19. travnja 2026. | 17 prikaza.

Španjolska uklanja sporni grb s grobnice Maksa Luburića

Španjolska vlada naredila je uklanjanje grba s početnim bijelim poljem s grobnice Vjekoslava Maksa Luburića u Carcaixentu. Odluka je donesena primjenom Zakona o demokratskom sjećanju, a uključuje i obvezu uklanjanja spornih obilježja te njihovo povijesno kontekstualiziranje na samome mjestu. Riječ je o potezu koji dolazi nakon višegodišnjih rasprava u tom španjolskom gradiću, gdje je pitanje Luburićeve grobnice povremeno izazivalo političke napetosti i prijepore. Najnovijom odlukom jasno je određeno da se sporni simboli uklanjaju iz javnog prostora, dok samo grobno mjesto ostaje.

Vjekoslav Maks Luburić bio je jedan od istaknutih dužnosnika i ustaški časnik ustaškoga režima tijekom Drugoga svjetskog rata te osoba povezana sa sustavom logora Nezavisne Države Hrvatske, osobito s logorom Jasenovac, čiji je bio zapovjednik, pri čemu ga se u historiografiji dovodi u vezu sa zločinima počinjenima u tom sustavu. Nakon sloma NDH 1945. emigrirao je i utočište pronašao u gradu Carcaixentu u Španjolskoj, gdje je živio pod lažnim identitetom. Ondje je 1969. godine ubijen u vlastitom domu. Kao počinitelj je identificiran Ilija Stanić, njegov suradnik koji je radio kao infiltrirani agent jugoslavenske Službe državne sigurnosti (UDBA), iako su okolnosti i širi kontekst ubojstva i dalje predmet različitih tumačenja. Njegovi posmrtni ostaci pokopani su na mjesnom groblju, gdje se grobnica nalazi i danas.

Aktualna odluka španjolskih vlasti odnosi se isključivo na uklanjanje grba s početnim bijelim poljem s grobnice, dok samo grobno mjesto ostaje nepromijenjeno. Riječ je o simbolu koji se u različitim kontekstima može tumačiti i kao povijesni hrvatski grb, no u ovom je slučaju procijenjen kao neprihvatljiv u javnom prostoru u okviru važećeg zakonskog okvira. Vrijedi istaknuti kako na grobnici nije istaknut grb ustaškog pokreta s karakterističnim slovom U, već šahirani štit s početnim bijelim poljem, iza kojega se nalazi uspravno postavljen mač, simbol koji upućuje na vojnu ulogu i naglašava ratnički karakter prikaza.

Ova odluka španjolskih vlasti ponovno otvara pitanje odnosa suvremenih europskih država prema nasljeđu totalitarnih režima i simbolima koji su desetljećima opstajali u javnom prostoru. U španjolskom slučaju odgovor dolazi kroz zakonski okvir koji nastoji uspostaviti jasne granice u interpretaciji prošlosti.

U tom kontekstu dodatnu dimenziju raspravama daju i izvorni povijesni dokumenti koji omogućuju uvid u razdoblje nakon rata. Među njima se nalazi i knjiga Pisma Vjekoslava Maksa Luburića 1952.–1969., koja donosi njegovu emigrantsku korespondenciju iz razdoblja života u Španjolskoj. Riječ je o građi koja obuhvaća političke i osobne aspekte djelovanja hrvatske emigracije u hladnoratovskom razdoblju, objavljenoj kao izvor bez dodatnih interpretativnih zahvata. Takvi dokumenti ne nude konačne odgovore, ali omogućuju širi uvid u vrijeme i okolnosti u kojima su nastali. U trenutku kada se pojedini simboli uklanjaju ili reinterpretiraju, upravo ovakvi izvori ostaju važan temelj za razumijevanje složenih povijesnih procesa i aktera koji su ih obilježili.

IZVDOJENO 👉 Pisma Vjekoslava Maksa Luburića

Komentari su zatvoreni.