18. ožujka 2024. | 561 prikaza.

VRIJEME ZLOČINA – Najtraženija knjiga Zvonimira Despota, sad na popustu za samo 7 eura, otkriva i kako se križarska gerila našla na udaru komunističke Udbe nakon rata

Nakon što je rat završio, na terenu su se pojavile gerilske skupine kojima je zajedničko ime bilo križari. Te su skupine uglavnom bile sastavljene od vojnika, dočasnika i časnika poraženih snaga NDH, većinom ustaša, a manjim dijelom od domobrana ili hrvatskih pripadnika njemačke vojske. Te su skupine nastale kako bi se i dalje borile protiv komunističke vlasti i Jugoslavije, koju su doživljavali kao ponovnu okupaciju od Srba, ali i iz straha od komunističke osvete zbog ustaških zločina počinjenih za vrijeme rata. Udba (Uprava državne bezbjednosti, komunistička tajna policija) učestalim je akcijama “čistila teren” od tih odbjeglih grupa, čija je aktivnost na vrhuncu bila 1945. i 1946., a već 1947. većina tih grupa bila je razbijena, odnosno njezini su članovi bili ili likvidirani ili uhvaćeni i zatvoreni. U tome joj je na našem području, uz redovnu miliciju, pomagao i odjel 10. divizije JA, ali i jedinice KNOJ-a (Korpusa narodne obrane Jugoslavije, specijalne vojne jedinice)…

Križarska kapa

Križari su u Podravini bilo vrlo aktivni, a najviše u koprivničkom kotaru.  Primjerice, na dan izbora 11. studenoga 1945. križari su stigli u Novigrad Podravski u kojem su željeli uhvatiti ministre Tomu Čikovića i Franju Gažija, ali nisu uspjeli jer se ova dvojica nisu niti pojavila. Znali su po danu upadati u sela odjeveni u partizanske odore.

Tijekom zime 1947./48. godine Udba za Hrvatsku započela je s jakom kampanjom radi uništavanja tih oružanih grupa i njihovih jataka. Plan je bio “formirati centre za borbu protiv oružanih bandi, što temeljitije likvidirati postojeće oružane grupe, razbiti i uništiti jatačke organizacije i stvoriti solidnu agenturno-informativnu mrežu i poboljšati metode borbe”.

Do 1. srpnja 1948. više nije postojala ni jedna organizirana oružana grupa, nego je bilo registrirano, uglavnom neaktivnih, samo 67 “bandita” i “bunkeraša”. Mnogi od uhvaćenih ili progonjenih bili su lažno optuženi. Srbi su se željeli osvetiti Hrvatima te su mnoge optuživali za suradnju s ustašama. Štoviše, mnogi su bili likvidirani na licu mjesta bez ikakva dokaznog postupka ili suđenja. “Najrevniji” u tim smaknućima bili su pripadnici Treće crnogorske divizije koja se nalazila na podravsko-bilogorskom području.

Prema MUP-ovu elaboratu “Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Koprivnica”, na koprivničkom i đurđevačkom području djelovalo je osam odbjeglih grupa koje su imale ukupno 99 članova i još 248 pomagača (jataka). Isto je tako bilo 118 pojedinačnih “odmetnika-bunkeraša” te 213 njihovih pomagača. Te grupe ili pojedinci razbijeni su ili uhvaćeni većinom do kraja 1947. godine. Udba je zabilježila i djelovanje triju “terorističkih organizacija” s 31 članom i jednu “neprijateljsku političku organizaciju” s 22 člana.

Križarska zastava

Najveću križarsku skupinu u ovom dijelu Hrvatske okupio je ustaški poručnik Ivan Kevrić, rodom iz okolice Brčkog. Grupu je okupio nakon što je pušten iz zarobljeništva u svibnju 1945., a povezivala se i sa skupinama Milana Bana, Josipa Lukačina te Paje Alekse. Neki su njezini članovi, kao Branko Terek, povremeno okupljali zasebne skupine. Kevrićeva je grupa uglavnom djelovala na koprivničkom području, gdje su s djelovanjem započeli u srpnju 1945., kada su provalili u mjesni odbor Bakovčice, odakle su uzeli hranu i oružje.  Idući su mjesec ubili časnika Ozne Mirka Brzinu u njegovu rodnom mjestu Dinjevcu kod Pitomače, a u rujnu u Sigetcu zastavnika JA N. Križana. U Sigetcu i Hlebinama provaljivali su i u nekoliko kuća. Po kućama su išli i u Koledincu, a u Zablatju su provalili u zadrugu. Sljedeći im se na meti našao demobilizirani partizan Milan Mihalić kojeg su ubili u Jagnjedovcu u studenome, a u prosincu su blizu Kunovec Brega ubili jednog vojnika. U Jagnjedovcu su ubojstvo ponovno počinili potkraj veljače 1946., gdje su ubili supruga Sofije Mihalić, a nju su opljačkali i maltretirali. U travnju su ubili tajnika mjesnog odbora Donji Starigrad Tomu Bešanića, a isti su mjesec u Koprivničkim Bregima provalili u zadrugu gdje su više ljudi premlatili te ranili nekog člana Kotarskog odbora Koprivnica. Iza sebe su imali još niz razbojstava i u susjednim kotarevima. Skupina je likvidirana polovicom 1946., a Kevrić je u ožujku 1947. likvidiran u Bosni, gdje je uhićen pod lažnim imenom.

Član Kevrićeve grupe bio je i ustaša iz Jagnjedovca Branko Terek koji je djelovao i sam sa svojom skupinom koju su najčešće činila dvojica. Ta je grupa u prosincu 1945. u Kamenici kod Jagnjedovca ubila Anu Samošćanec iz Kapele kraj Bjelovara, a početkom travnja 1946. u Starom Gradu ubili su člana gradskog odbora Koprivnice. Ubijen je u zasjedi u rodnom mjestu u travnju 1946. godine. S Kevrićem je bio i Đuro Palfi iz Glogovca, koji se negdje spominje i kao Gojko Palfi. I on je oko sebe okupljao grupu koja je djelovala oko Đurđevca, a ubijen je kod kuće početkom 1947. godine.

S Kevrićevom se skupinom u kolovozu 1945. spojila i grupa koju je vodio ustaša iz Prugovca Milan Ban. Udba ju je vodila kao drugu najjaču na ovom području. S Banom, koji je likvidiran 6. veljače 1947., u grupi je bio i Branko Fantoni, ustaški časnik i logornik ustaške mladeži iz Đurđevca, koji je svoju grupu formirao u veljači 1946. godine. Fantoni je poginuo u borbi s KNOJ-em 2. ožujka 1946., odnosno na njegovu ga je molbu, budući da nije imao izlaza, ubio njegov suborac. Ustaški tabornik iz Sigetca Josip Lukčin osnovao je pak svoju grupu čiji su se članovi potkraj srpnja 1945. pridružili grupi Ivana Kevrića te Milana Bana. Lukčin se poslije odvojio od njih te je ubijen zacijelo 1947. godine.

Komunisti su krajem 1946. još slavili ruskog diktatora Staljina

Treća po snazi, kako je ocijenila Udba, bila je skupina virovskog ustaše Paje Alekse koji ju je osnovao polovicom 1945. godine. Ta je grupa napadala i razoružavala vojnike i časnike, ali i partizanske simpatizere i aktiviste, najčešće oko Javorovca, Novigrada Podravskog i Virja. U Novigradu su, primjerice, bacili bombu na vojnu jedinicu te su tom prigodom ranili sedam vojnika. Aleksa je ubijen u prosincu 1946. godine.

Svoju je grupu imao i bivši ustaški bojnik i koprivnički logornik Martin Nemec. Najviše je djelovala oko same Koprivnice te oko Bakovčica, Draganovca i Glogovca, a 15. studenoga prebacila se u Mađarsku. Ondje se je povezala s Leonom Zlatarom te sudjelovala u operaciji 10. travnja, o čemu će još biti riječi. Iz dokumentacije je poznato da je njegova grupa išla samo jednom u akciju, u svibnju 1945., kada su u Hudovljanima napali mjesni odbor te kanili ubiti predsjednika mjesnog odbora u Gornjoj Velikoj. I o Nemecu će još biti riječi.

Zanimljivo je da je jednu odmetničku skupinu u šumu poveo i demobilizirani kapetan JA Tomo Drk koji je bio i isključeni član KP iz Rijeke Koprivničke. Grupu od pet članova osnovao je 1949. godine zbog nezadovoljstva agrarnom politikom. Čak su planirali podići ustanak na Kalniku. U šumu su otišli 13. listopada, ali su se nakon kratkoga vremena vratili kućama kako bi se bolje organizirali i okupili više ljudi. U tome ih je, međutim, spriječila komunistička vlast koja ih je uhitila i pozatvarala.

Udba u popisu odmetničkih skupina na koprivničkom području vodi i grupu demobiliziranog kapetana JA iz okolice Zeline Gaje Besedića koju je ovaj osnovao 1946. godine. Besedić je za rata bio u partizanima zapovjednik bataljuna 32. divizije 10. zagrebačkog korpusa, a prije rata bio je na robiji zbog grabežnog umorstva. S njime je bio i kapetan JA Milan Zorčić, a grupa je tek manjim dijelom operirala na koprivničkom području. Najviše su se zadržavali oko Vrbovca.

Izvadak iz knjige „Vrijeme zločina“ Zvonimira Despota, koju sad možete kupiti za samo 7 eura plus trošak dostave.

https://despot-infinitus.com/proizvod/vrijeme-zlocina/

Komentari su zatvoreni.