brežuljak. Anonimus, pisar kralja Bele III., spominje kako su na području Vesprima već postojale utvrde kada su Mađari došli na ovo područje. To su bile franačke utvrde, zacijelo iz 9. stoljeća. Grad je pun kulturnih znamenitosti, a najveća je Vesprimski dvorac, sagrađen u 10. i 11. stoljeću. Tu su još i Biskupska palača, zgrade u dvorskoj četvrti, kao i vrtovi u njegovoj blizini. Vesprim ima čak tri kazališta, a tu su i muzeji i galerije s vrijednim eksponatima. Središte grada nedavno je uređeno i obnovljena je gradska šetnica u ulici Kossuth, pa Vesprim očito svakako valja posjetiti.

No s Mađarima nikako na „zelenu granu“ oko naše zajedničke povijesti. Kao što znamo, predsjednik Zoran Milanović bio je u dvodnevnom službenom posjetu Mađarskoj. Drugi dan posjeta bio je baš u Vesprimu na otvaranju manifestacije Europski grad kulture. U svom je govoru dobro istaknuo ovo: „Kao primjer tih zajedničkih tragova Hrvatske i Mađarske ovdje rado ističem i hrvatskog jezikoslovca, izumitelja, inženjera, diplomata i svećenika – biskupa Fausta Vrančića, koji je značajan dio života proveo u Mađarskoj, i to upravo u Vesprimu, gdje je 1579. imenovan zapovjednikom grada Veszpréma i upraviteljem biskupskih imanja, i gdje se zadržao dvije godine. Drago mi je što je upravo njegov životopis i u programu ovogodišnje Europske kulturne prijestolnice prepoznat kao ogledni primjer europskog duha. To, naime, krasi svakoga tko poznavanjem raznih jezika nadilazi granice svoje zemlje, razvojem intelekta granice svojega uma te dijalogom s drugima pomiče granice svojih predrasuda. Godine 1595. Vrančić je napisao i tiskao „Rječnik pet najuglednijih europskih jezika“ (Dictionarium quinque nomilissimarum Europæ linguarum) u kojem, uz latinski, talijanski i njemački, ravnopravno participiraju mađarski i hrvatski jezik. Ne zaboravimo: to je bio prvi rječnik kako hrvatskog, tako i mađarskog jezika.“

No HTV je u svom izvještaju iz Vesprima javio kako su Mađari Fausta Vrančića uvrstili u mađarske kulturnjake. Izvjestitelj HTV-a je naveo da su zbog toga protestirale hrvatske institucije i da je to ispravljeno u digitalnom katalogu na internetu. Na izložbi zacijelo nije. Eto, nije dovoljno stalno mahanje Viktora Orbana sa povijesnom zastavom Velike Mađarske. Velikomađarska politika očituje se i u takvim prisvajanjima hrvatskih povijesnih osoba. I ne samo to. Mađari jako svojataju i Faustova strica, humanista Antuna Vrančića, kojeg potpisuju kao Antal Verancsics, iako se on tako nikada nije potpisivao! U svim biografijama on se vodi kao hrvatski patricij, crkveni prelat, diplomat, pisac, nadbiskup i kardinal. Ali ne i kod Mađara.

Tako se na internetu može naći rad mađarskog autora koji je naslovljen „Humanistički mecena iz sredine 16. stoljeća u Mađarskoj: Antal Verancsics (1504.-1573.)“ i u opisu članka piše: „Antal Verancsics (1504.-1573.) rođen je u plemićkoj obitelji u Sebenicu (Šibenik), a zbog obiteljskih veza preselio se u Mađarsku. Političku karijeru započeo je na dvoru kralja Ivana Szapolyaija (Zapolje). Godine 1541. slijedio je kraljevu udovicu Izabelu Jagelonsku u Transilvaniju, a tek 1549. prešao je na stranu Ferdinanda I. gdje je obnašao nekoliko visokih položaja. Kao veleposlanik kralja Habsburga, proveo je dva dulja razdoblja u Osmanskom Carstvu i pregovarao o Adrianopolskom miru 1568. Na vrhuncu svoje karijere u Crkvi imenovan je primasom Esztergoma (1569.), a zatim je postao kardinal (1573). Bio je povjesničar koji je također pisao poeziju na talijanskom i latinskom jeziku i bio je poznavatelj slikara i kipara toga doba. Pozvao je Martina Rotu u Mađarsku. Brojni su izvori o njegovoj ljubavi prema portretima, npr. napisao je parafrazu epigrama Dürerova Melanchtonskog portreta. Njegove osobne portrete naslikali su Melchior Lorck, Martino Rota i Antonio Abondio.“

Ako ste dobro pročitali, ni jednog slova o njemu kao o Hrvatu. A smatra ga se jednim od najvećih hrvatskih političara u europskoj politici. 

Štoviše, da ga Mađari svojataju na svim razinama, dovoljan je dokaz da je i Mađarska akademija znanosti njegova djela objavila u 12 svezaka također pod imenom Antal Verancsics, pod imenom kojim se nikad nije služio, ali su ga Mađari preimenovali u Mađara! Koja je tu onda razlika između Mađara i Srba, kad Srpska akademija nauka i umetnosti svojata hrvatske književnike kao Srbe i objavljuje njihova djela kao da su bili srpski autori?

Zvonimir Despot

Komentari su zatvoreni.