13. srpnja 2022. | 3049 prikaza.

Tek u 19. stoljeću Franjo Rački i Ivan Kukuljević Sakcinski pišu o Tomislavu kao prvome hrvatskom kralju, koji se okrunio 925. nakon pobjeda nad Mađarima i Bugarima

Tomislav je do danas ostao uvriježen kao prvi hrvatski kralj i da je vladao otprilike od 910. do 928. godine. No o njemu se gotovo ništa ne zna. Tako mu je nepoznato podrijetlo, zacijelo iz dinastije Trpimirovića. Između prvoga njegovog spomena i posljednjega prethodnika Muncimira prošlo je dvadesetak kgodina, pa je nemoguće tvrditi da je on izravno naslijedio Muncimira. I jedini je pouzdani podatak Tome Arhiđakona koji bilježi da je Tomislav bio knez 914. godine. Svi stali podaci o Tomislavu potječu iz izvora koji i nisu baš posve pouzdani.

Sve ovo pišem jer je u Tomislavgradu, u sklopu ovogodišnje Duhovno-kulturne manifestacije “Dani sv. Nikole Tavelića”, u četvrtak na Trgu gange i Hajdučke družite izveden program pod naslovom „Ususret 1100. obljetnici hrvatskog kraljevstva i krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju“. Program je započeo bukovičkom ženskom gangom i pjesmom Hrvatske duvanjske baštine. Načelnik Tomislavgrada Ivan Buntić naveo je da je Tomislav krunjen blizu Lipe (!). Ilija Skočibušić, akademski kipar iz Tomislavgrada, izradio je idejno rješenje kraljevske krune kralja Tomislava. Kraljevsku odjeću osmislila je i dizajnirala prof. dr. sc. Jasmina Pacek s Akademije za kulturu i umjetnost iz Osijeka. Katica Turajlija Siler radila je plašt, tunike i košulje. Olgica Zagrajski zlatovez na plaštu. Tomislav Miličević ručno tkanje tunike. Čizme je izradila tvrtka „Oros“ Osijek, odnosno njihovi obućari Branko Trupeljak i Nikolina Kupirović. Mač je djelo članova Udruge Red srebrnog zmaja iz Zagreba prema istraživanjima starohrvatskog oružja iz 10. stoljeća. Matko Lendler radio je korice i remen, a Filip Gudan križnicu, jabuku i dršku mača.

Na kraju programa na pozornicu je ušetao kralj Tomislav u odori i s krunom na glavi i zauzeo je kraljevsko prijestolje, a na zidu su prikazivani snimci iz povijesnih serija u kojima se govori o kralju Tomislavu. U ulozi kralja Tomislava bio je glumac Josip Tabak, koji je i u povijesnoj seriji “Hrvatski kraljevi” glumio kralja Tomislava. I onda je, za vrijeme izvođenja “Tvoje zemlje”, kralj isukao mač i zamahnuo njime nekoliko puta!

Iz povijesne je znanosti pak poznato da tek u 19. stoljeću Franjo Rački i Ivan Kukuljević Sakcinski pišu o Tomislavu kao prvome hrvatskom kralju, koji se okrunio 925. nakon pobjeda nad Mađarima i Bugarima. Slobodno protumačivši podatke iz „Ljetopisa Popa Dukljanina“, Kukuljević je stvorio tezu o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju. Također je poznato, kad se kralju Aleksandru 1928. rodio drugi sin, koji je dobio ime Tomislav, Duvnjaci su kralju predali rezoluciju u kojoj su ga zamolili da se Duvno nazove Tomislavgrad “u počast princa Tomislava i krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava”. Aleksandar im je udovoljio, ali djelomično jer u njegovom ukazu piše da se Duvnu “u znak kraljevske pažnje” daje ime Tomislavgrad “po imenu Njegova Visočanstva princa Tomislava”. Prvi hrvatski kralj se uopće ne spominje!

O tome je svojedobno u svojoj knjizi „Kralj Tomislav kroz tisuć godina“ pisao povjesničar dr. sc. Mario Jareb. Recenzent knjige dr. sc. Hrvoje Kekez s Hrvatskog katoličkog sveučilišta naveo je koju novu vrijednost donosi ta knjiga: „Kroz tri temeljne cjeline s nizom poglavlja analizirao je povijesno, društveno i identitetsko značenje kako uloge ranosrednjovjekovnog hrvatskog vladara, kralja Tomislava, tako i narativa formiranog oko tog povijesnog lika, tj. njegovo značenje za kolektivni nacionalni identitet Hrvata. Pri tome je u prvom dijelu knjige prikazao i historiografski problematizirao sačuvane povijesne izvore o kralju Tomislavu koristeći pri tome relevantnu hrvatsku i stranu historiografiju. Druga cjelina je svojevrsna okosnica Jarebove monografije te je u njoj autor prikazao i problematizirao proslavu tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva koja se obilježavala na čitavim prostorima hrvatskih povijesnih zemalja 1925. godine, pa je u tom kontekstu problematizirao popularizaciju priče o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju, potom utjecaj proslave mađarske tisućite obljetnice na hrvatsko društvo, ali i korijene proslave tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, kao i brojna obilježavanja tisućite obljetnice 1925. godine. U trećoj cjelini autor je prikazao utjecaj i tragove obilježavanja tisućite obljetnice „krunidbe“ kralja Tomislava na današnje hrvatsko društvo.“

Jarebova je knjiga prvo djelo u kojemu je sustavno obrađen lik kralja Tomislava, upravo kako i podnaslov sugerira, i mitovi i stvarnost, ali i sav onaj narativ koji prati lik ovog vladara do danas, i njegov utjecaj na hrvatski identitet. Zato Kekez s pravom navodi važnost ove monografije: „Prvi je doprinos boljem historiografskom interpretiranju kako povijesne uloge kralja Tomislava, tako i, znatno više, identitetskom značenju i povijesnom shvaćanju iste kroz prizmu poimanja hrvatskog nacionalnog identiteta, kao i njegovog razvoja tijekom 20. stoljeća; drugi je razlog razumijevanje hrvatskog identiteta kroz političko gledište širih društvenih slojeva; treći je razlog brojni dosad nepoznati ili manje poznati povijesni izvori, i to posebice brojne ilustracije; četvrti, ne manje važan, percepcija drugih etničkih i društvenih zajednica na hrvatski nacionalni identitet, i to kroz prizmu fenomena odrugotvorenja.“

Jareb u uvodu napominje: „U svijesti prosječnoga Hrvata ranosrednjovjekovni hrvatski kralj Tomislav prisutan je kao povijesna veličina iz starih izdanja povijesnih udžbenika i popularnih povijesti nekadašnjih perjanica hrvatske povjesnice poput Vjekoslava Klaića. U njima je prevladavala priča o njemu kao prvome hrvatskom kralju okrunjenome na općenarodnome hrvatskom saboru na Duvanjskom polju i kao utemeljitelju ujedinjenoga, snažnoga i neovisnoga Hrvatskoga Kraljevstva. Na takav Tomislavov lik podsjećaju monumentalni konjanički spomenik u središtu hrvatskoga glavnog grada i brojni spomenici i spomen-ploče podignuti diljem hrvatskih zemalja polovinom 20-ih godina prošlog stoljeća. Takvu priču o kralju Tomislavu svojedobno su prihvaćali cjelokupna hrvatska povijesna znanost i široki slojevi Hrvata, a u doba kada je nastala, nije se po svojim dosezima i utemeljenošću odveć razlikovala od sličnih romantičnih priča o istaknutim povijesnim vladarima drugih europskih država. Njezino oblikovanje treba promotriti u kontekstu vremena u kojemu je nastala, odnosno upozoriti na to da potrebe države i nacije, političke datosti, nerijetko diktiraju viđenje pojedinih povijesnih procesa i događaja, oblikujući prošlu stvarnost prema svojim kratkoročnim ili dugoročnim ciljevima. Poviješću se političke i intelektualne elite služe kako bi motivirale, mobilizirale i usmjeravale ljude u sadašnjosti, osnažile svijest o identitetu, pripadnosti i integrativnoj uklopljenosti nacionalnog, društvenog, državnopravnog i kulturnog predznaka, definirale poimanje suvremenosti kroz upravljano sagledavanje prošlosti odnosno konstruirale postojeću stvarnost pozivanjem na posebno shvaćene i interpretirane primjere i iskustva iz prošlosti. Ta je priča nastala u vremenima kada su Hrvati bili razdijeljeni neprirodnim granicama u sklopu Austro-Ugarske Monarhije i kada je autonomna Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija (ili Banska Hrvatska kako je poznata u povijesnim radovima) kao nasljednica nekadašnjega Hrvatskoga Kraljevstva živjela sputana ograničenjima Hrvatsko-ugarske nagodbe u sklopu ugarskoga dijela Monarhije. Zbog toga je takva priča o jakom i neovisnom hrvatskom kralju koji je pobijedio Mađare i protjerao ih preko rijeke Drave bila i svjetionik nade da bi se i tadašnji Hrvati mogli osloboditi mađarske prevlasti i obnoviti svoju snagu i neovisnost.“

Zašto je bilo važno istražiti i proslavu iz 1925. godine, Jareb zaključuje na kraju knjige: „Proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva davni je događaj iz 1925. godine koji se temeljio na danas umnogome zastarjelim pogledima na doba kralja Tomislava, no unatoč tome tragovi te proslave vidljivi su i danas. U to su doba i historiografi ja i hrvatska javnost gledali na Tomislava kao na prvoga hrvatskog kralja, koji je uz to obranio zemlju od Mađara i Bugara te je vladao nad svim hrvatskim zemljama. Nije neobično da se ideja o proslavi pojavila u prvim godinama 20. stoljeća, kada je Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija kao autonomna kraljevina živjela u sklopu ugarskoga dijela Austro-Ugarske Monarhije pa je isticanje tisućite obljetnice krunidbe prvoga hrvatskog kralja, koji je uz to pobijedio Mađare, bila dobra prilika da se istaknu hrvatska državnost, nekadašnja samostalnost i jedinstvo svih hrvatskih zemalja. Proslava je polovinom dvadesetih godina naposljetku održana u posve drukčijim prilikama postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, no podsjećanje na nekadašnju državnost, samostalnost, posebnost te jedinstvo hrvatskih zemalja i dalje su činili temelj poruke koja je njome odašiljana. Ta je baština, posebice mnogobrojna spomen-obilježja posvećena kralju Tomislavu i staroj hrvatskoj državi, došla i do suvremenih hrvatskih generacija. Neka od njih, posebice veličanstveni konjanički spomenik kralja Tomislava u Zagrebu, postali su i prepoznatljivi simboli svojih mjesta, a taj je spomenik nedvojbeno i prepoznatljiv hrvatski nacionalni simbol. Iako ponešto drukčijega nastanka, ipak je s tisućitom obljetnicom bila povezana i priča o neustrašivom biskupu Grguru iz Nina pa je i njegov spomenik ne samo prepoznatljiva splitska atrakcija, nego također i općehrvatski simbol. Uz to gotovo da nema grada i mjesta u Hrvatskoj i u većinski hrvatskim krajevima Bosne i Hercegovine u kojima barem neka ulica ili trg ne bi nosili ime po kralju Tomislavu, a kao podsjetnik na njega unatoč korijenu svojega postanka stoji naziv Tomislavgrada.“

Monografija obiluje i ilustracijama, ima ih čak 227, i to mnoge koje dosad uopće nisu viđene! A u projekt su, uz nakladnika Despot infinitusa, kao sunakladnici ušli i Hrvatski institut za povijest te Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, koja je bila i glavni organizator proslave 1925. godine!

Kako god, Tomislav je u širokoj javnosti do danas opstao kao prvi hrvatski kralj i veliki vladar i često se pokazuje karta tadašnje Hrvatske pod njime, kako je velika i moćna bila. Tomislav je posebno osnažen među Hrvatima kad se obilježavala 1000. godišnjica njegove krunidbe 1925. godine. Tako danas po Hrvatskoj i BiH imamo mnoštvo spomenika i spomen ploča njemu u čast.

Zvonimir Despot

KRALJ TOMISLAV KROZ TISUĆ GODINA

Komentari su zatvoreni.