17. siječnja 2024. | 210 prikaza.

DRUGI SVJETSKI RAT – Kad je riječ o žrtvama, ponajmanje se spominju Romi, najmanje se njih istražuje, a odmah su bili na udaru ustaškog režima


Kad je riječ o žrtvama Drugoga svjetskog rata, ponajmanje se spominju Romi, najmanje se njih istražuje, i ne samo u Hrvatskoj. Kad je o NDH riječ, na udaru ustaškog režima našli su se dakako i Romi. U Zakonskoj odredbi o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda bilo je navedeno da “kao Ciganin u smislu ove zakonske odredbe vrijedi osoba, koja potječe od dvaju ili više predaka drugoga koljena koji su Cigani po rasi”. 

Primjerice, kako sam svojedobno pisao u svojoj knjizi “Vrijeme zločina”, nekoliko dana nakon prvih uhićenja koprivničkih Židova 1941. uhićeno je i 180 romskih obitelji, većinom iz mjesta Brazilije kod Novigrada i iz Prekodravlja. Svi su potom bili otpremljeni u Jasenovac. U srpnju su ustaše odveli još oko 360 Roma s područja Gole. Samo su kod Sokolovca Romi ostali nedirnuti, jer zapovjednik oružničke postaje Jakob Pirjavec nije želio provesti zapovijed o njihovu hvatanju. Tijekom ljeta s područja Virja (Trnje i Hatačanovo) odvedeno je oko 200 Roma, a još 55 iz Molvarskih Ledina i Gornje Šume.

I s periferije Đurđevca (tzv. Peski) odvedeno je u jesen 1941. čitavo romsko naselje od 300 ljudi i deportirano u logor. Otpremanje Roma u logore nastavilo se i početkom 1942. godine. Tada je čitavo romsko naselje od 40 članova dignuto s Kalinovečkih Peski, kao i 12 obitelji sa 65 članova iz Lepe Grede i Hladne Vode kod Ferdinandovca. Većini se Roma izgubio svaki trag jer su odvođeni u nepoznatu smjeru i likvidirani. Zna se samo za sudbinu oko 360 Roma koji su iz logora “Danice” kod Koprivnice prebačeni u druge ustaške logore, gdje su zatim i stradali.

Kod nas se godinama pitanjem Roma bavi dr. sc. Danijel Vojak koji je na društvenim mrežama objavio sažetak svojih istraživanja, a u povodu Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida u Drugome svjetskom ratu koji se obilježava 2. kolovoza, na dan kada je 1944. u koncentracijskom logoru Auschwitz ubijeno 2897 Roma. Upozoravajući da je nad Romima u NDH počinjen genocid od strane ustaških vlasti, pojasnio je kako se to događalo: “Ustaški model progona Roma provodio se u nekoliko faza. Prvi dio se odnosio na donošenje rasnih zakona svega nekoliko tjedana po dolasku ustaša na vlast. Tim rasnim zakonima Romi su ostali bez građanskih prava (zaštite države) i svrstani su bili u kategoriji nearijevskog dijela stanovništva. 

Romi u logoru Jasenovac (Foto: Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac)

Sljedeća faza progona Roma činile su inicijative od strane lokalnih vlasti (poput onih u Križevcima) da se sve Rome odstrani sa područja gdje su živjeli i naseli (ustvari se koristio pojam „kolonizira“) na nekom području, gdje bi oni bili pod nadzorom od strane vlasti. U tom kontekstu dio lokalnih vlasti razmišljali su uoči rata da se sve Rome kolonizira na otok Mljet kao najudaljeniji hrvatski otoka, gdje bi ih se tamo ostavilo da umru bez hrane, a time bi se riješilo ono što su oni nazivali „ciganskim pitanjem“ u Hrvatskoj. Takva ideja nije bila inovativna, jer su nekoliko godina ranije su se slični prijedlozi čuli na sjednicama Lige naroda, a samo se tamo spominjao otok Madagaskar.

No, ustaške nadležne službe koje su se bavile kolonizacijom nisu provele prijedlog za kolonizaciju Roma, a one su nametnule pitanje da je potrebno utvrditi točan broj Roma u novoosnovanoj NDH budući da se predviđeni popis stanovništva za 1941. nije proveo uslijed izbijanja Drugog svjetskog rata. Tada su ustaške vlasti odlučile da u ljeto 1941. (srpanj – rujan) provedu popisivanje svih Roma u NDH. I to se provelo uz manjih problema oko pitanja „Bijelih cigana“ (romske skupine sjedilačkih muslimanskih Roma na bosanskohercegovačkom području), za koje se dio bosanskohercegovačkih muslimanskih intelektualaca uz podršku muslimanskih vjerskih vlasti uspio izboriti da budu izuzeti iz popisivanja sa prihvaćenom tezom da su oni Muslimani, a ne Romi.”

Vojak zatim piše da se istodobno sa popisivanjem Roma događaju prva masovna ubojstva Roma na širem karlovačkom području, a uz to se Romi sa podravskog područja deportiraju u prvi ustaški logor Danicu pa nastavlja: “Iako su Romi, pojedine skupine, bile deportirane u jasenovački logor početkom 1942., masovna deportacija Roma u taj logor događa se na temelju odredbe ustaških vlasti od 19. svibnja 1942. godine.

Zid boli u Romskom memorijalnom centru Uštica.

U sljedećih nekoliko mjeseci većina Roma bila je deportirana u jasenovački koncentracijski logor, gdje su, za razliku od drugih logoraša, bili vrlo brzo ubijeni. Deportacije Roma odvijale su se sustavno uz pomoć lokalnog stanovništva, a oni su bili do jasenovačkog logora odvedeni u stočnim vagonima i to u posve neljudskim uvjetima (uz deprivaciju hrane, vode, sanitarnih uvjeta i sl.). Drugi dio Roma u jasenovačkom logoru je došao u svojim kočijama ili pješke. Po ulasku u logor, žene s djecom bili su odvojeni od muškaraca. 

Bilo kakva imovina im je bila oduzeta i tada su bili odvedeni u najgori dio jasenovačkog logora. Zbog masovnog broja Roma oni su bili zatim smješteni u Uštici (predratnom selu sa većinskim pravoslavnim stanovništvom) i Gradini (bosanskohercegovačkom dijelu jasenovačkog logora). Dio romskih logoraša bio je dalje deportiran za njemačke radne logore, tako da je dio njih bio deportiran i u logoru Auschwitz. Romi su u jasenovačkom logoru bili ubrzo ubijeni, dio njih je bio korišten kao grobari i dio onih koji su ubijali druge zatvorenike. Ti Romi, za koje se u nekim izvorima navodi da se radilo o „ličkim Romima“ bili su ubijeni početkom 1945.”.

Često je pitanje, koliki je bio broj ubijenih Roma u NDH? Vojak tvrdi da je to danas “nemoguće utvrditi ponajprije zbog pitanje točne etničke identifikacije Roma, pitanja etničke mimikrije (mnogi Romi su skrivali svoj etnički identitet u strahu od represije ustaških vlasti), nedostatka dokumentacije…”. Procjena je većine povjesničara da se broj kreće između 15 000 i 30 000 Roma, iako je broj možda i veći. Ne ponovilo se!

Zvonimir Despot

Komentari su zatvoreni.