3. listopada 2025. | 175 prikaza.

HRVATSKA VOJNA POVIJEST –  Ignjat Čivić, hrvatski general, domoljub i dobročinitelj

Hrvatsko pučanstvo koje je živjelo na području Vojne granice (krajine) imalo je velike sreće kada mu je za zapovjednika pukovnije (najvišega vojnog i civilnog autoriteta) imenovan hrvatski domoljubno opredijeljen časnik. Takav slučaj dogodio se kada je brigadir Ignjat Čivić imenovan za zapovjednika Varaždinsko-đurđevačke graničarske pukovnije u Bjelovaru. Nakon što je preuzeo dužnost zapovjedio je popravak i gradnju glavnih prometnica, uz koje je zasađeno drveće, a nakon toga i izgradnju javnih zgrada. U cilju isušivanja močvara na području Đurđevca naložio je kopanje kanala. Dao je izraditi i umnožiti zemljovid Varaždinsko-đurđevačke graničarske pukovnije, a potaknuo je i pisanje pukovnijske povjesnice. Zahvaljujući njemu relativno malo podravsko naselje Molve ima jednu od najljepših i najvećih crkava u sjevernom dijelu Hrvatske, a župna crkva u Đurđevcu je obnovljena na njegovu inicijativu. Podržavao je promicatelje ilirskih ideja i nositelje kulture u Podravini te ostao zapamćen po svojoj čestitosti i pravednosti u odnosu prema domaćem puku kojem je uvijek stajao na raspolaganju. Prema graničarima je humano postupao, bez obzira na krute vojne zakone. Okružnice graničarima pisao je na hrvatskom jeziku, iako je njemački bio službeni jezik. Svoj humanitarni rad nastavio je tijekom službovanja u Karlovcu, gdje je osnovao školsku zakladu. Zbog toga je proglašen za počasnog građanina Karlovca, a bio je i počasni građanin Zagreba. Raduje činjenica da, za razliku od velike većine svojih zaslužnih kolega, nije zaboravljen od stanovništva pa se i danas kanal koji je dao prokopati zove po njemu, kao i cijela šetnica u Đurđevcu, uz koju su, njemu u čast,  postavljene turističko-informativne ploče.

Ignjat Čivić, koji se u popisu habsburških generala navodi pod imenom Csivich Edler von Rohr, Rohrski, Ignaz, Vatroslav, rođen je 5. lipnja 1804. u Zagrebu. Potječe iz graničarske, časničke i plemićke obitelji. Sin je baruna i brigadnog generala Ignjata Čivića von Rohr, odlikovanog Viteškim križem Reda Marije Terezije za podvige ostvarene na bojnom polju tijekom ratova protiv vojske Napoleona Bonapartea te Franciske Čivić, rođene Eizner.

Slika 1. Ignjat Čivić. Slika 2. Ignjat Čivić – stariji.

Studij prava završio je 1823. u Zagrebu. Estetiku i pravno-političke znanosti diplomirao je 1826. u Grazu. Vojnu karijeru započeo je kao kadet u Kadetskoj školi u Zagrebu. Nakon završetka izobrazbe promaknut je u čin poručnika i razmješten u Slunjsku graničarsku pukovniju u Karlovcu. U sastavu te postrojbe istaknuo se u bitci za Izačić-grad u sukobima protiv osmanske vojske u Bosni (1836.), kao i u obrani hrvatskog primorja od upada osmanske vojske (1839.). U istoj postrojbi promaknut je u čin natporučnika i satnika.

Barunski grb obitelji Čivić.

U činu satnika, tijekom 1848. kao vojni savjetnik dodijeljen je Zemaljskom vojnom zapovjedništvu u Zagrebu gdje je operativno provodio zadaće bana Josipa Jelačića. Na toj dužnosti 1. siječnja 1849. promaknut je u čin bojnika i premješten u Brodsku graničarsku pukovniju, ali je provodio iste zadaće u Zagrebu. „Za uspješno obnašanje dužnosti vojnog savjetnika u Zagrebu tijekom 1848. i 1849.“ 11. prosinca 1849. odlikovan je Križem za vojne zasluge. Već 1. svibnja 1850. promaknut je u čin pukovnika i premješten u Varaždinsko-đurđevačku graničarsku pukovniju u Bjelovaru. Nakon samo šest mjeseci, 15. prosinca 1850. dodijeljen je u Graničarsku upravu Ministarstva rata u Beču, gdje je kao vrstan poznavatelj prilika u Vojnoj granici (krajini), sudjelovao u stvaranju Graničarskoga temeljnog zakona. Dana 29. travnja 1851. odlikovan je parmskim Viteškim križem konstantinijanskogReda svetog Jurja I. klase.

Slika 1. Križ za vojne zasluge. Slika 2. Parmski Viteški križ konstantinijanskogReda svetog Jurja I. klase.

Nakon toga, 1. studenog 1852. promaknut je u čin brigadira i imenovan za zapovjednika Varaždinsko-đurđevačke graničarske pukovnije. Njegovom zaslugom popravljena je cesta između Đurđevca i Bjelovara, izgrađena je poštanska cesta od Virovitice do Koprivnice te su započeli prvi radovi na isušivanju đurđevačkih močvara kopanjem kanala. Prvi kanal kojeg je dao prokopati, dužine 13 kilometara, dobio je ime po njemu i još uvijek se zove Čivičevec. Na temelju njegove zapovijedi uz sve važnije prometnice zasađeni su jablanovi i drugo drveće. Njemu se pripisuje i gradnja zgrade u kojoj je kasnije djelovala kotarska uprava. Dao je izraditi i umnožiti zemljovid Varaždinsko-đurđevačke graničarske pukovnije, a inicirao je i prikupljanje materijala te pisanje pukovnijske povjesnice. Bio je veliki štovatelj Majke Božje Molvarske i često je hodočastio u Molve. Inicirao je izradu nacrta nove župne crkve u Molvama (Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo) kod uglednog vojnog arhitekta Franje Kleina, čija je izgradnja započela 1853. Župna crkva u Đurđevcu je obnovljena na njegovu inicijativu.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo u Molvama.

Podržavao je nositelja prosvjetiteljstva u Podravini i ilirskog pjesnika Ferdu Rusana, koji je za vrijeme njegova zapovijedanja pukovnijom vodio kazališnu skupinu u Virju. Ostao je zapažen po svojoj čestitosti i pravednosti prema domaćem puku kojem je uvijek bio dostupan. Prema graničarima je nastojao što humanije postupati, s obzirom na krute vojne odredbe. Svoje okružnice graničarima često je znao pisati narodnim (hrvatskim) jezikom, premda je tada njemački bio službeni jezik.

Početkom 1859. imenovan je za zapovjednika Slunjske graničarske pukovnije. Tijekom obnašanja te dužnosti osnovao je školsku zakladu u Karlovcu. U čin Generalmajora (brigadnog generala) promaknut je 1. svibnja 1859. Dana 12. svibnja 1860. imenovan je za počasnog građanina gradova Zagreba i Karlovca. Za zapovjednika graničarske brigade u Karlovcu imenovan je 10. travnja 1861. Na toj dužnosti, a na vlastiti zahtjev, umirovljen je 1. prosinca 1862., s odobrenim prebivalištem u Zagrebu. Iduće godine preselio se u Graz, gdje je 29. ožujka 1865., od posljedica upale pluća u svom stanu u ulici Postplatz br. 175 i umro. Uz standardne vojne počasti pokopan je na tamošnjem Groblju svetog Petra.

Čivićeva knjiga o basnama i kratkim pripovijestima iz 1844.

Tijekom života prikupljao je narodne basne i pripovijetke. Kao sudionik bitke za Izačić-grad, oslikao je taj događaj te veliko platno 1850. poklonio  novoosnovanom Društvu za jugoslavensku povjesnicu i starine u Zagrebu. Njegova knjiga Basne i kratke pripovesti od različnih klasičkih spisateljah iz latinskog, francezkog, nemačkog i našeg jezika skupljene, na novo predelane i novimi substvenimi umnožene smatra se prvom hrvatskom ilustriranom knjigom, koja je ilustrirana grafikama kadeta A. N. Laupreta i vojnog učitelja crtanja J. Kniszeka. Budući da je knjiga napisana zanimljivim i jednostavnim jezikom te bogata ilustracijama dugo godina je bila uvrštena u školsku lektiru u Hrvatskoj. Godine 2021. su na pješačkim stazama koje prolaze pored Športsko-rekreacijskog centra Vlado Lešćan Duspe i pored utvrde Stari grad u Đurđevcu (Šetnica pukovnika Ibnjata, Vatroslava, Čivića) postavljene turističko-informativne ploče u njegovu čast.

Tekst i foto: Boris Trnski

Komentari su zatvoreni.