29. srpnja 2024. | 305 prikaza.

HRVATSKA VOJNA POVIJEST – Marko Crljen hrvatski general, domoljub, mecena, intelektualac te vojni i politički pisac

Još jedan u nizu hrvatskih generala u austrougarskoj vojsci koji je bio istinski domoljub i mecena, a osim toga i priznati vojni i politički pisac bio je general Marko Crljen. Napisao je ukupno 14 knjiga i nekoliko stručnih članaka objavljenih u stručnim časopisima. Pisao je o tipično vojnoj tematici vezanoj za konjaništvo (ustroj, obuka i oružje) i inženjeriju (fortifikacije), ali i o vojnom pravu te geopolitičkoj (Kavkaz) i političkoj (srpsko pitanje u Hrvatskoj) tematici. Prvi je potaknuo i financirao pisanje hrvatske i južnoslavenske enciklopedije, a zahvaljujući njemu započelo je pisanje hrvatskoga biografijskog rječnika (ogledni arak), koji nije do danas završen, već je došao samo do slova M. Sav svoj imetak (oko 200.000 kruna) oporučno je ostavio najvažnijim hrvatskim kulturnim, znanstvenim i umjetničkim institucijama “u korist naroda hrvatskoga”, što nije uradio niti jedan hrvatski general nakon njega. On je tipičan primjer hrvatskog generala u austrougarskoj vojsci koji nije bio samo „crno-žuti“ general, kako se u Hrvatskoj doživljava velika većina njih, već je kao izdanak hrvatskog naroda do kraja ostao vjeran svom narodu i svojoj domovini.

Marko Crljen.

Marko Crljen,koji se u popisu austrougarskih generala navodi pod nazivom Czerlien, Czerljen, Markus von,rođen je u naselju Šumeće kraj Broda na Savi (danas Slavonski Brod) 25. rujna 1840. Potječe iz graničarske časničke obitelji, čiji je član Marko Crljen, poručnik Brodske graničarske pukovnije, za uspjehe ostvarene na bojnom polju, 10. rujna 1773. stekao titulu austrijskog plemića.Njegov djed Stjepan Horvatović bio je poručnik Petrovaradinske graničarske pukovnije, a otac Stjepan Crljen također natporučnik austrijske vojske. Njegova majka Marija Crljen, rođena Horvatović, potječe iz ugledne obitelji koja je dala nekoliko visokih vojnih časnika. Njezin brat Đuro Horvatović bio je general, a nakon toga i ministar vojske Kneževine Srbije. 

Marko Crljen.

Do treće godine života živio je u Šumeću, a nakon toga do 1848. živio je kod djeda Stjepana Horvatovića. Godinu 1848. proveo je u Staroj Pazovi, Vinkovcima i Slobodnici, a od 1849. do 1853. boravio je u Novoj Gradišci. Završio je austrijske satnijske škole u Šimanovcima, Staroj Pazovi, Sibinju, Vinkovcima i Novoj Gradišci. Od 1853. do 1859. polazio je Tehničku vojnu akademiju, smjer inženjerija, u Klosterbrucku (Louka) kraj Znojma (Češka). Po završetku školovanja promaknut je u čin poručnika i raspoređen u 2. mjerničku bojnu, u čijem sastavu sudjelovao je u Drugom ratu za nezavisnost Italije (1859. – 1861.), u kojem je već 1859. sudjelovao u bojevima kod Verone. Nakon toga sa svojom postrojbom premješten je u Kraków (Poljska). Godinu dana kasnije premješten je u Krems, u Donjoj Austriji, odakle je 1863. upućen u Ratnu školu u Beču, koju je polazio do 1865. U jesen 1865. promaknut je u čin natporučnika te kao perspektivni časnik dodijeljen Glavnom stožeru austrijske vojske. Kao njegov časnik sudjelovao je u Austrijsko-pruskom ratu 1866. na području Češke. U čin satnika promaknut je 1. svibnja 1869. U vrijeme Krivošijskog ustanka (1869. – 1870.) službovao je u vojnom zapovjedništvu u Kotoru i Dubrovniku. Dana 12. ožujka 1870. imenovan je u radnu skupinu za izradu željezničke pruge u mjestu Wołoczyska (Ukrajina). Početkom studenog 1871. premješten je u 12. ulansku pukovniju, tada razmještenu u Subotici.

Plemićki grb obitelji Crljen.

Od 1872. do 1873. polazio je Temeljni konjanički tečaj, po čijem završetku je preveden u satnika konjaništva (njem. Rittmeister). Po završetku tečaja imenovan je za pobočnika u VII. hrvatsko-slavonskom okružnom zapovjedništvu u Zagrebu.Na toj dužnosti 1. svibnja 1874. promaknut je u čin bojnika. Dana 1. studenog 1874. premješten je u novoustrojenu 10. domobransku husarsku pukovniju u Varaždinu i imenovan za zapovjednika domobranske husarske bojne. Godine 1875. boravio je u Carigradu kao član austro-osmanskog povjerenstva za uređenje granica između Paštrovića i Spiča (Bokokotorski zaljev). Od 1. svibnja 1876. zapovijedao je domobranskom bojnom u Novoj Gradišci. Krajem 1879. vratio se u carsko i kraljevsko konjaništvo te je premješten u 6. ulansku pukovniju, tada razmještenu u Neuhäuselu (Njemačka), u kojoj je 1. studenog 1880. promaknut u čin pukovnika. Dana 21. travnja 1881. premješten je u 14. husarsku pukovniju, tada razmještenu u Aradu (Rumunjska).

Plemićki grb obitelji Crljen.

Nakon toga premješten je u 4. husarsku pukovniju, tada razmještenu u Subotici, u kojoj je 1. studenog 1884. promaknut u čin brigadira. U tom činu 21. travnja 1885. imenovan je za zapovjednika 15. husarske pukovnije, tada razmještene u Debrecenu (Mađarska). Nakon toga, 10. ožujka 1890. imenovan je za zapovjednika 12. konjaničke brigade u Sibiu (Rumunjska).  Na toj dužnosti 1. studenog 1890. promaknut je u čin General-majora (general-bojnika ili hrv. brigadnog generala). Zbog zdravstvenih problema 1. studenog 1891. odobren mu je plaćeni dopust u trajanju od godinu dana. Nakon toga liječio se u vojnim lječilištima i bio u statusu plaćenog čekanja. Na osobni zahtjev umirovljen je 1. srpnja 1909. Nakon umirovljenja živio je u Zagrebu, gdje je 17. listopada 1918. i umro. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Utvrda u Veroni 1859.

Osim po vojnoj karijeri, poznat je i po djelima iz područja vojne problematike (konjaništvo i inženjerija), geopolitike i politike, napisanim na njemačkom jeziku. Prvi rad iz područja vojne problematike objavio je u listu Österreichisch-ungarische Wehrzeitung (Beč, 1873., 78–85), a surađivao je u stručnim listovima Militärzeitung (Beč, 1876., 1880.), Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine (Beč, 1880., 1881., 1883.) i Minerva (Beč, 1895.). Tri njegove studije o konjaništvu objavljene 1881. na talijanski jezik iste godine preveo je Francesco Cavalli pod naslovom Studii sulla cavalleria. O svojim radovima izdanim do 1907. govori u knjizi Unsere militärischen Schriften, u koju je uvrstio i nekoliko dotada neobjavljenih članaka. Godine 1909. izdao je pod šifrom A. Z. političke brošure Die Serbenfrage und der Hochverratsprozess in Agram i Die Serbenfrage nach Wladan Gjorgjević. U prvoj razotkriva pozadinu veleizdajničkog procesa u Zagrebu i daje svoj stav o optuženima, a druga je polemički osvrt na knjigu Vladana Đorđevića Die serbische Frage. Političkim člancima s potpisom A. Z. javljao se i u listovima Slavonische Presse (1909., 234, 235, 238) i Agramer Tagblatt (1913., 30, 33, 35, 56). U Agramer Tagblattu (1918., 281–283, 286) posmrtno je objavljen njegov članak Allerlei zum Verständnis des Weltkrieges. O podrijetlu i kulturi starih Slavena pisao je u knjizi Auf slavischen Spuren, u listu Agramer Tagblatt (1910., 282) te u časopisu Staroslovan (1914.).  

Čapka pripadnika 12. ulanske pukovnije.

Boraveći niz godina u stranom svijetu uvjerio se da se tamo vrlo malo zna o Hrvatima i južnim Slavenima pa ga je to 1909. potaklo darovati Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu zakladu od 20.000 kruna za tiskanje Južnoslavenskoga enciklopedijskog rječnika, „koji bi stajao na visini današnje znanosti, a prikazivao bi prošlost i sadašnjost zemalja u kojima stanuju Hrvati i Srbi, Slovenci i Bugari“. Ista ustanova trebala je, prema njegovoj želji, izdati i Opći enciklopedijski rječnik. Pripremne radove za to djelo omeo je, između ostalog, i nadošli Prvi svjetski rat te je 1915., njegovim pristankom, projekt privremeno sužen na izradu Hrvatskoga biografijskog rječnika, koji je trebao biti izdan do 1920. Od obrađenog materijala za tu ediciju Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1916. sama je izdala Ogledni arak.

Značka 10. domobranske husarske pukovnije u Varaždinu.

Sav imetak, koji je naslijedio od ujaka, hrvatskog generala u vojsci Kneževine Srbije Đure Horvatovića, u iznosu od oko 200.000 kruna oporučno je 1917. ostavio Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, kojoj je odobrio neka sama odluči kako će raspolagati tim novcem “u korist naroda hrvatskoga”, uz obveze da manje iznose isplati Matici hrvatskoj i Mirovinskoj zakladi Hrvatskoga narodnog kazališta. Kompletnu svoju knjižnicu poklonio je Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Značka 15. husarske pukovnije.

Njegove rasprave o obrazovanju konjaničkog kadra bile su zapažene u vojno-stručnim krugovima, dok je pokušaj osvjetljavanja prošlosti Slavena ocijenjen kao nedovoljno znanstven. U povijesti hrvatske i jugoslavenske leksikografije spominje se kao čovjek koji je „prvi ozbiljno zamislio i potaknuo izdanje hrvatske enciklopedije i ostalih Jugoslavena“. Do smrti je bio austrijski časnik, “ali mu srce do zadńeg daha osta čisto hrvatsko”.

DJELA: Vojne prilike Osmanskog Carstva (Die Wehrverhältnisse des Ottomanischen Reiches), Beč, 1876., Dvije fortifikacijske studije (Zwei fortifikatorische Studien), Beč, 1876., Vojno-pravno pitanje (Die Wehrgesetz-Frage), Beč, 1879.,  Konjaničke studije (Kavalleristische Studien), Beč, 1881., Naš Kavkaz i njegova sustavna pacifikacija (Unser Kaukasus und dessen systematische Pazifizierung), Beč, 1881., Mirnodopski rad austrougarskog konjaništva (Die Friedensarbeit der öster. ungar. Kavallerie), Beč, 1894., Neki od sadašnjih konjaničkih propisa u Austro-Ugarskoj, Njemačkoj, Italiji, Rusiji, Francuskoj i iz južnoafričkih ratova (Einiges zu den jetzigen Kavalleriereglements in Österreich-Ungarn, Deutschland, Italien, Russland, Frankreich und vom südafrikanischen Kriege), Beč, 1900., Koplje kao konjaničko oružje (Die Lanze als Waffe der Reiterei), Beč, 1901., Za obuku konjaništva u terenskim uvjetima (Zur Ausbildung der Kavallerie im Felddienste), Beč, 1902., Naši vojni spisi (Unsere militärischen Schriften), Beč, 1907., Srpsko pitanje nakon Vladana Đorđevića. Osvijetljeno na temelju vlastitih percepcija autora (Die Serbenfrage nach Wladan Gjorgjević. Beleuchtet auf Grund eigener Wahrnehmungen des Verfassers) (potpis A. Z.), Zagreb, 1909., Srpsko pitanje i veleizdajnički proces u Zagrebu (Die Serbenfrage und der Hochverratsprozess in Agram) (potpis A. Z.), Zagreb, 1909., Konjaničke studije (Kavalleristische Studien), Beč, 1909., Na slavenskim tragovima (Auf slavischen Spuren), Zagreb, 1914.

Jedna od naslovnica Crljenove knjige „Na slavenskim tragovima“.

Jedna od naslovnica Crljenove knjige „Na slavenskim tragovima“.

Tekst i foto: Boris Trnski

Komentari su zatvoreni.