4. svibnja 2022. | 395 prikaza.

Špijuni i špijunaža na Vojnoj krajini u 16. stoljeću


Tijekom 15. i 16. stoljeća na europskim bojišta dolazi do razvoja špijunske i protuobavještajne djelatnosti, a isti trend vidljiv je i na Vojnoj krajini. Habsburgovci se brzo nakon događaja u Slavoniji 1536. i 1537. godine angažiraju oko špijunaže i počinju shvaćati važnost špijun, a veoma je poznata i izjava hrvatsko-slavonskog bana iz 1601. godine da „bansku zemlju bolje štiti špijunski rad nego vojska!“

Okosnicu cijele špijunske mreže činili su špijuni (doušnici ili uhode) koji su stalno živjeli na osmanskom području i tamo stvarali vlastite mreže informiranja. Postojao je cijeli niz špijunskih mreža budući da su ih osim krajiških vlasti angažirali o vlastitom trošku i ban te mnogi hrvatski magnati ili imućniji plemići. Dakle, važnosti špijunske aktivnosti bilo je svjesno i plemstvo radi zaštite vlastitih posjeda i interesa! Uz špijune postojali su i tzv. terenski ispitivači koji su uglavnom bili krajiški vojnici (uglavnom Vlasi i Hrvati) poslani na nekoliko dana patroliranja po neprijateljskom teritoriju u manjim skupinama od 5 do 10 konjanika. Zadatak im je bio prikupiti informacije o terenu, mostovima, utvrdama te – ako je moguće – uspostaviti kontakt s lokalnim kršćanima i simpatizerima. Treću kariku špijunsko-obavještajne aktivnosti činili su stražari koje su krajiški zapovjednici postavljali u male utvrđene karaule/čardake na osjetljivim točkama krajiškog graničnog prostora. U slučaju da ugledaju osmansku vojsku koja se približava slali su signale drugim – pozadinskim – uporištima paljenjem lomače (najčešće noću), zvonjavom ili pak kurirom na konju. Konačno, zadnju veliku kariku mreže činili su vlaške vojvode koji su bili izuzetno važni budući da su informacije najčešće prikupljali direktno od svojih rođaka s osmanske strane. Međutim, vlaška povezanost s osmanskom stranom također je značila da su bili i potencijalno opasni kao dvostruki agenti.

Špijuni i drugi ‘obavještajci’ bili su iznimno važni na Krajini zbog čega su već sredinom 16. stoljeća bili financirani izravno novcem iz krajiških središta. Ipak ta sredstva često nisu bila dovoljna za njihovu aktivnost zbog čega je osmanska špijunska mreža u tom periodu bila mnogo angažiranija. Kao što je to komentirao još povjesničar Otto Roth: „odlučni ljudi u Grazu ili na kraljevskom dvoru trošili su sramotno niske svote na informiranje i špijunažu. Nažalost ‘štedjeli su na krivoj strani’.“

Izvor fotografije: Špijun iz djela ‘Novo Iconologia’ (Cesare Ripa, 1618. godina)

Izvor: Andrej Hozjan, „Gute botschaft ist halbe victori.* Špijonaža in kontraobveščevalno delovanje na Slavonski vojni krajini v 16. stoletju,“ Vojna krajina u suvremenoj historiografiji (2021.)

Izvor: FB stranica Bulwark of Europe

Komentari su zatvoreni.