23. siječnja 2023. | 212 prikaza.

PAUCI PRIJE 30 GODINA – Operacija Maslenica bila je prekretnica u razvoju 4. gardijske brigade Hrvatske vojske


Krajem prosinca 1992., tijekom intenzivnog preustroja Brigade koji se odvijao na području Splita, Sinja i Zadra, njezin zapovjednik Mirko Šundov i uži dio Zapovjedništva upoznati su s planom za izvođenje operacije Maslenica (radni naziv Gusar) u zadarskom zaleđu. Bio je to jasan znak za ubrzanje procesa preustroja i ubrzane pripreme za vrlo zahtjevnu napadnu operaciju. Dio Zapovjedništva, jedna bojna i TRD ostali su na Južnom bojištu do samog početka operacije. To je ometalo preustroj, a posebno pripreme za operaciju.

Zapovjedništvo Brigade u fazi preustroja imalo je manje kadrovske promjene. Uvedena je dužnost načelnika OMP-a, novi načelnik topništva postao je Ivan Čule, a PNS za obavještajnu djelatnost Mirko Klarić. Nakon iskustva s Južnog bojišta u planiranju i izvođenju napadnih borbenih djelovanja, Zapovjedništvo je dobro ekipirano i osposobljeno za izvođenje operacije. Prvi put od osnivanja Brigade, zapovijedi i ostalu borbenu dokumentaciju priprema u Vojarni “Dračevac”. Uz obveze praćenja i organiziranja preustroja, obuke i preobuke, tijekom siječnja intenzivno sa zapovjednicima izviđa područje djelovanja i postupno preseljava na područje Zadra i zadarskog zaleđa.

1. bojna prva je završila preustroj i u vrijeme priprema nalazi se u dubrovačkom zaleđu na položajima i dijelom u pričuvi zapovjednika bojišta. Nažalost, Bojna ne sudjeluje u izviđanjima i pripremama za operaciju. Povratak Bojne i njezino uključivanje u sastav Brigade odobreni su od strane NGS-a neposredno prije početka operacije. Zapovjednik Bojne Čedomir Sovulj ipak je obavljao manje pripreme u danim okolnostima i s ljudstvom koje je bilo u pričuvi.

2. bojna je nakon preustroja smještena u Vojarnu “Ante Banina” u Zadru. Krajem prosinca i početkom siječnja bojna se preobučava na novododijeljenim sredstvima. Početkom siječnja, njezin zapovjednik Miroslav Ušljebrka, zajedno s podređenim zapovjednicima, a po uputama iz Zapovjedništva Brigade, aktivno izviđa teren i priprema se na području djelo vanja Brigade. Tijekom ožujka u sastav Bojne ulazi i Satnija s područja Zadra koja je u proteklom razdoblju djelovala u sastavu 112. brigade.

3. bojna je tijekom preustroja i priprema smještena u Vojarni “Dračevac”. Bojna je nastala spajanjem 1. i 3. bojne te Satnije s područja Metkovića koja je u proteklom razdoblju djelovala u sastavu 116. brigade. U ovom razdoblju Bojna radi na preobuci i kompletiranju naoružanja i opreme. Ustrojavanjem novih vodova i satnija, Bojna po dijelovima prolazi i kratku, ali dobro organiziranu doobuku u kampu za obuku na području Voštana. Početkom siječnja zapovjednik Bojne Jozo Šerić s podređenima radi na njezinu prebacivanju na područje Zadra, a nakon toga intenzivno izviđa prostor i obavlja pripreme za operaciju.

Stari Maslenički most srušen tijekom djelovanja neprijateljskog zrakoplovstva u Domovinskom ratu.

Nakon preustroja, sve su tri mehanizirane bojne dobro opremljene u odnosu na prethodno razdoblje. Satnije bojne su po ustroju popunjene vrlo kvalitetnom potporom, minobacačima 60 mm i 82 mm. Svaka bojna ima vlastitu bitnicu minobacača 120 mm, dijelom i potpuno nova oruđa hrvatske proizvodnje. Satnije za PO borbu opremljene su maljutkama i netrzajnim topovima 82 mm. Nakon preustroja i gašenja PZO divizijuna, samostalni vodovi PZO-a ustrojeni su u svim bojnama i divizijunima. Nažalost, brojno stanje ljudstva nije bilo adekvatno tehnici jer Brigada tijekom 1992. praktički nije popunjavana novim gardistima. Brojno stanje motoriziranih bojni iznosilo je između 200 i 260 gardista i zapovjednika. Naravno, brojno je stanje “na popisu” bilo daleko veće jer su svi ranjeni i oboljeli vođeni u postrojbama.

Oklopno-mehanizirana bojna tijekom preustroja doživjela je najveće promjene. Od OMS-a narasla je na OMB sastava dvije tenkovske i jedna mehanizirana satnija. Bojna je ustrojena spajanjem OMS-a 4. brigade i tenkovskih satnija iz Sinja i Zadra. U sastavu Bojne nakon spajanja bilo je ukupno 26 tenkova T-55 i 12 BVP-a M-80. Stanje borbene tehnike nije bilo zadovoljavajuće pa je zapovjednik Andrija Matijaš s ljudstvom Bojne užurbano radio na osposobljavanju oklopa za borbu. Bojna je tijekom prosinca trajno smještena u Vojarni “Šepurine” kod Zadra.

Utovar tenkova na “labudice” i prijevoz u očekujuće
područje za napad (Vojarna “Šepurine”, 21. siječnja 1993.)

Tenk s dimnom zavjesom u pripremi za napad (Vojarna
“Šepurine”,22. siječnja 1993.)

Prikaz početnog rasporeda i stanja na bojištu (22. siječnja 1993.)

U vojarni, OMB-u je bila na raspolaganju bojna za održavanje tehnike sa zapovjednikom Duškom Vidovim. Uz pomoć logistike Brigade i logistike Bojne, borbena tehnika danonoćno se popravlja. Do početka operacije, potpuno je osposobljeno i opremljeno šesnaest tenkova i osam BVP-ova, za što je bilo dovoljno ljudstva za sastavljanje posada. Oklopna bojna započela je operaciju dvjema satnijama po osam tenkova i Mehaniziranom satnijom s osam transportera, a brojno je stanje bilo oko 180 boraca i zapovjednika. Paralelno s osposobljavanjem tehnike, zapovjednik Matijaš sa članovima Zapovjedništva i zapovjednicima na prostoru Šepurine – Bokanjac uvježbava ljudstvo u taktičkim radnjama i postupcima tijekom napada. Istodobno, pod vodstvom NS-a Brigade Milana Perkovića, Zapovjedništvo Bojne izviđa prostor i određuje taktiku djelovanja oklopnih snaga 4. brigade. Bez obzira na probleme zbog maloga brojnog stanja, Bojna je potpuno pripremljena za udar na glavnom pravcu napada.

Topničko-raketni divizijun do samog početka operacije Maslenica ostaje na položajima na Južnom bojištu i doživljava manje promjene u preustroju. Zapovjednik Divizijuna i dalje je Rade Lasić; njegov sastav čine Bitnica H-105 mm, Bitnica topova ZIS 76 mm i VRL 128 mm “RAK”. Divizijun je neposredno prije početka operacije dobio nove haubice D-30 122 mm kojima zamjenjuje ZIS-ove, a obuka ljudstva izvodi se u Vojarni “Šepurine”. Hodnjom je tijekom prethodnog dana premješten na područje operacije, a noću je postavljen na paljbene položaje s kojih se idućeg jutra djelovalo.

Protuoklopni divizijun također je preustrojen i borbeno ojačan, a preustrojem ima dvije bitnice SO 90 mm M-36 i bitnicu POLO M-83, razmještene u Vojarni “Rogoznica”. Intenzivno se obučavao i pripremao za izvođenje operacije. Zapovjednik Zdravko Baković izvodio je preobuku ljudstva za novozaduženu tehniku u postrojbi. Bitnice SO M-36 pripremane su za potporu u napadu u sklopu TRS-a Brigade, što je i ostvareno tijekom operacije. Razlog za ovakvu uporabu bitnice bila je velika količina streljiva kojom se raspolagalo.

Izvidnička satnija Brigade nastala je spajanjem Izvidničkog i Diverzantskog voda. Zapovjednik Satnije Zvonko Asanović dobro ju je osposobio i pripremio ne samo za izvidničko, već i za diverzantsko djelovanje. Satnija je pripremana i uvježbavana dijelom u kampu “Voštane”.

Satnija veze nije doživjela veće promjene što je zapovjedniku Damiru Matijeviću omogućilo kvalitetne pripreme ljudstva i tehnike za izvođenje operacije Maslenica. Novost u ustroju bilo je stvaranje samostalnog Voda ED-a koji je dijelom nastao iz Satnije veze Brigade. Tehnika kojom su raspolagali Satnija i Vod ED-a bila je vrlo kvalitetna, a ljudstvo iznimno motivirano.Ostale pristožerne postrojbe nisu imale znatnijih promjena tijekom preustroja, osim bolje opreme i naoružanja. Sve su postrojbe i pojedinci maksimalno uključeni u potpori i pripremi za operaciju, u skladu sa zapovijedima zapovjednika Brigade.

OKOLNOSTI IZVOĐENJA OPERACIJE

Političke okolnosti za donošenje odluke o napadu bile su te što pobunjeni Srbi ni nakon potpisivanja mirovnoga sporazuma nisu željeli prepustiti “ružičaste zone” pod hrvatsku vlast, niti su dopuštali odvijanje normalnog prometa preko Novskoga ždrila. Snage UNPROFOR-a ne uspijevaju provoditi zadaće proistekle iz mandata. Stoga se odlukom vrhovnog zapovjednika izvodi vojna operacija s ciljem osiguranja nesmetanog prometa između sjevera i juga RH te deblokade Zadra i njegova šireg zaleđa. Vojni je cilj operacije bio odbacivanje snaga neprijatelja s prostora Novskoga ždrila, presijecanje njegovih komunikacija na području Benkovca i osiguravanje nesmetana prometa pravcem Karlobag – Maslenica – Zadar. Temeljna je zamisao bila izvršiti napadnu operaciju snagama Brigade, TG 112. br, TG 113. br i pridodanih postrojbi. Težište napada Brigade bilo je pravcem Podgradina – Paljuv – Pridraga – Debelo brdo i dalje u sljedećoj fazi.

Tenkisti 4. brigade spremni za napadna djelovanja (21.
siječnja 1993.)

Načelnik topništva Ivan Čule i zapovjednik 1. bojne Jozo Šerić s poslugom MB-a 120 mm (Novigrad, Portade, veljača 1993.)

Zadaća 4. brigade bila je, na glavnom pravcu napada, uz jaku topničku pripremu, kombiniranim tenkovsko-pješačkim napadom, koristeći se vatrom, pokretom i udarom, uz maksimalno iznenađenje, razbiti prvu crtu obrane neprijatelja. Nakon proboja na dva pravca trebalo je istodobno nastaviti gonjenje neprijatelja do postizanja temeljne zadaće, presijecanja komunikacije Karin – Smilčić – Zemunik. Lijevi i desni susjed (TG-112 i TG-113), koristeći se napredovanjem 4. brigade na glavnom pravcu napada, kapitaliziraju uspjeh i prate u svojoj zoni odgovornosti. Na dan napada motorizirane bojne broje između 200 i 260 boraca, a ojačavaju se po jednom satnijom iz sastava 7. domobranske pukovnije (dp). Oklopno-mehanizirana bojna (OMB) razvija dvije oklopno-mehanizirane satnije (OMS) i uz sudjelovanje pješačkih bojni na glavnim pravcima napada, koristeći se vatrom, pokretom i udarom, razbijaju neprijatelja. Potpora postrojbama je TRS 4. brigade sastava: Mješovita bitnica H-105 mm, 76 mm, 122 mm, dvije bitnice PO 90 mm M-34 i bitnica “RAK 12”. Zborno područje daje potporu TRS-om sastava: topovi 130 mm i VBR-ovi 128 mm “GRAD”. Zrakoplovstvo je podupiralo dvama poletima MiG-ova 21. Izvidnička satnija imala je zadaću ubacivanja u prostor Novigrada radi olakšavanja prodora 2. bojne, a ostale snage Brigade nalazile su se u potpori glavnih snaga. Prvi je put na području operacije prednost bila na našoj strani, i u ljudstvu i u paljbenoj moći, a iznosila je 2 : 1. Motiviranost i spremnost naših boraca bile su znatno više od onih u neprijatelja.

Prikaz borbenih djelovanja i oslobođenog područja u razdoblju između 22. i 27. siječnja 1993.

Neprijatelj u zoni odgovornosti 4. brigade obranu izvodi sa 92. mtbr Benkovac, na crti obrane Novigrad – Podgradina – Zeleni hrast – Drače. Pješačke su snage bile ojačane oklopom i brigadnim i korpusnim topništvom. Položaji su bili dobro utvrđeni, osobito dominantne kote i zahvati komunikacija. U proteklom su razdoblju, temeljem pregovora, pripadnici borbenih postrojbi neprijatelja preimenovani u graničnu policiju razmještenu po sektorima obrane.

Bez obzira na ovo preimenovanje, riječ je bila o jedinstvenom sustavu neprijateljske obrane, sa svim elementima borbenog rasporeda i potporom od strane 92. mtbr Benkovac i 7. korpusa VRS-a. UNPROFOR je, u skladu s međunarodnim ugovorom, razmješten u cilju razdvajanja. Nalazio se na dvjema kontrolnim točkama na pravcu napada Brigade, što je bilo problem za naše snage. Najstrože konkretne upute postrojbama bile su zaobilaženje kontrolnih točaka UNPROFOR-a u Islamu Latinskom i Paljuvu i izbjegavanje bilo kakvog sukoba s međunarodnim snagama. Prostor bojišta bio je blago ravničarski, mjestimično ispresijecan šumom i kršem, dijelom i voćnjacima, što je ograničavalo djelovanje OMP-a u napadu. Tenkoprohodnost prostora iznosila je oko 40%. Prostor je bio pogodan za izvođenje napada, kao i vremenski uvjeti. Kraj blage mediteranske zime, uz mogućnost pojave magle noću i ujutro, davao je određenu prednost našim snagama u postizanju iznenađenja.

Pripadnici Izvidničke satnije odlaze na paljbene položaje u Buterine (Paljuv, veljača 1993.)

PRIPREME ZA IZVOĐENJE OPERACIJE

Neposredne su pripreme počele 8. siječnja 1993. Po zapovijedi zapovjednika Brigade Mirka Šundova, sve se postrojbe stavljaju u prvi stupanj pripravnosti. Sutradan, 9. siječnja, Zapovjedništvo, Dom Zapovjedništva, Satnija veze i Vod za ED prebačeni su na područje Radovina. Sve su lokacije razmještaja određene ranijim izviđanjima. Istodobno, Odjel logistike i Logistička satnija razmještaju se na područje Ražanca gdje je razmještena i Izvidnička satnija. Tijekom 10. siječnja u Vojarnu “Šepurine” prebačeni su Protuoklopni divizijun i Inženjerijska satnija, a 3. motorizirana bojna u Vojarnu “Ante Banina” u Zadru. Tijekom prebacivanja postrojbi nije bilo problema, a sve je izvedeno u najvećoj mogućoj tajnosti.

Od 11. siječnja u cijelosti je uspostavljeno Zapovjedno mjesto u Radovinu, uz kvalitetan sustav radijskih i žičnih veza. Pripremna zapovijed nadređenih je razmotrena i pripremani su detaljni planovi. Zapovjednik Brigade, zajedno s najbližim suradnicima, uočava određene nerealne procjene pa stoga traži i ostvaruje dovođenje 1. bojne i TRD-a na područje napada Brigade. Istodobno, zbog malog broja boraca pješačkih bojni, Brigadi se dodjeluje pod operativnu odgovornost i jedna bojna iz 7. dp s 350 boraca i vlastitom potporom.

U razdoblju između 12. i 18. siječnja, Zapovjedništvo Brigade s podređenim zapovjednicima detaljno je razradilo plan napada s više inačica djelovanja, a potom i zapovjednici Bojni sa svojim podređenima. Tijekom jednog od izviđanja 3. bojne, skupina koju je vodio zamjenik zapovjednika bojne Neven Petric nailazi na minsko polje na području Rupalj – Islam Grčki. Pritom ginu dvojica gardista, a više ih je ranjeno. Bez obzira na nastale probleme, sve se aktivnosti i dalje nastavljaju.

Ivan Čule, Jozo Šerić, Ante Strunje i Josip Grubešić kraj
samovoznoga MB-a 120 mm domaće proizvodnje (veljača 1993.)

Posada tenka T-55 na položaju (Islam Grčki, siječanj 1993.)

Operacija Maslenica (Gusar) napad 22. – 27. siječnja 1993.

Dana 21. siječnja, u poslijepodnevnim je satima Brigada dobila zapovijed za napad koji treba započeti siječnja u 6:00 sati. Ovom su zapovijedi prihvaćene sve sugestije i zahtjevi zapovjednika Brigade Mirka Šundova koji su se odnosili na njezino djelovanje, a uz ojačanja i dane ciljeve, zapovijed je postala realna i ostvariva. Tijekom popodneva i padom mraka, postrojbe se iz očekujućih područja uvode u početni borbeni raspored uz maksimalne mjere maskiranja i prikrivanja. Mjere radio šutnje provode se u potpunosti, a Vod za ED prati sve neprijateljske radioveze, stručno ih analizira te dostavlja Zapovjedništvu Brigade vrlo važne informacije o neprijateljskim aktivnostima. Posebno je osjetljivo bilo uvođenje OMB-a iz Vojarne “Šepurine” na područje Rupalj – Grgurice. Cilj je bio početi napad uz maksimalan stupanj iznenađenja što je i postignuto bez obzira na velike aktivnosti naših postrojbi.

NAPAD I OSLOBAĐANJE PODRUČJA

Borbeno je djelovanje počelo na pravcu Podgradina – Paljuv – Novigrad gdje je, uz sudjelovanje Oklopne satnije, napadala 2. bojna sa zapovjednikom Miroslavom Ušljebrkom. Na ovom se pravcu, po odluci zapovjednika Brigade, Izvidnička satnija noću 21/22. siječnja uspješno ubacuje na područje Novigrada. Zadaća Satnije bila je neutralizirati neprijatelja u Novigradu, a nakon toga usmjeravanjem pomoći postrojbama na zadanom pravcu. Zadaća je uspješno izvršena.

Na pravcu Zeleni hrast – Islam Latinski – Kašić Smilčić napada 3. bojna ojačana Oklopnom satnijom i uz potporu TRS-a Brigade. Bliža je zadaća bila probiti obranu na području Zelenog hrasta, a nakon toga ovladati Islamom Grčkim, Islamom Latinskim i Kašićem.

Tijekom topničke pripreme, bojne po udarnim skupinama prilaze utvrđenim položajima neprijatelja. 2. bojna na smjeru Podgradina – Novigrad, obuhvatom preko Žužića, Crnića i Nekića, izbija na Gradinu. Neprijatelj je na ovoj dominantnoj koti dobro utvrđen u bunkerima, a prilazi su zapriječeni minskim poljima. Nakon višesatne borbe naše snage okružuju neprijatelja i do 11:00 sati Gradina je dijelom stavljena pod nadzor naših snaga. Okruženog neprijatelja poziva se na predaju, ali neuspješno. Iz bunkera nastavlja vatreno djelovati po našim snagama. Zapovjednik Bojne nakon toga uvodi dva tenka na vrh Gradine. Oni razbijaju zaostalu otpornu točku i stavljaju ovaj ključni objekt pod potpuni nadzor. Prilikom ovog napada gine jedan gardist, a više ih je ranjeno. Istodobno, Izvidnička satnija podijeljena u četiri skupine, na području Novigrada napada neprijatelja i nanosi mu gubitke u ljudstvu te izaziva snažan negativni psihološki učinak. O napadu u Novigradu i posljedicama koje je izazvao neprijatelju redovito izvješćuju pripadnici Voda za ED. Kapitalizirajući uspjeh u Novigradu i neutralizirajući ključnu točku otpora, Bojna ojačana oklopom kreće prema Paljuvu i Novigradu. Osiguravajući bok i uz pomoć izvidnika, Bojna ubrzano nastavlja prema Paljuvu gdje izbija oko 14:00 sati. Na području Novigrada uvezuje se s Izvidničkom satnijom te dalje djeluju zajedno.

Posluga MB-a 120 mm na položaju (Maslenica, veljača 1993.)

Stjepan Nižić, Ivica Ućljebrka, Ante Strunje i Marijan Zelić ispred
ZM-a 2. bojne (Maslenica, Novigrad, veljača 1993.)

Oko 15:00 sati neprijatelj uvodi pojačanje iz pravca Smilčić – Paljuv, napada naše snage OMP-om i na području Buterina uništava jedan i onesposobljava drugi naš tenk. Zbog jakog protuudara i pretrpljenih gubitaka, 2. bojna se oko 17:00 sati povlači na područje Podgradine. Izvidnička satnija, po zapovijedi zapovjednika Brigade, povlači se uz more i ponovo spaja s 2. bojnom te se tijekom noći uspostavlja obrana. Radi pretrpljenih gubitaka, umora i maloga brojnog stanja, 2. bojna i Izvidnička satnija izvlače se iz borbe. Na njihove se položaje uvodi 1. i 2. satnija 1. bojne sa zapovjednikom Bojne Čedomirom Sovuljem.

U 6:30 sati, na smjeru napada Zeleni hrast – Islam Grčki – Islam Latinski – Kašić, zapovjednik Bojne Jozo Šerić tijekom topničke pripreme uvodi u borbu dvije satnije na dva pravca. Potpomognuti Oklopnom satnijom, na početku sela brzo slamaju prvi otpor neprijatelja. Međutim, kod škole u Islamu Latinskom neprijatelj pruža jak otpor iz kuća, ali uz pomoć tenkova i taj je otpor ubrzo slomljen. Iz središta sela neprijatelj se povlači prema Kuli Janković Stojana gdje se reorganizira i uz pomoć oklopa ponovo privremeno zaustavlja naš prodor. Naše snage nakon tri sata neposredne tenkovske borbe, oko 15:00 sati dana 22. siječnja, ovladavaju i tom otpornom točkom. U daljnjem nastupanju kroz Islam Grčki potiskuju neprijatelja do pred Kašić gdje se padom mraka utvrđuju. Neprijatelj je na ovom pravcu napada već prvog dana borbenih djelovanja pretrpio velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Tijekom prvog dana borbi Brigada je imala četiri poginula i dvadeset teže ili lakše ranjenih boraca.

Ujutro 23. siječnja u 7:00 sati, 1. bojna, uz sudjelovanje pet tenkova i dva BVP-a, ponovo kreće u napad pravcima Podgradina – Paljuv i Podgradina – Novigrad. Tijekom popodneva, u Buterinima ponovo dolazi do izravne tenkovske borbe u kojoj je uništen jedan neprijateljski tenk, a jedan je neoštećeni transporter zarobljen. Ostale se snage neprijatelja povlače pravcem Paljuv – Smilčić. Padom mraka, 1. bojna s Oklopnom satnijom u cijelosti ovladava područjem Novigrad – Paljuv.

Borbeno izvješćće zapovjednika 7. K VRS-a o proboju
naših snaga i o njihovim velikim gubicima.

Zapovjednik OMB-a Andrija Matijaš u obilasku postrojbe
(Kašić, 25. siječnja 1993.)

Ranjeni pripadnici 4. brigade (KBC Split, siječanj 1993.)

3. bojna, uz sudjelovanje jednoga OMS-a, nastavlja napredovanje i pretraživanje Režana. U prvom dijelu sela nije bilo većeg otpora, a u drugom se dijelu u popodnevnim satima vodila žestoka borba. Paralelno, druga borbena skupina čisti šumu desno od komunikacije i padom mraka Bojna stiže pred Kašić. Idućega dana naše snage nisu zabilježile gubitke u ljudstvu i tehnici, osim sedam-osam teže ili lakše ranjenih. Dostignuta je crta Novigrad (groblje) – Buterini – Mađorija – kota 161 ispred Kašića.

Trećega dana, 24. siječnja, borbena se djelovanja nastavljaju u svitanje. Prva bojna uvodi u borbu 3. satniju i tijekom dana u cijelosti ovladavaju područjem Novigrada, a do popodneva ovladavaju i područjem Ramića. Istodobno, zapovjednik 3. bojne Jozo Šerić osobno predvodi napad prema Lakićima gdje ovladava prednjim dijelom zaseoka. Druga borbena skupina, potpomognuta tenkovima, uz žestok otpor neprijatelja, ovladava područjem oko crkve u Kašiću. Tijekom borbi oko crkve zarobljen je jedan tenk, a do 11:00 sati ova skupina stiže do sredine sela. U popodnevnim satima nastavljaju napad i ovladavaju Kašićem do tt 212 gdje se padom mraka utvrđuju. Prva skupina u popodnevnim satima također napreduje i stiže do Glavice. Tijekom popodneva u borbu se, na području Paljuva, ponovo uvodi 2. bojna koja zamjenjuje 3. bojnu i sudjeluje u borbi paralelno s 1. bojnom.

Zapovjednik 2. bojne Stjepan Nižić, Dario Putnik i
tenkisti Goran Juričin i Jakov Slijepac na ZM-u 2. bojne
(Maslenica, Novigrad, ožujak 1993.)

Zapovjednik 2. bojne Miroslav Ušljebrka nakon ranjavanja na
liječenju u bolnici (Zadar, 28. siječnja 1993.)

Sutradan, 1. bojna nastavlja napredovanje na području Pridrage i zauzima Pediće, Gašpiće i Barabe. Tijekom dana naše su snage na svim položajima trpjele jaka topnička djelovanja neprijatelja s područja Debelog Brda. Jedan je naš borac poginuo, a više ih je ranjeno. Četvrtog dana borbenih djelovanja zarobljen je još jedan tenk i transporter, uništeno je dosta neprijateljske tehnike, a neprijatelj je pretrpio najveće gubitke u ljudstvu od početka operacije. Dostignuta je crta Novigrad – Ramići – Buterini – Glavica – Pozderi – Kašić. Naše su snage imale dvanaestak što teže što lakše ranjenih boraca.

Dana 26. siječnja 2. bojna ovladava Mandićima i održava položaje, unatoč nepovoljnoj taktičkoj situaciji. Prva bojna, po zapovijedi zapovjednika Brigade, utvrđuje dostignute položaje, a u ovom razdoblju dolazi do većeg angažiranja pripadnika 7. dp, ponajprije u obrambenim zadaćama. Zapovjednik 1. bojne Čedomir Sovulj istodobno organizira izviđanje u svojoj zoni odgovornosti, s ciljem zauzimanja boljega taktičkog položaja. Prilikom izviđanja na području zaseoka Donje Viduke ranjen je i zarobljen zapovjednik Voda Stipe Balić. Tijekom dana zabilježeno je nekoliko manjih protuudara, a najžešće borbe vode se u Pridrazi i na području Glavica. U borbenim djelovanjima ponovo su maksimalno uključeni ljudstvo i tehnika OMB-a. Dana 26. siječnja Brigada je imala dvojicu poginulih i desetak teže i lakše ranjenih. Šestog dana borbi, 27. siječnja, neprijatelj uz puno pristiglog pojačanja organizira žestok protuudar na smjeru Smilčić – Mandići – Kašić. S taktički nepovoljnog položaja u Mandićima, 2. bojna se izvlači i zauzima povoljnije položaje u Lakićima, a položaje u Kašiću čvrsto drži. Žestoke su borbe vođene tijekom čitavog dana. Tom je prilikom teško ranjen zapovjednik 2. bojne Miroslav Ušljebrka pa zapovijedanje preuzima Stjepan Nižić.

Zapovjednik 1. bojne Čedomir Sovulj i zapovjednik OMP-a Andrija Matijaš u obilasku položaja (Islam Grčki, ožujak 1993.)

Rano ujutro, na području Pridraga – Paljuv položaje 1. bojne preuzima 3. bojna. Njezina je zadaća bila organizirati obranu uz potporu jedne domobranske satnije i OMS-a 4. brigade. U jutarnjim satima neprijatelj žestoko napada na području Glavica – Paljuv. Naše snage povlače se s Glavice na kotu 148 u Buterinima. Specijalne postrojbe neprijatelja dijelom snaga upadaju na područje Paljuva gdje dolazi do žestokog okršaja u kojem gine zapovjednik Satnije 3. bojne Mario Glavota. Bez obzira na složenu situaciju, naše se snage sređuju i odbacuju neprijatelja iz područja sela. U danu teškom za Brigadu, svi su položaji obranjeni, jedan je branitelj poginuo, a više je teško ranjenih, među njima i dvojica zapovjednika bojne, Miroslav Ušljebrka i Andrija Matijaš.

Zapisnik neprijateljskog obavještajca na temelju podataka prikupljenih praćenjem naših veza jasno govori o tome kako je 4. brigada
kvalitetno pripremila i izvela napad (23. siječnja 1993.)

Koordinirano s pješačkim snagama, neprijatelj tih dana djeluje i skupinama za ED pristiglim iz Srbije te intenzivno i uspješno ometa naše VVF (2 m) veze, osobito na taktičkoj razini, od zapovjednika bojni prema satnijama i vodovima. Zbog kvalitetne organizacije radioveza Brigade gdje su korišteni sustavi i različitih frekvencijskih opsega, neprijatelj ne uspijeva ometati radiosustav na UVF području (0,7 m), tako da subordinacija do razine zapovjednika bojni – divizijuna te koordinacija s topničkim postrojbama nije dovedena ni jednog trenutka u pitanje. Međutim, to nije bio slučaj u nižim taktičkim postrojbama tako da je protok informacija bio otežan ili potpuno onemogućen. U tom trenutku, pripadnici Satnije veze i Zapovjedništva Brigade organiziraju lažnu radiomrežu i “navlače” neprijateljske skupine ED-a na lažni radiokanal kako bi time omogućile našim postrojbama nesmetan rad na radiokanalima. Koliko je to bilo vjerodostojno i uspješno, govori podatak dobiven od našega Voda ED-a da se neprijateljski tenkovi u jednom trenutku povlače jer su “nasjeli” na podatak da im se sprema zasjeda modernim protuoklopnim oružjem što je na tom području olakšalo posao našim pješačkim postrojbama. Nadalje, kako bi se što bolje zaštitila tajnost informacija o aktivnostima Brigade u uvjetima intenzivnog neprijateljskog ED-a, svakodnevno se provodila zamjena dokumenata veze (planovi rada, razgovornici i kodne karte položaja) te reprogramiranje kanalnih frekvencija na svim radiouređajima Brigade, a i drugih postrojbi na tom dijelu bojišta.

U razdoblju od 22. do 27. siječnja, kad je službeno izvedena operacija Maslenica, Brigada ima devet poginulih i pedeset četiri teže i lakše ranjena pripadnika. U ovom su razdoblju izvođenja operacije poginuli: Ivan Leskur, Vlatko Sudić, Borko Šarlija, Marsel Dvornik, Branko Bašić, Tomislav Baždarić, Ante Maleš, Ivica Galešić i Mario Glavota, a tijekom izviđanja i priprema poginuli su Ivan Šabić i Mate Patrlj.

Neprijateljski obavještajac na temelju prikupljenih podataka analizira stanje u 4. brigadi (Benkovac, 22. veljače 1993.)

NEPRIJATELJSKI PROTUNAPADI

Petog i šestog dana izvođenja operacije neprijatelj je dovodeći pojačanja organizirao jake protuudare na navedenim pravcima. Nakon pretrpljenih gubitaka i sedam dana neprekidne borbe, zapovjednik Brigade Mirko Šundov dana 28. siječnja traži njezino žurno izvlačenje iz borbenog rasporeda. Zahtjevu zapovjenika udovoljeno je i GS OS RH istoga dana izdaje zapovijed 3. brigadi za pripremu i dolazak u zonu odgovornosti.

Iz sastava 3. brigade ustrojena je TG-3 (sastava ojačane bojne) i 30. siječnja dovedena na područje Zadra. Tijekom popodneva toga dana izvršeno je temeljito izviđanje i priprema TG-3 za prijem zone odgovornosti. Dana 31. siječnja 3. brigada preuzima položaje 4. brigade na crti Kašić – Paljuv. Položaje su preuzeli pješaci, a tenkovske su posade pristigle dan kasnije pa je njihova zamjena predviđena za 1. veljače. Tijekom izviđanja i primopredaje položaja, pripadnici 3. brigade upoznati su s opasnostima i problemima u zoni djelovanja te s mogućnostima svakodnevnih protuudara neprijatelja. U zoni odgovornosti Brigade i dalje su ostali dijelovi 4. brigade (topništvo, protuoklop, inženjerija, veza i logistika). Po zapovijedi zapovjednika ZP-a, generala Ante Gotovine, zapovijedanje istog dana nije preuzeo zapovjednik TG-3 Mladen Kruljac sa svojim timom, već je obranom zapovijedao NS 4. brigade Milan Perković s timom iz 4. brigade. Veći je dio Zapovjedništva, kao i postrojbi, dana 31. siječnja otišao na planirani odmor.

Potopljeni trajekt Klimno (Maslenica, veljača 1993.)

Ujutro dana 1. veljače neprijatelj je topničkom vatrom iznimno žestoko djelovao po našim položajima, osobito na području Kašića i Paljuva. Nakon toga kreće u žestoki napad ojačan novopristiglim postrojbama. Na glavnom pravcu prema Kašiću napada bojna Banija s ojačanjima. Istodobno, lijevim obuhvatom prema Kašiću napada bojna Vukovi. Na pomoćnom pravcu Pedića glava – Paljuv i desnim obuhvatom preko sela Klapani – Novigrad napada bojna Tigrovi. Napadom zapovijeda zapovjednik OG-1 koji je ustrojen za ovu zadaću. Neprijatelj je također u protuudaru pretrpio velike gubitke. Među poginulima je bio i zapovjednik 92. mtbr Benkovac.

Zbog teške situacije u kojoj se našla 3. brigada, na zapovjedno se mjesto ponovo vraća zapovjednik 4. brigade Mirko Šundov s dijelom ljudstva koje je bilo na odmoru. Zapovijedanje zonom odgovornosti i dalje vodi 4. brigada, a na područje Kašića vraća se i pješaštvo 3. bojne 4. brigade koje nakon kratkog odmora preuzima crtu. Istodobno, jedna satnija 3. brigade prebacuje se na obrambene položaje na prostoru Paljuva.

Između 8:00 i 9:00 sati NS 4. brigade zapovije da otvaranje topničke paljbe svim sredstvima po području Kašića te organizira pojačanje i protuudar. Zapovjednik TG-3 Mladen Kruljac i zapovjednik Bojne Ivan Obrovac s jednom satnijom iz pričuve stižu u zonu odgovornosti i kreću u protunapad gdje im se priključuje i Izvidnička satnija 4. brigade predvođena načelnikom Inženjerije Ivanom Ćikarom. Uz pomoć topništva, ove dvije postrojbe ponovo odbacuju neprijatelja s područja Kašića i do mraka zauzimaju početne položaje. Nažalost, tijekom ovog napada pretrpjele su jako velike gubitke. Poginula su dvadeset tri pripadnika 3. brigade i dva tenkista iz 4. brigade.

Početkom veljače u zonu odgovornosti Brigade dolazi TG 5. gbr i u koordinaciji s 4. brigadom preuzima položaje 3. bojne u Kašiću i Lakićima. Paralelno, 10. veljače u zonu odgovornosti dolazi TG 2. gbr i preuzima položaje na području Novigrada. Na istom se dijelu vrlo uspješno uključuje i Satnija mornaričko-desantnog pješaštva (SMDP) Pula, koja se istaknula u obrani komunikacije Novigrad – Paljuv. Nakon neuspješnog napada na Kašić, neprijatelj ponovo pregrupira snage, dovodi pojačanje i 7. veljače napada pravcima Pridraga – Novigrad i Smilčić – Paljuv. Uz topničku pripremu izvodi jak kombinirani napad. U prvom naletu probija našu obranu i ovladava Narančićima i Baturima. Nakon toga poduzima novi napad u pravcu Pedića i Baraba. Neiskusna satnija Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva (MOMP) s Ugljana se povlači, a neprijatelj zauzima crtu Gregorići – Baturi – Ramići – Barabe – Glavica Jankuša – Pozderi. Sljedećeg dana zapovjednik 4. brigade ponovo na ovom pravcu uvodi njezine postrojbe na mjesto MOMP-a i dijelovima 3. brigade organizira manji protuudar zbog određenih popravljanja taktičke situacije na području Novigrad – Paljuv.

Djelovanje tenkova i pješaštva (Maslenica, ožujak 1993.)

U razdoblju od 3. do 5. ožujka ponovo je organiziran manji protuudar na području Paljuva i Novigrada. U idućem je razdoblju na području Novigrada, u zoni odgovornosti Brigade, raspoređen SMDP Pula koji je iznimno dobro izvršavao svoje borbene zadaće. U vremenu od 14. do 16. ožujka zonu odgovornosti Brigade preuzima TG 5. gbr, a na ovom se dijelu ustrojava i 2. sektor ZP-a Split kojim zapovijeda Luka Džanko. Nakon toga, u zoni odgovornosti smjenjuju se 2. i 3. brigada, a potporu u vezi i logistici dijelom osigurava 4. brigada. Dio stožera Brigade ostaje s 5. brigadom kao pomoć u vođenju i zapovijedanju.

U ovom su razdoblju pretežne obrane, između 27. siječnja i 30. ožujka, na području djelovanja Brigade poginuli: Mario Nikolić, Eugen Strikić, Božo Budiša, Ivan Čule, Marin Mijaljevi, Venci Šare, Stipe Elkez i Mladen Bugarija.

Zapisnik neprijateljskog ED-a najbolje
pokazuje stanje na bojištu i uspjehe 4. brigade
u napadu.

Opširna reportaža o uspješno izvedenoj operaciji Maslenica (“Slobodna Dalmacija”,
siječnja 1993.)

Uspješno izvedena operacija Maslenica (“Slobodna Dalmacija”, 25. siječnja 1993.)

Naređenje komandanta 7. K VRS-a za formiranje borbenih grupa i
izvršenje protunapada na smjeru 4. brigade.

Naređenje komandanta 7. K VRS-a za ustrojavanje OG-1 i pripremu
napada s novopristiglim pojačanjima na smjerovima Novigrad i Kašić.

Razgovor sa zapovjednikom 4. brigade Mirkom Šundovom o
uspjesima u operaciji Maslenica (“Slobodna Dalmacija”, 17.
veljače 1993.)

Naređenje komandanta 7. K VRS-a za ustrojavanje OG-1 i
pripremu napada s novopristiglim pojačanjima na smjerovima
Novigrad i Kašić.

Odluka komandanta 92. mtbr za protunapad 1. veljače
1993.; protunapad je, uz male pomake na crti, uspješno
zaustavljen, a komandant je poginuo.

Odluka komandanta borbene grupe za napad od 7. veljače
1993.; uz manja je pomicanja i gubitke i ovaj neprijateljski
napad odbijen.

Operacija Maslenica (Gusar) obrana 29. siječnja – 16. ožujka 1993.

PREDAJA POLOŽAJA I KADROVSKE PROMJENE

Nakon iznimno teškog razdoblja (siječanj, veljača i ožujak) i predaje zone odgovornosti, od 16. ožujka 4. brigada postupno počinje izvlačiti većinu postrojbi. Uz prethodne kraće odmore pješačkih postrojbi, prvi se put na odmor izvlače i postrojbe potpore i Zapovjedništvo Brigade. U međuvremenu se, po odluci zapovjednika, Brigada svečano postrojava u Vojarni “Dračevac” gdje se u nazočnosti mnogih gostiju i obitelji uručuju nagrade, pohvale i promaknuća za uspješno izvedenu operaciju Maslenica.

Zapovjednik Mirko Šundov nakon uspjećno zavrćene operacije
Maslenica gardistima dodjeljuje pohvale i nagrade (Vojarna “Dračevac”,
veljače 1993.)

Operacija Maslenica bila je prekretnica u razvoju Brigade. Bio je to vrhunac mukotrpnog puta kojim su njezini pripadnici krenuli u obranu suvereniteta RH. Na tom su putu na najbolji način, kroz borbene zadaće, stjecali znanje i dragocjeno iskustvo i popunjavali se nužnim sredstvima. Maslenica je bila složena ratna operacija u kojoj je 4. brigada imala ključnu ulogu. S obzirom na to da se u operaciju krenulo praktički bez odmora, nakon iscrpljujućih borbi na Južnom bojištu, predah je bio iznimno važan za daljnji razvoj Brigade.

Smotra postrojbi nakon uspješno završene operacije Maslenica (Vojarna “Dračevac”, 23. veljače 1993.)

Reportaža o svečanosti povodom uspješno izvedene operacije Maslenica s imenima pohvaljenih
i nagrađenih (“Slobodna Dalmacija”, 24. veljače 1993.)

Uspješnim završetkom operacije Maslenica bio je zaokružen i uspješan dio vojničke karijere dijela zapovjedne strukture Brigade. Naime, nakon završetka operacije ponovo dolazi do veće zamjene i promicanja ključnih časnika u Brigadi. Kao i u prethodnom razdoblju, svi časnici novopromaknuti na odgovorne dužnosti izrasli su u Brigadi, što jasno govori o kvaliteti kadra i neprestanom učenju bez obzira na ratne okolnosti.

Odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, zapovjednik Mirko Šundov odlazi na dužnost načelnika Stožera ZP-a Split, a dužnost zapovjednika preuzima Damir Krstičević, časnik koji je poniknuo u Brigadi i u prethodnom razdoblju obnašao dužnost zapovjednika 4. bojne, a u međuvremenu i zapovjednika 115. i 113. brigade HV-a. Načelnik Stožera Milan Perković odlazi za zapovjednika 113. brigade HV-a, a zamjenjuje ga Čedomir Sovulj, zapovjednik 1. bojne. PNS za ONP Mato Milišić odlazi na dužnost u ZP Split, a zamjenjuje ga Stanko Čelar, operativac u Brigadi. Dužnost pomoćnika za PD umjesto Ivana Beljana preuzima Mario Kaštelan, Mate Raboteg odlazi za načelnika veze ZP-a Split, a njegovu dužnost preuzima Jozo Ribičić. Istodobno, dužnost načelnika topništva preuzima Rade Lasić umjesto poginulog Ivana Čule, a dužnost načelnika PZO-a umjesto Branka Crnova preuzima Miodrag Kegalj. Dužnost zapovjednika 1. bojne preuzima Marko Vukasović, a 2. bojne Mladen Ževrnja. Temeljem ovih promaknuća dolazi i do novih promaknuća na nižim razinam, a većina je promaknutih u međuvremenu završila i različite ubrzane vojne škole i tečajeve na HVU “Petar Zrinski” u Zagrebu.

Svečanost nakon primopredaje dužnosti zapovjednika 4.
brigade: zapovjednik Damir Krstičević, Mirko Šundov i
Milan Perković (početak travnja 1993.)

Odlukom predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana pohvaljeni su svi vojnici, dočasnici
i časnici na čelu sa zapovjednikom Mirkom Šundovom i načelnikom Stožera Milanom
Perkovićem (“Hrvatski vojnik”, 12. veljače 1993.)

Područja razmještaja i borbenih djelovanja od početka 1992. do ožujka 1993.

Izvadak iz poglavlja knjige “4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci”.

https://despot-infinitus.com/proizvod/4-gardijska-brigada-hrvatske-vojske-pauci-drugo-izmijenjeno-izdanje/

Komentari su zatvoreni.