21. ožujka 2024. | 329 prikaza.

ŽENE ŠPIJUNI – Predstavljena posthumno objavljena knjiga nedavno preminulog liječnika, povjesničara i autora dr. sc. Vojislava Maksimovića


U zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u srijedu 20. ožujka predstavljena je posthumno objavljena knjiga pokojnog liječnika, povjesničara i autora dr. sc. Vojislava Maksimovića pod naslovom „Žene špijuni – od biblijskih narativa do današnjih dana“. O knjizi su govorili nakladnik Zvonimir Despot i povjesničar dr. sc. Mario Werhas, a pročitano je i pismo Zvonimira Freivogela, našeg poznatog autora knjiga iz vojnopomorske povijesti, koji je više od desetljeća surađivao s Maksimovićem. Freivogel je o toj njihovoj suradnji napisao sljedeće:

“Prekratko sam poznavao kolegu Vojislava Maksimovića-Maxa, koji nas je prerano napustio, ali smo se u tom relativno kratkom razdoblju od desetljeća i pol često dopisivali i razmjenjivali iskustva i znanja o našoj omiljenoj tematici – pomorstvu i ratovima na moru. Većina pisama bila je elektronskog tipa, zahvaljujući internetu i elektronskoj pošti, stoga nažalost nemam puno sačuvanih pisama na papiru, ali sjećanja se ipak nisu izgubila.

Max me prvi kontaktirao, nakon što je možda pratio moje članke objavljene u Hrvatskom vojniku i Vojnoj povijesti, a pročitao je i nekoliko mojih prvih objavljenih knjiga. Zanimalo ga je da li bih mu mogao kopirati i poslati priloge iz knjige Hansa-Huga Sokola o austrougarskoj ratnoj mornarici tijekom Prvoga svjetskog rata, što sam rado učinio. U zamjenu sam dobio kopiju zemljovida Jadrana iz knjige Vilija Bačića o ratu na moru 1914.-1918. godine.

Obojica smo još bili u službi, on kao kirurg u Francuskoj, a ja kao stomatolog u Njemačkoj, tako nas je osim hobija povezivalo i zajedničko porijeklo naših poziva: za one koji to možda ne znaju, pozivi kirurga i zubara nastali su od barbiera (brijača) i ranarnika u srednjem vijeku. Zanimljivo je kako niz autora koji se bave poviješću pomorskih ratova potječe iz medicinske struke u užem smislu, a u našim krugovima ima čak i svećenika. Poznati britanski povjesničar i autor dr. Oscar Parkes, koji je napisao „Bibliju“ o britanskim bojnim brodovima od 1860. do 1950. godine, a niz godina bio urednik poznatog godišnjaka Jane’s Fighting Ships, bio je kirurg britanske kraljevske ratne mornarice! Tako nije neobično da smo Max i ja unatoč našim humanim pozivima (o čemu pacijenti možda imaju malo drugačije mišljenje) bili oduševljeni morem i brodovima, posebice ratnim.

Poput mene u Njemačkoj, Max je u Francuskoj također pisao članke, koji su objavljivani u francuskim mornaričkim časopisima, a pretpostavljam da je tamo naišao i na jedan moj članak objavljen na francuskom (o napadu njemačkih eksplozivnih brodica na britansku krstaricu Delhi u Splitu), što ga je kao „doseljenog Splićanina“ ponukalo javiti mi se. Uskoro smo obojica pisali punom parom i za izdavačku kući Despot infinitus u Zagrebu te zahvaljujući glavnom uredniku Zvonimiru Despotu objavili nekoliko knjiga, od kojih je najopširnija naša zajednička Enciklopedija podmorničkog rata na Sredozemlju od 1914. do 1918. godine. Ideja za to opsežno djelo potjecala je baš od Maxa, koji je napisao veći dio uvodnog i općeg teksta te pokazao široko znanje tematike, od nastanka i razvoja podmornica, kao i ranih diskusija za to odgovornih političara, projektanata i pomorskih zapovjednika, od kojih većina podmornice nije shvaćala ozbiljno ili im je davala preveliko značenje. U našoj knjizi mogu se naći i brojni citati iz originalnih ili na francuski prevedenih djela iz kasnog 19. i ranog 20. stoljeća, iz knjiga i članaka skoro nepoznatih u hrvatskom govornom području, a koje se Max potrudio pročitati, prevesti i objaviti u našoj enciklopediji.

Maxa je osim pomorske zanimala i špijunska tematika, tako je 2019. godine objavljena i njegova knjiga o špijunaži u Prvome svjetskom ratu, koju sad slijedi i knjiga o špijunkama. Prije dvije godine objavio je i zanimljivu knjigu o njemačkoj Dalekoistočnoj krstaričkoj eskadri pod zapovjedništvom admirala Maximiliana von Speea, također s nizom manje poznatih detalja o toj odiseji eskadre konačno osuđene na propast, unatoč početnim uspjesima protiv protivničke brojčane premoći.

Maxa sam konačno osobno sreo tek prije sedam godina na moru, na otoku Zlarinu, s kojeg potječe njegova supruga, ali i moj sad već nažalost pokojni tetak, inž. Ivan Vukov. Dogovorili smo se sresti tog ljeta, dok sam ja boravio u Lukovom Šugarju i – zahvaljujući brzoj autocesti od Maslenice do Šibenika – uskoro stigao do pristaništa broda za Zlarin. Unatoč ljetu, padala je neugodna kiša, tako me na rivi u Zlarinu nisu dočekale nećakinje, jer su morale pobjeći pod krov, nego samo Max, koji je neumorno i čvrsto stajao pod kišobranom kako bi me zaštitio od pljuska kad siđem s broda.

Poslije tog uspješnog dočeka još smo se tijekom dva dana mog boravka na otoku dvaput sreli na kavi, jednom u hotelu, a drugi put u kući obitelji njegove supruge. Dugo smo raspredali „pomorske priče“, ocjenjivali do tada ostvareno i dogovarali nove projekte. Nažalost je to ostao jedini osobni susret, premda smo se nadali da ćemo se kao umirovljenici moći sastajati na Zlarinu ili u Šibeniku. To nam nije bilo suđeno, a posljednjih godina i veza se pomalo gasila, posebice zbog Maxove bolesti. Nadao sam se da će je savladati, ali bolest je konačno savladala njega i prerano prekinula plodni stvarateljski i spisateljski život. Srećom je još jedan rukopis sačuvan za objavljivanje i vjerujem da će čitatelji biti oduševljeni i tom knjigom kao i Maxovim ranijim djelima.“

——————

Vojislav Maksimović, rođen 1947. godine, po zanimanju liječnik-kirurg, Medicinski fakultet završio je u Zagrebu, a specijalizaciju opće kirurgije u Splitu i Zagrebu. Subspecijalizaciju iz digestivne i onkološke kirurgije završio je u Strasbourgu i Lyonu. Doktorsku disertaciju obranio je na Medicinskome fakultetu u Zagrebu. Kiruršku karijeru završio je kao šef odjela u Centre Hospitalier Louis Jaillone u Saint Claudeu.

Na francuskome jeziku objavio je dvije knjige povijesnoga sadržaja. U prvoj knjizi, Hospice et hôpitaux du Haute Jura, prikazuje povijest bolnica od srednjega vijeka do današnjih dana u Visojoj Juri, a u drugoj knjizi, Du barbier au chirurgien, opisuje mukotrpnu borbu za statusno priznavanje kirurške struke u Francuskoj tijekom srednjega vijeka.

Bio je strastveni ljubitelj povijesti pomorstva i objavio je veći broj članaka u francuskim časopisima Navires&Histoire i Marines magazines. U Hrvatskoj je objavio više članaka s pomorskom tematikom u magazinu Vojna povijest. U suradnji sa Zvonimirom Freivogelom objavio je 2017. godine Enciklopediju podmorničkog rata na Sredozemlju 1914. – 1918. u tri knjige u izdanju nakladničke kuće Despot infinitus. Dvije godine kasnije, 2019., kod istog je nakladnika objavio knjigu Špijuni i tajne službe u Prvome svjetskom ratu. Iste godine, 2021., kod istog nakladnika izašla mu je i knjiga Njemačka istočnoazijska eskadra u Prvome svjetskom ratu.

Umro je u siječnju 2024. godine.

https://despot-infinitus.com/proizvod/zene-spijuni-od-biblijskih-narativa-do-danasnjih-dana/

Komentari su zatvoreni.