21. prosinca 2023. | 1070 prikaza.

POVIJESNA POSLASTICA – Mađarski povjesničar Géza Pálffy zaslužan je za otkriće najstarije sačuvane hrvatske zastave koja potječe iz 17. stoljeća

U zagrebačkim Klovićevim dvorima prije tri godine bila je postavljena spektakularna izložba – „Ars et virtus Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine“. U medijima su bili najavljeni mnogobrojni predmeti koji su izloženi, a kraj svih njih najveću pažnju javnosti poprimila je vijest da će svi ljubitelji hrvatske povijesti prvi put u Zagrebu uživo moći vidjeti najstariju sačuvanu hrvatsku zastavu koja potječe još iz 17. stoljeća! I stoga je vrijedi malo više prokomentirati.

Za njezino otkriće zaslužan je mađarski povjesničar Géza Pálffy koji je o tome nalazu napisao studiju za zbornik „Ascendere historiam“ izdan u čast hrvatskog povjesničara Milana Kruheka, u izdanju Hrvatskog instituta za povijest 2014. godine. Studiju je naslovio „Najstariji prikazi hrvatskih zastava iz 16. i 17. stoljeća. Jedinstveni izvori za proučavanje povijesti hrvatskih državnih i nacionalnih simbola“. Ukratko, prava poslastica za ljubitelje hrvatske povijesti i heraldike. Jer do njegovog otkrića nije bila poznata ni otkrivena ni jedna originalna hrvatska zastava iz sredine 17. stoljeća. Kako Pálffy navodi, najranija poznata zastava korištena pri ustoličenjima hrvatskih banova jest ona bana Nikole III. Erdődyja (imenovan 1678. / instaliran 1680. – 1693.), uvedenog u bansku čast u travnju 1680. u zagrebačkoj crkvi svetoga Marka, ali napominje kako su na njoj već zajedno prikazani grbovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (iako još na zasebnim štitovima), što na slikovit način svjedoči o postupnom nastanku Trojedne Kraljevine.

Pálffy piše: „S krunidaba ugarskih vladara poznata nam je jedino zastava Hrvatske Kraljevine korištena na obredu kralja Ferdinanda V. (1835. – 1848.), održanom u Požunu 28. rujna 1830. godine. S obzirom na rečeno, mislim da se moje nedavno otkriće najranije hrvatske zastave iz sredine 17. stoljeća bez pretjerivanja može smatrati senzacijom. Tu, hrvatskoj javnosti do sada nepoznatu, zastavu također sam uspio identificirati na krunidbi jednoga ugarskog kralja, Ferdinanda IV. (koji zbog rane smrti nikada nije uspio stvarno zauzeti prijestolje), održanoj u Požunu 16. lipnja 1647. godine. Nakon što sam, naime, na temelju arhivskih vrela u Budimpešti spoznao da je tadašnji stjegonoša zastave Hrvatske Kraljevine bio Ladislav (1626. – 1652.), rano preminuli sin ugarskoga palatina grofa Nikole Esterházyja (1625. – 1645.), u riznici obitelji (poslije obdarene prinčevskim naslovom) uspio sam pronaći i samu zastavu. Obiteljsku riznicu (Schatzkammer) osnovao je još palatin Nikola i danas se čuva na istom mjestu, u austrijskom zamku Forchtenstein, a nalazi se u vlasništvu Esterházy Privatstiftunga. Ondje je smještena i bogata zbirka zastava, koja između ostalog sadrži i tri krunidbene zastave iz 17. stoljeća: ugarsku iz 1618. (stjegonoša Nikola Esterházy), hrvatsku iz 1647. (Ladislav Esterházy) te srpsku iz 1655. (kasniji palatin Pavao Esterházy). Nošenje stjegova na krunidbenom obredu bilo je veoma važno za karijeru sve trojice Esterházyja, pa su zastave brižno sačuvane u obiteljskoj zbirci. Hrvatska zastava izložena (zajedno s ugarskom krunidbenom zastavom iz 1618.) u zamku Forchtenstein nakon restauracije u svibnju 2012. može se smatrati pravim hrvatskim nacionalnim blagom.“

Pálffy detaljno opisuje zastavu. Tako navodi da su na plavoj zastavi od svilenoga damasta, oblika lastavičjega repa i pozamašnih dimenzija (273 cm × 161 cm), vidljivi zlatni plameni jezičci, na jednoj se strani u lovorovu vijencu nalazi crveno-srebrno šahirani grb Hrvatske Kraljevine, a iznad njega latinski natpis CROATIAE. Poleđina u pet redaka sadrži obavijesti o okolnostima izrade, koje (nakon dopunjavanja kratica) glase: F[ERDINANDUS] IIII / CORONATVS IN RE- / GEM HV[N]GARIAE DIE / XVI IVNII ANNO D[OM]INI / MDCXLVII.

I onda zaključuje: „Na temelju svega toga možemo izjaviti: hrvatska zastava koju je 16. lipnja 1647. u Požunu na krunidbi prijestolonasljednika nadvojvode Ferdinanda IV. nosio mladi ugarski velikaš grof Ladislav Esterházy jedan je od najistaknutijih primjeraka hrvatskih nacionalnih simbola! Sudbina te zastave istodobno dobro ilustrira povijest i tijek multikulturnih veza, pa u skladu s tim odražava uzajamnu ovisnost historiografija srednjoeuropskih država: hrvatska nacionalna relikvija, koju je na krunidbi jednoga habsburškog vladara u nekadašnjem glavnom gradu Ugarske Kraljevine i današnjem glavnom gradu Slovačke koristio jedan mađarski velikaš, danas se čuva u Austriji. To je umjetničko blago iznimno značajno i za povijest krunidbene zastave ugarske krune. S jedne strane, radi se o drugoj najstarijoj krunidbenoj zastavi u Karpatskom bazenu, od koje je starija samo spomenuta zastava iz 1618., također čuvana u obiteljskoj zbirci Esterházyjevih; s druge strane, od tog se primjerka dokazano zamjećuje tradicija točnog navođenja imena vladara i datuma krunidbe na krunidbenim zastavama, što je veoma važno za identificiranje tih umjetnina.“

Pálffy je u izdanju Zaklade Esterházy 2018. godine objavio i djelo o krunidbenim zastavama u riznici obitelji Esterházy, u kojemu opet jedno poglavlje zauzima tekst o ovoj zastavi. Također je za zamijetiti da se na zastavi nalazi jedna od starijih verzija hrvatskoga grba. Ovdje počinje s prvim srebrnim (bijelim) poljem. Kao što u mnogim drugim verzijama počinje sa crvenim. Ali niti je s početnim crvenim komunistički grb, kao što ni s početnim bijelim nije ustaški. Sve su to ravnopravne verzije povijesnoga hrvatskoga grba. Jedino to nisu onima ideološki opterećenima, kojih nije malo u proteklih stotinjak godina.

Zvonimir Despot

Komentari su zatvoreni.