2. lipnja 2023. | 2244 prikaza.

RAT ZA VOJARNE 1991. GODINE – Premještaj postrojbi JNA na okupirana područja te njihov odlazak sa okupiranih područja Republike Hrvatske


U organizaciji Europske zajednice održan je 4. listopada 1991. godine, u Haagu, sastanak predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, a sastanku je prisustvovao i general armije Veljko Kadijević (savezni sekretar za narodnu obranu SFRJ). Na sastanku je načelno dogovorena deblokada vojarni te potom premještanje postrojbi JNA uz nadzor provedbe dogovorenog od strane promatrača Europske zajednice. Ovaj načelni dogovor (koji u stvarnosti nije zaživio) ipak je bio podloga za početak direktnih pregovora između Vlade Republike Hrvatske i JNA. Za pregovarače su tako imenovani: sa hrvatske strane pukovnik Imra Agotić (načelnik stožera Zapovjedništva ZNG-a), a sa strane JNA general-potpukovnik Andrija Rašeta (zamjenik zapovjednika 5. vojne oblasti). Tako od 8. listopada 1991. godine kreću gotovo svakodnevni sastanci između Agotića i Rašete u zagrebačkom hotelu I. Istoga dana dogovoren je i prvi u nizu prekida vatre koji neće zaživjeti.

Prva izvlačenja snaga sa područja Hrvatske započela je JNA još početkom srpnja 1991. godine. Tako je iz radarske postaje u Kurilovcu (kod Velike Gorice) prebačen radarski uređaj u radarsku postaju na Plješevici (dio zračne baze Željava kod Bihaća) 7. srpnja. Istodobno transportni helikopteri iz Mostara angažirani su na prebacivanju streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava iz Ploča u Mostar. Od 10. do 30. kolovoza ista helikopterska postrojba JNA iz Mostara evakuirala je Zrakoplovnu vojnu akademiju iz Zemunika u Rajlovac kod Sarajeva. U istom vremenskom periodu dolazi i do redislokacije zrakoplovnih postrojbi. Tako helikopterske eskadrile iz Divulja odlaze za Mostar tijekom srpnja, a tijekom kolovoza i rujna 1991. godine, zrakoplovi sa aerodroma Zemunik prelaze na aerodrom Udbina, dok zrakoplovi i helikopteri sa aerodroma Pleso i Lučko prelaze na aerodrome u Banjaluci i Batajnici. Do 16. rujna prebačen je ostatak ljudstva i opreme iz radarske postaje Kurilovec na Pleso.

Međutim, na samom terenu Hrvatske, sklapani su partikularni sporazumi o deblokadi vojarni kojim se dopuštaju izvlačenja postrojbi JNA. Prvi od takvih sporazuma bio je o napuštanju vinkovačke vojarne Đuro Salaj (sporazum su dogovorili Krizni štab općine Vinkovci i zapovjedništvo garnizona Vinkovci). Sporazum je oživotvoren 26. i 27. rujna, napuštanjem vojarne od strane JNA sa kompletnim naoružanjem, dogovorenim smjerom kretanja: Vinkovci – Županja – Šid. U vojarni je ostavljeno onesposobljenih 16 haubica 152 mm, tri protuzračna topa 20 mm, 30 kamiona tegljača, nekoliko neborbenih vozila te veća količina streljiva raznih kalibara. Samo dan kasnije (27. rujna), morem je evakuirana posada i oprema posljednjeg vojnog objekata na Korčuli, vojarne Privala (kod Vele Luke). Prilikom odlaska JNA onesposobljava obalnu bitnicu od četiri topa 85 mm (bitnica se nalazila u sklopu spomenute vojarne).

SSNO je zapovjedio 28. rujna izvlačenje 4000 tona streljiva i materijalno-eksplozivnih sredstava iz skladišta Sveti Rok. Sama operacija pražnjenja skladišta trajala je od 30. rujna do 11. listopada, a izvučena sredstva su razmještena u Donji Lapac, Srb, Knin, Bosansko Grahovo, Bihać, Bosanski Novi i Banja Luku. Nekoliko dana prije, 21. rujna, GŠ OS SFRJ naredio je povlačenje središta za elektronsko izviđanje iz Biograda u zapadnu Bosnu te preseljenje mornaričko-tehničke raketne baze iz Trbounja (kod Drniša) za Banja Luku.

U međuvremenu, na temelju dogovora između predstavnik HV-a i predstavnika 9. kninskog korpusa, postignutog 26. rujna, na prvoj crti bojišta u Hrvacama, dogovoreno je izvlačenje garnizona Sinj. Garnizon Sinje sastojao se od vojarne Narodni heroj Tadija Anušić, vojarne Prvi partizanski odred (poznate i pod nazivom Kula) te vojnog poligona Kukuruzovac. Prema dogovoru, JNA je trebala ostaviti u vojarnama pohranjeno naoružanje TO općine Sinj (5500 komada pješačkog naoružanja). Međutim, prilikom izvlačenje JNA odnosi 3500 komada pješačkog naoružanja. Po odlasku posljednjih vojnika JNA, 4. listopada, iz Sinja, nakon ulaska u vojarne, hrvatske snage zatiču preostalih 2000 komada pješačkog naoružanja445. U središtu Zagreba predana je zgrada vojnog suda, vojnog tužiteljstva i vojnog zatvora 7. listopada na temelju odluke zapovjedništva 5. vojne oblasti.

Na vojnom djelu zemuničkog aerodroma 9. listopada održani su pregovori između predstavnika tadašnje općine Zadar i predstavnika zapovjedništva 9. kninskog korpusa o deblokadi i izvlačenju preostalih postrojbi JNA sa područja Zadra. Izvlačenje postrojbi sa područja Zadra išlo je smjerom: Zadar – Musapstan – Murvica – Smoković – Trljuge – Smiličić – Benkovac te potom dalje prema Kninu. Izvlačenje je započelo 11. listopada i trajalo je do 26. listopada 1991. godine. U navedenom vremenu izmještene su vojarne: Đuro Đaković (Školski centar PZO, premješten u Rajlovac kod Sarajeva), Narodni heroj Marko Orešković Krntija (Artiljerijski školski centar, premješten u Sarajevo), Narodni heroj Ante Banina (topničko naoružanje i vozila te logistika Artiljerijskog školskog centra), skladišta Barutana i Konjušnica te vojarna Šepurine (60. srednja samohodna raketna pukovnija PZO, premještena u Titograd/Podgoricu te 271. laka topnička pukovnija PZO, ulazi u sastav 9. kninskog korpusa). Tako na području Zadra od vojnih objekata pod nazorom JNA ostaju zračna baza u Zemuniku i radarski položaj na brdu Križ iznad Bibinja.

Prema istom „modelu“ u Karlovcu je sklopljen sporazum između predstavnika općine Karlovac i zapovjedništva 580. mješovite topničke brigade JNA o napuštanju preostalih vojarni 13. listopada 1991. godine. Prema navedenom sporazumu JNA je napustila vojarne Narodni heroj Ivo Marinković i Narodni heroj Josip Kraš. U neposrednoj blizini Karlovca ostale su aktivne vojarne: Narodni heroj Bogdan Orečanin i Ivica Gojak (na Gornjem Mekušju, u kojima se nalazio Inženjerijski školski centar, preseljen tijekom listopada 1991. u Šabac) i vojarna Narodni heroj Dušan Vergaš (Kamensko) te vojni poligon Cerovac. Sama JNA je do 12. listopada evakuirala Vojno-remontni zavod KoV-a iz Bregane.

U međuvremenu je u Haagu održan novi krug pregovora (18. listopada 1991. godine) na kojem su prisutni članovi „krnjeg“ Predsjedništva SFRJ te predsjednici Hrvatske i Srbije. Tijekom spomenutih pregovora dogovoren je: trenutni i bezuvjetni prekid borbenih djelovanja, trenutna deblokada svih vojarni i drugih objekata JNA u Hrvatskoj te potom što je brže moguće premještanje istih sa područja Hrvatske.

Na području Zagreba do 22. listopada izvršeno je premještanje ljudstva i tehnike iz vojarne Narodni heroj Dušan Čorković. Nakon ulaska hrvatskih snaga u vojarni je zatečeno pohranjeno naoružanje TO zagrebačkih gradskih općina Dubrava, Maksimir i Peščenica te jedno protuzračno oklopno vozilo 37 mm (Praga) i 45 oštećenih topova i haubica 155 mm i 203 mm. Izuzev navedenog zatečena je i veća količina tehničke i intendantske opreme te goriva.

Na području Vojnopomorskog uporišta (VPS) Lošinj bilo je nekoliko vojarni: vojarna Edvard Kardelj (poznata i pod imenom Kovćanja) i vojarna Tovar (vojarna se sastojala od obalne bitnice, radarskog položaja te skladišta u kojem je bilo pohranjeno naoružanje TO općine Cres – Mali Lošinj) te skladište podvodnih eksplozivnih sredstva, protubrodskih mina i goriva Velopin. Nakon stavljanja svih navedenih objekata VPS-a u blokadu, traju intenzivni pregovori između Kriznog stožera općine Lošinj i ZNG-a te predstavnika VPS-a koji rezultiraju dogovorom o deblokadi i premještanju postrojbi JNA 25. listopada, uz uvjet predaje pohranjenog naoružanja TO u vojarni Tovar. Izvlačenje postrojbi JNA sa Lošinja dovršeno je 15. prosinca 1991. godine.

Devetog studenog 1991. godine potpisan je sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Štaba Vrhovne komande OS SFRJ o premještanju vojarni 13. riječkog korpusa sa područja Rijeke i Klane u Crnu Goru. Na temelju navedenog sporazuma do 8. prosinca premješteni su: zapovjedništvo 13. korpusa, vojarna Španjolski dobrovoljci (Trsat), vojarna Narodni heroj Nikola Car Crni (Katarina) i vojarna u Klani te Dom JNA u Rijeci. Uz obvezu ostavljanja oružja TO općine Rijeka pohranjenog u navedenim vojarnama JNA.

Na području Jastrebarskog izvlači se 13. studenog postrojba JNA (4. oklopna brigada) iz vojarne Narodni heroj Franjo Ogulinac Seljo (u vojarni je ostavljeno neispravnih: 14 tenkova, jedan laki izvidnički tenk, tenk za izvlačenje, sedam oklopnih transportera, tri oklopna protuzračna topa 57/2 mm i oklopno vozilo sa protuzračnim raketnim sustavom te 70 neborbenih vozila) Istog dana predano je i skladište Murat. Skladište nije premještano tako da je u njemu zatečeno tenkovsko streljivo, a u krugu skladišta nalazilo se 10 neispravnih tenkova. Četvrta oklopna brigada iz Jastrebarskog premještena je u Tuzlu.  

Između predstavnika tadašnje općine Šibenik i predstavnika zapovjedništva 9. kninskog korpusa u Žitniću je 14. studenog 1991. godine sklopljen sporazum o deblokadi preostalih vojnih objekata na području Šibenika te potom odlaska postrojbi JNA sa područja Šibenika (navedeni sporazum je potvrđen konačnim sporazumom potpisanim tjedan dana kasnije na istom mjestu). Dva dana kasnije, 16. studenog, u Splitu je potpisan identičan sporazum o deblokadi vojarni JNA i potom izvlačenju istih sa područja grada Splita. Međutim, navedeni sporazumi nisu provedeni zbog nastavka borbenih djelovanja postrojbi JNA sa ciljem zauzimanja Šibenika, a 15. studenog je sa brodova JRM napadnut Split. Novi sporazum o deblokadi, te potom odlasku postrojbi JNA sa područja Šibenika te Splita i Divulja, potpisan je 21. studenog 1991. godine u selu Žitnić između Vlade Republike Hrvatske i Štaba Vrhovne komande OS SFRJ. Rok za provedbu sporazuma bio je mjesec dana, a samo premještanje trebalo je započeti 24. studenog 1991. godine. Međutim, svega jedna dan poslije (22. studenog) u Zagrebu su pukovnik Agotić (u ime Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske vojske) i general-potpukovnik Rašeta (u ime Štaba Vrhovne komande OS SFRJ) potpisali sveobuhvatni Sporazum o premještanju jedinica JNA sa područja Republike Hrvatske. Navedeni Sporazum je dan poslije (23. studenog) potvrđen u Ženevi potpisima Tuđmana, Miloševića i Kadijevića.

Nakon propalog prvog pokušaja, premještanje preostalih postrojbi sa područja Šibenika započelo je 25. studenog te je okončano 24. prosinca. Tijekom navedenih mjesec dana izvučene su snage JNA iz garnizona Šibenik: vojarna Palacin (zapovjedništvo 8. VPS-a), Dom JNA, vojarna Narodni heroj Rade Končar, vojarna Narodni heroj Ante Jonić, vojarna Ražine (u njoj je bilo pohranjeno naoružanje TO općine Šibenik, koje je predano hrvatskim vlastima 10. prosinca), vojarna na Šubičevcu, skladište torpeda Palinkovac, skladište pomorskih mina Minerska, skladište streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava Jamnjak i skladište pogonskog goriva Duboka. Sve postrojbe i sredstva izvučena iz Šibenika potom su upućena preko Benkovca i Knina za Bosansko Grahovo i Dravar u Bosni i Hercegovini. Manji dio sredstava (morske mine te gorivo) izvučeni su morskim putem u Crnu Goru.

Raketna baza u Žažini (kod Siska) premješta se 23. studenog (izvučene su rakete sa lanserima), a u bazi je ostavljeno oružje TO vodova Lekenik, Žažina i Dužica te pet neispravnih vozila. Idućeg dana, 24. studenog, započelo je premještanje postrojbi PZO JNA iz vojarne na Plesu u smjeru Banja Luke. Zgrada „stare“ vojne bolnice u Vlaškoj ulici u Zagrebu (u kojoj su se nalazile zdravstvene ustanove JNA) izmještena je 28. studenog.

Praktički odmah nakon potpisivanja sporazuma 22. studenog JNA je pristupila provedbi preseljenja Centra vojno-tehničkih škola General armije Ivan Gošnjak (vojarne Ilica 256b i Ilica 242 te vojarna Kumrovec i Ivo Lola Ribar) koji je iseljen u potpunosti u Beograd do 2. prosinca 1991. godine, dok je logistika iz vojarne Ivo Lola Ribar preseljena u Banja Luku. Idućeg dana, 29. studenog, započelo je premještanje vojarne u Kerestincu (zapovjedništvo raketne pukovnije PZO sa logistikom, odnosno, 24 rakete na vozilima pripremljene za transport te 130 uskladištenih raketa u skladištu Šumica). Navedena raketna postrojba premještena je u Prijedor. Prvoga prosinca 1991. godine izmješteni su: zapovjedništvo 5. vojne oblasti (sa centrom veze, Domom JNA i vojnim hotelom Kalnik) i 65. motorizirana zaštitna pukovnija u Sarajevo, a potom su 3. prosinca izmješteni ostaci Republičkog štaba TO Hrvatske. U međuvremenu je 2. prosinca premješteno zapovjedništvo 10. zagrebačkog korpusa u Bihać.

Najveći prijepor bio je oko preseljenja Zrakoplovno-remontnog zavoda Zmaj (Velika Gorica) koji se trebao preseliti u Batajnicu. Većina od 1100 civilnih zaposlenika (uz njih je u Zavodu radilo još 150 časnika i dočasnika JNA) bila je od 14. rujna u općem štrajku. Prema dogovoru između predstavnika Republike Hrvatske i JNA, potonja je preuzela sve zrakoplove u remontu (42 zrakoplova) te većinu opreme (32 motora za zrakoplove i 3500 tona razne tehničke opreme, od kompjutora do pričuvnih dijelova za zrakoplove te većinu dokumentacije).

U Splitu je 3. prosinca potpisan aneks postojećeg sporazuma o deblokadi i napuštanju vojarni JNA na području Splita i Divulja. Kompletno premještanje trebalo je biti dovršeno do 25. prosinca 1991. godine. JNA je pristala na uvjet hrvatske strane o izvršenju izvlačenja postrojbi JNA isključivo morskim putem. Tako je u idućih mjesec dana sa područja Splita iseljeno: vojarna Prvi splitski odred (Dračevac), zgrada Vojnog suda i vojnog tužiteljstva, zgrada zapovjedništva VPO (Banovina), središte veze na Kozjaku, vojarna Divulje i ratna luka Lora (sa tamo smještenim: Mornaričkim školskim centrom Maršal Tito, Zavodom za elektroniku i zapovjedništvom Flote JRM). Čitavo preseljenje nije okončano do dogovorenog roka (25. prosinca) nego je produženo do 4. siječnja 1992. godine, kada posljednji brod JRM-a isplovljava iz ratne luke Lora. Prema uvjetima sporazuma JNA je trebala u vojarni Divulje i ratnoj luci Lora ostaviti naoružanje TO osam dalmatinskih općina. Iako su predstavnici JNA odugovlačili sa provedbom istog, od 18. prosinca, pod pritiskom hrvatske strane, započeo je povrat naoružanja TO (predano 7000 komada pješačkog naoružanja). Tijekom pregleda navedenog oružja utvrđen je manjak te je JNA 1. siječnja 1992. godine brodom iz Kumobora (Crna Gora) dopremila u Loru 250 tona naoružanja, streljiva i vojne opreme za „zatvaranje“ navedenog duga (još 6000 komada pješačkog naoružanja).

Predstavnici Vlade Republike Hrvatske potpisali su sporazum sa predstavnicima JNA 7. prosinca 1991. godine na hidrogliseru Krila Dubrovnika (ispred Cavtata) o prekidu sukoba na području od Ploča do granice Hrvatske sa Crnom Gorom, koji je obuhvatio i deblokadu garnizona JNA u Pločama te potom njegovo izmještanje. Garnizon JNA u Pločama sastojao se od slijedećih objekata: vojarna Narodni heroj Stanko Parmać, ratna luka Portina, Dom JNA i skladište pomorskih mina Tatinja. Nakon zauzimanja skladišta Male Bare 14. rujna ostali navedeni objekti JNA bili su pod stalnom blokadom te je dolazilo do povremene razmjene vatra. Nakon potpisivanja navedenog sporazuma započinje izvlačenje postrojbi JNA sa područja Ploča, morskim putem, koje je okončano 24. prosinca 1991. godine premještanjem na područje Crne Gore.

Posljednja vojarna JNA na području grada Zagreba bila je vojarna Maršal Tito. Na temelju Sporazuma o deblokadi i potom izvlačenju vojarni JNA ista je premještena od 18. do 20. prosinca. Po izlasku iz vojarne Maršal Tito,140. motorizirana brigada, upućena je na područje Banja Luke (u vojarni su nakon izlaska JNA ostala 94 oštećena vozila). Na području grada Zagreba, od prijašnjih ustanova JNA, ostala je Vojna bolnica i Brodarski institut. Velika većina uposlenih u navedenim ustanovama odlučuje ostati u Hrvatskoj te se stavlja na raspolaganje.

Uvjet za deblokadu te potom i evakuaciju vojarne Zagrebački partizanski odred u Dugom Selu bila je predaja naoružanja TO općina: Dugo Selo, Ivanić Grad, Sveti Ivan Zelina i Kutine. Predaja naoružanja TO obavljena je od 27. do 29. studenog. Nakon ispunjenog uvjeta započinju pregovori o izvlačenju vojarne koji su okončani 16. prosinca, a 18. prosinca započinje izvlačenje JNA iz vojarne u Dugom Selu. Izvlačenje je dovršeno do 22. prosinca te je 31. oklopna brigada razmještena u Banja Luku, a 33. partizanska divizija inačice R u Mrkonjić Grad. U sklopu vojarne nalazilo se i skladište Rudiščak, a nakon odlaska JNA u vojarni je, u neispravnom stanju, ostalo 13 tenkova, dva samohodna topa i 14 motornih vozila.

Otok Vis bio je u doslovnom smislu „tvrđava Jadrana“. Otok je bio sjedište Vojno pomorskog uporišta (VPU) Vis na kojem je bio čitav niz vojnih objekata: vojarna Samogor (najveća vojarna na Visu u kojoj je bilo smješteno zapovjedništvo garnizona), vojarna Rogači (u Komiži), vojarna Ravno (između Visa i Komiže), vojarna Češka vila sa ukopanim skladištem za morske mine i streljivo za brodove), vojarna Zlopolje (u blizini mjesta Vis),Dom JNA u Komiži, pričuvno zapovjedno mjesto VPO (za slučaj rata u obliku potkopa) sa radarskim položajem Vela Glava, radarska postaja Hum, obalna topnička i raketna bitnica Stupišće, obalna bitnica sa potkopom za brodove Rogačica, obalna bitnica Barjaci, obalna bitnica i potkop za brodove Smokva, obalna bitnica sa potkopom za brodove Talež, ukopna ratna bolnica Crvene stine, ukopano radio-relejno središte Radino brdo, skladište goriva Stonac i skladište streljiva Korita. Na otoku Lastovu bilo je smješteno VPU Lastovo sa slijedećim objektima: vojarna kod mjesta Ubli, vojarna na Nižinom polju, radio-relejno središte na Pleševu brdu, radarska postaja na brdu Hum, Dom JNA te obalna bitnica na otočiću Mrčara. Otoke Vis i Lastovo postrojbe,sad već bivše JNA, napuštaju do 1. lipnja 1992. godine.

Istra, a napose Pula, predstavljala je poseban problem pri premještanju snaga JNA. Na relativno malom prostoru Istarskog poluotoka bilo je smješteno 139 različitih objekata JNA. Na području Pule locirano je dvadesetak većih vojarni te više od stotinu različitih drugih objekata (garnizon Pula obuhvaćao je 1800 hektara zemljišta) te more od Barbarige do Medulina . Izuzev Pule, na području Istre, JNA je svoje objekte imala u: Pazinu, Umagu i Savudriji. Pula je sa svojim sklopom vojarni bila jedan od najvećih garnizona na području SFRJ, a najveći na području SR Hrvatske. Specifičnost garnizona Pula ogledala se i u značajnoj prisutnosti sva tri elementa OS SFRJ: kopnenih postrojbi, postrojbi zrakoplovstva i protuzračne obrane te mornaričkih postrojbi. Uz sve navedeno i neposredna blizina otočja Brijuni, sa svojim rezidencijalnim objektima (Bijela vila, otok Vanga te nizom drugih rezidencijalnih objekata) samo je još više doprinosilo dojmu sveopće prisutnosti JNA u svakodnevnom životu Pule za vrijeme SFRJ. Izuzev garnizona Pula, na području Istre, bila su stacionirana još dva garnizona JNA: garnizon Umag (vojarna Boris Kidrič u Umagu, vojno skladište Petrovija i radarsku postaju u Savudriji) i garnizon Pazin (vojarna Joakim Rakovac i Dom JNA u Pazinu te skladište Bertoše i vojni poligon Lindar). Na području Istre, JNA je u mirnodopsko vrijeme imala angažirano 12 000 vojnika, a u skladištima (većinom na području Pule) bilo je smješteno: 1000 morskih mina od 585 kg, 26 000 tona raznih vrsta minsko-eksplozivnih sredstava, 56 000 tona raznih vrsta streljiva te naoružanje TO općina: Pula, Poreč, Rovinj i Labin.

Dana 29. kolovoza 1991. godine započinje napuštanje objekata JNA u Istri. Toga dana je napušteno skladište Petrovija. Početkom listopada izmještena je radarska postaja u Savudriji, a tijekom istoga mjeseca kompletni garnizoni JNA Umag i Pazin povučeni su na područje Pule sa kompletnim naoružanjem i opremom. Dana 29. listopada izvršena je službena primopredaja svih objekata JNA na području Umaga i Pazina Regionalnom kriznom štabu Istre. Istovremeno, iako JNA službeno to nije potvrđivala, početkom listopada započinje proces izmještanja resursa JNA sa područja Pule (navedeno izmeštanje realizirano je putem kopna, mora i zraka). Zaključno sa 22. listopadom iz zračne baze u Puli odlaze posljednji borbeni zrakoplovi. Idućeg dana, 23. listopada, predana je ispražnjena vojarna Mlin (kao prva predana vojarna na području Pule) Kriznom štabu grada Pule. Slijedećeg dana predani su ispražnjeni objekti: vojarna Barbariga, vojarna sa obalnom bitnicom Svetica (Šišan), mornaričko skladište goriva Zonka (Štinjan) i objekti na Valmarinu. Potom su 30. listopada predane ispražnjene vojarne: Narodni heroj Vladimir Gortan, Narodni heroj Vladimir Širola Pajo i Istarskih brigada. Iduća je predana, 4. studenog, ispražnjena vojarna Narodni heroj Karlo Rojc. Idućeg dana, 5. listopada, predane su u potpunosti ispražnjene: Vojna bolnica Pula, garnizona ambulanta, vojarne u Valmarinu i Premanturi te vojna streljana Valdebek. Međutim, 7. listopada je predan dotadašnji Dom JNA (zgrada mornaričkog kluba Austro-ugarske mornarice sa neprocjenjivim inventarom) u savršenom stanju.

Primopredaja vojnih objekata nastavljena je i 6. listopada preuzimanjem skladišta zrakoplovnog pogonskog materijala u Budavi te objekti u Loborici, Valturi, Galižani, Marleri, St. Peličeti, Drvnjaku i na Monte Kopama (radarska postaja). U ponoć sa 9. na 10. studenoga predana je ispražnjena i devastirana te minirana zračna baza Pula (razminirana do 7. ožujaka, a ponovno otvorena 13. svibnja 1992. godine). Idući je predan vojno-rekreativni kompleks JNA na Valsalinama 26. studenog.

Osmoga prosinca potpisan je sporazum između Vlade Republike Hrvatske i predstavnika JNA, o konačnom napuštanju Pule od strane postrojbi JNA. Na temelju navedenog sporazuma, 12. prosinca izmještena je ispražnjena vojarna Katarina – Monumenti, a dan kasnije ispražnjeni ogromni vojno-skladišni kompleks Valalunga (Duga uvala). Zgrada zapovjedništva Vojnopomorskog sektora Pula (zgrada austrougarskog admiraliteta, smještena na rivi) predana je 14. prosinca. U noći 15. na 16. prosinca predan je ogroman vojni kompleks na Muzilu (vojarna Narodni heroj Sergej Mašera, koja se sastojala od ratnih sidrišta, vojarni, skladišta i podzemnih objekata: Vargarola, Fizela i Smokvica). Tako je 16. prosinca 1991. godine dovršeno izmještanje JNA  sa područja Pule (ostavivši iza sebe većinu devastiranih objekata i oružje TO istarskih općina: Buzeta, Buja, Pazina, Rovinja, Poreča, Labina i Pule).

Tekst i foto: dr. sc. Mario Werhas

Izvadak iz knjige “AGRESIJA JNA NA HRVATSKU 1991. – planovi, pripreme i provedba”.

Komentari su zatvoreni.