15. rujna 2023. | 794 prikaza.

NOVA KNJIGA – „Res publica Albonessium“ prikazuje povijesne događaje, njihove aktere, spomenike kao i osobe koje su stvarale povijest Labina

Grad Labin smjestio se na istočnoj strani Istarskog poluotoka, između rijeke Raše, Čepićkog polja, Plominskog zaljeva, južnog masiva Učke i Kvarnerskog zaljeva. Upravno-teritorijalno pripada najzapadnijoj hrvatskoj županiji – Istarskoj te ima izlaz na more i obalu dužine oko 25 km. Grad se sastoji od starog dijela smještenog na brežuljku, na 320 metara nadmorske visine, te pod njim prostrtog novog dijela grada. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. godine u gradu je živjelo 10.424 stanovnika, što ga čini petim najvećim gradom u Istri. U sastavu Labina nalazi se sedamnaest naselja koji zajedno čine područje Labinštine, čije je podzemlje poznato po jednom od najkaloričnijih kamenih ugljena u Europi.

Crć – starogradski trg

Naseljeno još od pretpovijesnog vremena, područje današnjeg grada Labina, zajedno s matičnim poluotokom, proživjelo je mnoge političke, društvene i kulturološke promjene. U starom vijeku ondje su živjeli Liburni, a prema Bernardu Benussiju, grad je bio i središtem liburnske upravne jedinice Phalantes. Tijekom Histarskih ratovova Rimljani su osvojili Istarski poluotok do rijeke Raše, a područje Labina (lat. Alvona, „grad na brdu“) pod upravom staroga Rima postaje municipij. Od pada Rimskog Carstva Labinom su vladali Odoakar, Ostrogoti, Bizantinci, Langobardi i Franci, a od 1207. Labinom i okolicom vladaju akvilejski patrijarsi sve do 1429. kada grad dolazi pod upravu Mletačke Republike koja će mu utisnuti i danas tako prepoznatljiv venecijanski štih. Nakon propasti Serenissime Campoformijskim mirom 1797. grad je nakratko pripao Austriji, da bi 1806. zajedno s cijelom Istrom potpao pod francusku vlast. U tom kratkom, ali turbulentnom periodu francuske uprave dolazi do ukidanja privilegija gradskog plemstva te promjena u sudstvu i gradskoj upravi u duhu francuskog liberalizma. Francuska vladavina bila je kratkog daha pa Labin već 1814. s cijelom Istrom ponovno potpada pod vlast Austrije.

Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije

Ovo je razdoblje ubrzanog ekonomskog razvoja Labinštine. U to se vrijeme otvara ugljenokop te počinje komercijalna eksploatacija ugljena pa dolazi do ekonomskog razvoja cijele Labinštine. Austrijsko društvo „Trbovljansko rudokopno“ 1881. godine sve labinske rudnike objedinjuje u jednu tehnološko-proizvodnu cjelinu, a Labin doživljava svakoliki razvoj i modernizaciju. Bilo je to razdoblje prosperiteta i napretka u kojem su izgrađene ceste, podignute škole i bolnice, uređen cestovni i morski putnički i trgovački promet, uvedena poštanska služba, izvršena prva precizna katastarska izmjera teritorija, uređen i znatno poboljšan društveni i kulturni život građana Labina. U to je doba Labin, po sastavu stanovništva i mentalitetu, pretežito talijanski grad čije stanovništvo govori isključivo talijanski jezik. Mjesto je to malih trgovaca, obrtnika, veleposjednika, radnika, državnih službenika i poljoprivrednika. Svršetkom Prvoga svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Monarhije završava doba austrijske vladavine. Dolazak okupacijskih postrojbi talijanske vojske označio je početak talijanske vladavine, a ta je vladavina uskoro i formalizirana Rapalskim ugovorom 1920. godine kada je Labin zajedno s Istrom pripojen Kraljevini Italiji. Unatoč novom ekonomskom i gospodarskom procvatu, predvođen snažnim razvojem rudarstva i osnivanjem novih naselja (Raše i Podlabina), nezadovoljstvo radara fašističkim vlastima kulminiralo je pobunom i osnutkom Labinske republike (2. ožujka – 8. travnja 1921.).

Podestatova palača

Izbijanjem Drugoga svjetskog rata u gradu sve više jača antifašistički pokret pa se veliki dio stanovništva priključuje partizanima. Svršetkom rata Labin se zajedno s Istrom pripaja Hrvatskoj u sklopu Jugoslavije. Tijekom jugoslavenskog perioda rudarstvo i dalje ostaje glavnim nosiocem ekonomskog razvoja grada i njegove okolice. Osamostaljenjem Hrvatske i izbijanjem Domovinskog rata Labinjani daju svoj doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sudjelovanjem u 119. brigadi Pula, 154. domobranskoj pukovniji Pazin, 35. inženjerijsko-pontonirskoj bojni Pula i 9. gardijskoj brigadi „Vukovi“, na ponos grada i njegove okolice. Prelaskom na nove tehnologije era rudarenja polako dolazi do svog zalaska. Posljednji zatvoreni rudnik u Hrvatskoj bio je onaj u Tupljaku 1999. godine. Time je Labin zakoračio u novo tisućljeće ostavivši svoje rudnike u ropotarnici povijesti. Novo vrijeme donijelo je turistički uzlet Labina u kojem su rudnici koji su stvorili grad kakvim ga danas poznajemo postali zaštitnim simbolom grada.

Pogled na Rabac sa zvonika Sv. Justa

Knjiga „Res publica Albonessium“ nastala je u želji da se na jednom mjestu ukratko objedini prošlost prikazom povijesnih događaja, njihovih aktera, spomenika kao i osoba koje su svojim djelovanjem stvarale povijest grada Labina – grada mletačkih patricija, znanstvenika, umjetnika i revolucionara; grada radnika i rudara.

Deni Vlačić, predsjednik Katedre Čakavskog sabora Labin

RES PUBLICA ALBONESSIUM – Crtice iz labinske prošlosti

Komentari su zatvoreni.