13. svibnja 2025. | 1712 prikaza.

SAVEZNIČKO BOMBARDIRANJE ZAGREBA – Zagreb je imao sreće jer su oba kolodvora, Zapadni i Istočni, bila na rubu grada, kao i svi aerodromi

Zagreb se nalazio u sjeverozapadnom dijelu bivše Jugoslavije, sjeverno od rijeke Save, i predstavljao je važno komunikacijsko središte. Željezničke veze odavde vode prema sjeveru, prema Beču, i prema istoku, preko Trsta, do cijele sjeverne Italije. Zagrebački željeznički kompleks prilično je opsežan i sposoban obraditi veliku količinu prometa. U središtu, uz južnu granicu grada, nalaze se glavna željeznička stanica, radionice za popravak lokomotiva, depo i bočni kolosijeci za teretne kompozicije.

Strateška lokacija Zagreba i razvijenost željezničke infrastrukture čine grad središtem željezničkog prometa na Balkanu, što dodatno povećava njegov značaj u vrijeme povećanog prometa i logističkih potreba za opskrbom i premještanjem vojnih jedinica.

Željeznički most preko Save u Zagrebu, 21. 10. 1943. (NA)

Otprilike pet kilometara istočno od grada nalazi se Istočni kolodvor koji se sastoji od 20 kolosijeka. Zapadni kolodvor leži oko četiri kilometra zapadno od grada i sastoji se od 10 kolosijeka, a istočno od kolodvora nalaze se tvornice i skladišta.

Zagreb je stoga postao posebno važan cilj, ne samo zbog koncentracije željezničkih kapaciteta, već i zbog toga što se trebao postati jedno od ključnih željezničkih središta za povlačenje njemačke vojske s južnog Balkana te kao važan željeznički centar za nadolazeće opskrbe za obranu novog bojišta na Balkanu.

Izvidnička snimka Zagreba 14. 1. 1944. (NA)

Drugi razlog za bombardiranje Zagreba bila je ratna industrija za koju su Saveznici pretpostavljali da se nalazi u blizini Zagreba. Tako su dobili informacije da je 1943. godine osnovano njemačko-hrvatsko poduzeće za proizvodnju aviona, dijelova za avione i popravak aviona, većinom za Junkers i Messerschmitt. Prema savezničkim informacijama, tvornica se trebala nalaziti na istočnoj strani zagrebačkog aerodroma i na južnoj granici željezničkog kolodvora, otprilike pet kilometara istočno od Zagreba.

Izvidnička snimka aerodroma Kurilovec 28. 8. 1944. (NA)

Analizom zračnih snimaka iz siječnja 1944. zaključili su da se u većoj hali na sjeveroistoku aerodroma odvija montaža aviona. Objekt se trebao sastojati od tri velike montažne radionice, jedne radionice za demontažu, dviju kotlovnica i uredskih prostora. Aerodrom je fotografiran osam puta od 21. listopada 1943. do siječnja 1944. godine, pri čemu nije uočen prevladavajući tip aviona. Međutim, zabilježene su razne aktivnosti koje su sugerirale da se u halama uz aerodrom odvija proizvodnja. Iz dimnjaka se dimilo, a na industrijskom kolosijeku uočeno je veći broj teretnih vagona. U dvorištu su primijećene veće zalihe raznog materijala koje su dovažene motornim teretnim vozilima.

Britanske bombe, uključujući onu od 4000 funti, bačene na Zagreb 16. 10. 1944. (NA)

U travnju 1944. analizirale su se zračne snimke i informacije s terena, a zaključeno je da bi novi aerodrom Pleso kod Velike Gorice trebao služiti kao zračna baza za frontu u Mađarskoj i Rumunjskoj. Hale tvornice Siemens u Vrapču kod Zagreba trebale su služiti za popravak aviona.

Saveznici su na početku zračne ofenzive dali i procjenu aerodroma koje su koristili Nijemci na Balkanu. Utvrđeno je da aerodromi na Balkanu nisu osobito dobri, osim aerodroma u Zemunu i Pančevu kod Beograda te Borongaju i Gornjem Stupniku u Zagrebu. Također su utvrdili da se aerodrom Pleso jugoistočno od Zagreba u 1944. godini značajno modernizirao i da je završena pista dugačka oko 900 metara. Sva tri zagrebačka aerodroma postala su prioritetni cilj savezničkog strateškog bombardiranja.

Protuzračni top 88 mm 1944. (BB)

Pojedina poglavlja iz Drugoga svjetskog rata na području bivše Jugoslavije bila su, zbog političkih i ideoloških razloga novih vlasti, potisnuta u zaborav, odnosno o njima se praktički nije govorilo ni pisalo. Jedna od takvih tema su saveznički strateški i taktički napadi na mjesta u bivšoj Jugoslaviji. Uvid u nove dokumente pokazuje koliko je bila velika materijalna i taktička vojna pomoć partizanima 1944. i 1945. godine. Također, bombardiranja gradova, koja su bila sastavni dio savezničke strateške ofenzive, bila su više-manje prešućena jer se nisu uklapala u prikaz Drugoga svjetskog rata na području Jugoslavije. Ipak, siloviti napadi bombama, koji su prouzročili ogromnu materijalnu štetu i brojne ljudske žrtve, doprinijeli su bržem završetku rata.

Bombarder B-24 451. bombarderske skupine 1944. (NARA)

Zagreb, koji je također bio meta strateških i taktičkih napada, imao je sreće jer su oba kolodvora, Zapadni i Istočni, bila na rubu grada, kao i svi aerodromi, koji su zajedno s kolodvorima bili ciljevi savezničkih bombardiranja. Treba naglasiti da su svi saveznički napadi bili usmjereni isključivo na vojne ciljeve (aerodromi, željeznice, mostovi …) i da su bombe koje su ipak padale na civilne objekte tamo padale nenamjerno.

Zatrpavanje kratera od bombe nakon bombardiranja 1945. (Pokrajinski arhiv Maribor – PAM)

Zagreb je, kao jedno od važnih prometnih čvorišta, bio cilj savezničkih zrakoplova praktički do samog kraja rata. Zbog količine bačenih bombi, i u Zagrebu je ostalo dosta tzv. “žive baštine”, odnosno neeksplodiranih avionskih bombi. Kao i drugdje u bivšoj Jugoslaviji, tako se ni u Hrvatskoj, a ni u Zagrebu, nitko nije bavio preventivom u postupanju s tim bombama. Hrvatska ni danas nema određena tzv. crvena područja, to jest područja koja su bila jako bombardirana tijekom Drugoga svjetskog rata. Takva područja imaju praktički sve zapadne i srednjoeuropske zemlje, gdje na tim područjima nije mogući nikakav građevinski zahvat bez prethodnog sigurnosnog pregleda terena. Njemački stručnjaci za bombe upozoravaju da neeksplodirane bombe iz Drugoga svjetskog rata zbog starosti postaju sve opasnije i da će stoga biti sve više samozapaljenja, posebno bombi s vremenskim (kemijskim) upaljačima. Nadajmo se da će odgovorni postati svjesni opasnosti prije nego što eksplodira bomba od 250, 500, 1000 ili čak 2000 kg…

SAVEZNIČKO BOMBARDIRANJE ZAGREBA 1944.-1945. – Savezničko bombardiranje Hrvatske 1943.-1945. (knjiga prva)

Komentari su zatvoreni.