10. svibnja 2025. | 131 prikaza.

POVIJESNE KONTROVERZE – Je li Zagreb 1945. godine bio oslobođen ili okupiran?

Pitanje koje i danas izaziva polemike: je li ulazak partizanskih snaga u Zagreb 8. svibnja 1945. bio čin oslobođenja ili početak nove okupacije? Odgovor nije jednostavan, jer ovisi o perspektivi i interpretaciji povijesnih događaja.

Fotografije iz tog razdoblja prikazuju euforične Zagrepčane koji dočekuju partizanske jedinice na ulicama grada – djecu koja mašu, žene koje pružaju cvijeće, i muškarce koji grle borce vjerujući da je ratnoj agoniji napokon došao kraj. Te slike odišu olakšanjem, iščekivanjem i vjerom u bolju budućnost. Međutim, iza te prvotne radosti brzo su uslijedila razočaranja. Već u prvim danima po ulasku partizana u Zagreb počela su masovna uhićenja, čistke i izvaninstitucionalne likvidacije koje su zahvatile tisuće stvarnih ili navodnih protivnika novog poretka. U kratkom roku uspostavljen je strogi komunistički režim s jednopartijskom vlašću, cenzurom, političkim suđenjima i represivnim aparatom, što je za mnoge građane značilo da je jedan oblik autoritarnosti samo zamijenjen drugim. U tom svjetlu, mnogi su ulazak partizana prestali gledati kao oslobođenje, već kao početak dugotrajnog razdoblja neslobode.

Kolone konjskih kola 1. armije JA u Sesvetama stvorile su veliku gužvu na cesti 9. svibnja 1945. godine. Prepoznatljiva je u pozadini crkva Svih Svetih kao orijentir. Na kućama su hrvatske trobojke bez oznaka.

Dana 8. svibnja 1945., partizanske jedinice ulaze u Zagreb bez većeg otpora jer su se dan prije iz grada povukle jedinice NDH i njemačke vojske. Mnogi su Zagrepčani taj trenutak doživjeli kao oslobođenje od fašističke i ustaške vlasti. No, istovremeno su tisuće ljudi – vojnika, političara i civila – bježale prema zapadu, prema austrijskoj granici, u strahu od represije koja je već bila najavljena u partizanskim krugovima. Mnogi su vjerovali da ih predaja Saveznicima štiti temeljnim načelima ratnog prava. No, uslijed političkih dogovora i vojne pragme, velik broj njih je u Bleiburgu i okolici izručen partizanima. Umjesto pravnog procesa, dočekali su ih masovne egzekucije bez suđenja, zatvori i logori, kao i prisilni marševi smrti kroz cijelu Jugoslaviju, danas poznati kao križni put. Tisuće su pogubljene ili umrle od gladi, bolesti i iscrpljenosti, a masovne grobnice diljem Slovenije i Hrvatske još uvijek svjedoče o tim zločinima. Ovi potresni događaji ostavili su duboke, generacijama prenosive ožiljke u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda, često potiskivane ili prešućivane u desetljećima komunističke vladavine. Tek nakon demokratskih promjena 1990-ih, istina o Bleiburgu i križnom putu počela je dobivati zasluženo mjesto u javnom i znanstvenom diskursu.

Knjiga „Zagreb – svibanj 1945.“ autora Bojana Dimitrijevića i Radovana Cukića donosi iznimno vrijednu i dosad neviđenu zbirku od čak 365 autentičnih fotografija koje kronološki dokumentiraju partizansko napredovanje prema Zagrebu, njegov pad, kao i prve dane uspostave nove vlasti. Fotografije, snimljene između 4. i 17. svibnja 1945., ne prikazuju samo vojnu prisutnost, već i svakodnevicu – izraze lica građana, raspoloženje na ulicama, simboliku zastava i promjene na zgradama. Kroz njih je moguće „čitati“ atmosferu tog prijelomnog razdoblja: od napetog iščekivanja do trijumfalnih parada, od euforije do znakova represije koji su se počeli pojavljivati gotovo odmah nakon ulaska partizana. Knjiga pritom nije tek puka zbirka slika – ona je vizualni dokument kolektivne prekretnice, koji poziva na promišljanje o tome što je zapravo značio svibanj 1945. u Zagrebu ?

Kolona hrvatskih zarobljenika skreće iz Ilice u Frankopansku ulicu, praćena od nekolicine partizanskih stražara na putu prema logoru (zatvoru), 10. svibnja 1945. godine. Fotografije otkrivaju da su neki uniformirani pripadnici HOS-a mlađih godina, gotovo tinejdžeri, da su u različitom stanju odjevenosti, i da ima i bosih. Također, da među njima ima zarobljenih civila (i žena).

Bez obzira na to gledamo li na ulazak partizana u Zagreb 8. svibnja 1945. kao oslobođenje ili kao početak nove okupacije, povijesna činjenica ostaje ista – toga je dana okončan jedan režim, a započeo je drugi. NDH je nestala, ali nije došlo do demokratske tranzicije, već do uspostave komunističke vlasti koja je svoj legitimitet često učvršćivala silom. Upravo u toj prijelomnoj točki, u toj mješavini slavlja i straha, nade i neizvjesnosti, krije se slojevitost tog povijesnog trenutka. Knjiga „Zagreb – svibanj 1945.“ nudi rijetku priliku da se taj trenutak sagleda ne kroz ideološke komentare, već kroz objektiv kamere – kroz fotografije koje bilježe ljude, ulice, poglede, zastave, vozila i geste. Ona ne nudi gotove odgovore, već materijal za promišljanje, za suočavanje s vlastitom poviješću – onakvom kakva je bila, a ne kakvom bismo je možda željeli pamtiti.

Za više informacija o knjizi i mogućnosti kupnje, posjetite: https://despot-infinitus.com/proizvod/zagreb-svibanj-1945/

ZAGREB – SVIBANJ 1945.

Komentari su zatvoreni.