6. lipnja 2023. | 1343 prikaza.

POVODOM 175 GODINA HRVATSKE ZASTAVE – Kravata može, zastava ne: zašto još uvijek nemamo Dan hrvatske zastave?

Hrvatska ponovno nije 5. lipnja 2023. obilježila Dan hrvatske zastave jer ga Hrvatski sabor još nije proglasio, iako je prošlo pet godina od službenog pokretanja inicijative da se blagdanski kalendar upotpuni spomendanom na prvo javno isticanje crveno-bijelo-plave zastave s grbom u sredini. Naime, kad se 2018. godine navršavala 170. godišnjica ustoličenja Josipa Jelačića za hrvatskog bana,  Hrvatski institut za povijest, Hrvatski povijesni muzej, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja” te Hrvatsko grboslovno i zastavoslovno društvo posebnim su proglasom predložili proglašenje Dana hrvatske zastave koji bi se obilježavao svake godine na dan Jelačićeva uvođenja u bansku čast, kada je počeo put do spontanog prihvaćanja njegove banske zastave kao glavnog hrvatskog nacionalnog i državnog simbola.

Inicijativu za uvođenje Dana hrvatske zastave već 5. lipnja 2018. prihvatila je Vladina Koordinacija za gospodarstvo i strukturne reforme, a pozitivno su se očitovali i Ministarstvo uprave, Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. No kad je iduće godine Ministarstvo uprave izradilo prijedlog novog Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, u njemu nije bilo Dana hrvatske zastave pa on ni danas ne postoji, iako postoji čitav niz spomendana, poput Dana kravate uvedenog odlukom Hrvatskog sabora još 2008. Koliko god je kravata zbog svojih hrvatskih korijena vrlo prikladna za popularizaciju Hrvatske u svijetu, važnost hrvatske zastave je puno veća jer je ona još od 19. stoljeća kao crvena-bijelo-plava trobojnica simbol hrvatske države i naroda, u domovini i izvan nje, a zbog grba s crveno-bijelim kvadratićima u sredini jedna od najprepoznatljivih zastava svijeta, zahvaljujući prije svega hrvatskim nogometnim reprezentativcima i drugim uspješnim sportašima. Od osamostaljenja i međunarodnog priznanja Hrvatske zastava se vijori ne samo u Hrvatskoj, nego i diljem svijeta, na hrvatskim diplomatskim predstavništvima i pred sjedištima Ujedinjenih naroda, Europske unije, NATO-a i drugih asocijacija kojih je Hrvatska član.

Instalacijska zastava bana Josipa Jelačića. (Wikimedia Commons)

A sve je počelo 5. lipnja 1848. kada je za razliku od prijašnjih jednobojnih banskih zastava prvi put u povijesti kao zastava novog bana istaknuta hrvatska trobojnica: crven-bijeli-plavi sa složenim grbom Trojedne Kraljevine i ilirskim znakom na aversu, te s Jelačićevim obiteljskim grbom na reversu. Takva je zastava, s  grbom Trojedne Kraljevine, tijekom 1848. i kasnijih godina bila često korištena, isticana je čak i na dubrovačkim zidinama, i očito je zaživjela kao hrvatski nacionalni simbol. Bila je zabranjena tijekom Bachovog apsolutizma, ali opet je u upotrebi od 1860. te je Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. i službeno potvrđena. Redoslijed grbova bio je takav da je na prvom mjestu bio grb Dalmacije pa Hrvatske i zatim Slavonije, da bi 1876. na prvo mjesto došao grb Hrvatske, i to s početnim bijelim poljem.

Kao hrvatska zastava neslužbeno se koristila i trobojnica bez grba u sredini koja je identična zastavi Nizozemske, posebno nakon 1918. kad Hrvatska gubi državnost pa tako i svoju službenu zastavu. Tada u povijest odlazi i grb Trojedne Kraljevine te se kao jedinstveni simbol hrvatskog nacionalnog identiteta učvrstio grb sa šahovskim poljem koji je 1939., s početnim crvenim poljem, postao grb Banovine Hrvatske. Ona nije imala službeno definiranu zastavu, ali uglavnom se koristila hrvatska trobojnica bez grba. NDH je 1941. u svoju zastavu unijela grb s početnim bijelim poljem, ali i ustaški simbol, dok su partizani tijekom Drugog svjetskog rata koristili hrvatsku trobojnicu s malom petokrakom crvenom zvijezdom u sredini. To je postala i službena zastava Hrvatske u sklopu federativne Jugoslavije, s time da je zvijezda postala veća. U to se vrijeme među hrvatskim iseljenicima slobodno koristila hrvatska trobojnica s povijesnim grbom, za razliku od Hrvatske gdje je bila inkriminirana te se u nešto većoj mjeri mogla vidjeti tek u doba Hrvatskog proljeća.

Zastava Republike Hrvatske.

Hrvatska zastava s povijesnim grbom neslužbeno se počela koristiti tijekom kampanje uoči prvih demokratskih izbora 1990., a službeno je proglašena zastavom Republike Hrvatske 25. srpnja te godine. Izgled grba tada nije bio detaljno definiran pa su neke zastave na grbu imale prvo bijelo polje, a neke crveno, sve do 21. prosinca 1990. kada je dan uoči donošenja novog ustava Sabor usvojio Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske kojim je definiran današnji izgled hrvatske zastave, točnije grba u njenoj sredini. Zakonom je izričito navedeno da je prvo polje grba crveno, a presudan argument bio je taj da je na pečatu povelje iz Cetingrada iz 1527. o izboru Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja hrvatski grb imao početno crveno polje. To je međutim nalagala i politička mudrost jer doista bi bilo štetno za hrvatsku državu u nastajanju da je preuzela oblik grba kakav je imala NDH, što bi njeni neprijatelji jedva dočekali.

Naime, u srpskoj propagandi su grb s prvim bijelim poljem i zastava s takvim grbom proglašavani ustaškima, a to su zbog neznanja ili zlonamjernosti nažalost prihvatili malobrojni, ali glasni na hrvatskoj strani, sve do danas. Njih je teško nepobitnim argumentima uvjeriti u povijesne činjenice, ali laži i podmetanja bi svakako imali manje efekta ako bi se uveo Dan hrvatske zastave kojim bi se barem jednom godišnje podsjećalo na njene korijene prije 175 godina i na kasniji razvoj, sve do današnjeg položaja općeprihvaćenog i neizostavnog dijela hrvatskog nacionalnog identiteta.

Marijan Lipovac

Komentari su zatvoreni.