4. svibnja 2022. | 274 prikaza.

Stopama brata ili? Vojna karijera Petra IV. Zrinskog


Široj javnosti Petar Zrinski je prvenstveno poznat kao hrvatski ban i ključni sudionik Zrinsko-Frankopanske urote. Kao mlađi brat, njegovo preuzimanje banskih dužnosti i nastavljanje politike svog starijeg brata lako se može interpretirati kao nedostatak vlastite ambicije. No, prije banskih dužnosti i urotničkih aktivnosti, Petar je izgradio zavidnu vojnu karijeru.

Svoja prva iskustva u ratu je stekao u rodnom Međimurju. Kao mladić je ondje imao aktivnu ulogu u protuosmanskom obrambenom sustavu preuzevši na sebe kupovinu Podturena kako bi osnažio stražu duž prirodne granice na Muri, ali i imenovanjem poručnika slobodnih vojnika (libertina) u Legradu koji, iako je surađivao s kapetanom Legrada, Nikolom Zrinskim, nije bio podređen njemu osim u slučaju nužde. Njegovu predanost obrani dobro pokazuje primjer iz 1639. godine kada je kao osamnaestogodišnjak odlučio preko njemačkog plaćenika u Čakovcu naučiti o topništvu i pokazati svoje znanje tadašnjem generalu Ádámu Batthyányju. Petar je i sam sudjelovao u brojnim napadima i pljačkama na području Kanizse sa svojom privatnom vojskom. Tijekom Nikoline službe u Tridesetogodišnjem ratu (1642.-1644.), Petar je preuzeo njegove dužnosti obrane Međimurja. Međutim braća se nisu uvijek međusobno slagala. U njihovim razmiricama, ponajviše oko legradskih vojnika, morao je posredovati sam Batthyány.

Budući da nije mogao ostvariti svoje ambicije na području gdje je autoritet pripadao starijem bratu, Petar se okrenuo prema Hrvatskoj krajini. Brak s Anom Katarinom Frankopan zbližio ga je s generalom Hrvatske krajine – Vukom Krstom Frankopanom. U travnju 1647. Petar je postavljen za velikog kapetana Žumberka i Slunja pod uvjetom da sudjeluje u Tridesetogodišnjem ratu na čelu vlastite lake konjice te godine. Dvije godine nakon povratka, braća su napravili novu podjelu imanja prema kojoj je Nikola zadržao sjeverne posjede, a Petar južne – Ozalj, Ribnik, Brod na Kupi i Božjakovinu. Time je Petar imao čvrsto zaleđe i mogao je lakše organizirati obranu u Hrvatskoj krajini. U siječnju 1658. dobio je zapovjedništvo nad Senjom i Otočcem čime je postao veliki kapetan drugog najvećeg uporišta u krajini. Ipak u Primorju je ostao relativno kratko, a 1662. dobiva mjesto kapetana Ogulina. Iako je Ogulin bio manje prestižni, financijski je bio kompenziran, a iste godine preuzeo je ponovno zapovjedništvo Žumberka i Slunja zadržavši i Ogulin. Konačno, kada se ispraznilo mjesto generala Hrvatske krajine zbog smrti Herbarta von Auersberga 1669. goidine, Petar Zrinski je nastojao doći do te pozicije. Ipak to je bilo nemoguće jer austrijskim vlastima nije bilo u interesu da Zrinski i Frankopani zajedno kontroliraju gotovo polovicu Vojne krajine.

Uostalom, 1665. godine Petar je postao banom Hrvatske i Slavonije, čime su mu se šanse za daljnju promociju smanjile, a sam Petar se morao odreći svojih ranijih pozicija. No gubitak pozicija nije značio gubitak posjeda, a nakon Nikoline smrti Petar je naslijedio i poziciju kapetana Legrada i, u dogovoru s Nikolinom udovicom Sophiom Mariom Löbl, ponovno podijelio vlasništvo posjeda na jednake dijelove, stekavši time polovicu Međimurja.

Slika: Petar Zrinski na konju (Johann Hoffmann, 1664)

Izvor: Végh, Ferenc. A Hungarian-Croatian Aristocrat from a new Perspective. Military Career of Péter Zrínyi/Petar Zrinski (1621-1671). Kiss, Gergely – Gábor Barabás (ur.) Specimina Nova Pars Prima Sectio Medievalis X . Pécs, 2019, str. 137-158.

Izvor: FB stranica Bulwark of Europe

Komentari su zatvoreni.