24. svibnja 2024. | 690 prikaza.

NOVA KNJIGA – „Goli otok“ Josipa Zoretića je više od knjige ili same biografije. To je povijesni dokument sramotne prošlosti

Svako se ljeto tisuće turista iz cijele Europe i svijeta sjati na jadransku obalu Hrvatske. Kada dođu, često idu na jednodnevne izlete brodom do obližnjih povijesnih znamenitosti, prekrasnih plaža i otoka. Hrvatska vrvi kulturnim i prirodnim znamenitostima, a u posljednje se vrijeme na sjevernoj obali Hrvatske ističe jedno mjesto koje se sve češće nalazi na turističkim itinerarima. To je mjesto Goli otok. Nažalost, razlog njegove rastuće popularnosti ne leži u njegovom položaju na prekrasnom Jadranu. Goli otok nije romantično mjesto, već potpuno nenaseljen otok bez ikakvog raslinja. Ljeta su iznimno vruća, s temperaturama od 35 do 40 stupnjeva, a zimi je otok izložen buri, hladnom vjetru koji puše s kopna prema moru. Drugim riječima, Goli otok savršeno je mjesto na koje država može slati one koje želi ukloniti iz društva. I to je upravo ono što je učinila jugoslavenska vlada u vrijeme kada je Hrvatska bila jedna od republika u Jugoslaviji.

Na Golom je otoku bila uspostavljena teška radna kaznionica za razne prijestupnike, od bezdušnih ubojica do za komunistički režim najomraženijih i najstrašnijih neprijatelja – političkih zatvorenika. Bila je to kaznionica iz koje je bilo gotovo nemoguće pobjeći, a u kojoj je nebrojeno ljudi nestalo, kako pod svjetlom dana, tako i tijekom noći, bez ijedne riječi njihovim obiteljima. Postupanje prema osuđenicima bilo je iznimno nehumano i slično postupanju prema zatvorenicima u njemačkim koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata. Ono što se događalo na Golom otoku, međutim, događalo se u vrijeme mira.

Razlozi koji su doveli Josipa Zoretića na Goli otok bili su jednako apsurdni kao i patnja koju je do dolaska morao pretrpjeti. Protiv Josipa je podignuta sramotna optužnica kojoj je slijedilo još sramotnije kafkijansko suđenje. No, za Josipa i mnoge druge to nije bila fikcija. Izrečena kazna – sedam godina u zatvoru maksimalne sigurnosti – bila je gotovo pa smrtna presuda, jer čak i ako bi netko uspio preživjeti to vrijeme na Golom otoku, vrlo je vjerojatno da bi poludio. No, on je unatoč nepravdi i mučenju te u inat režimu odlučio preživjeti i imao je hrabrost ispričati svoju priču, koja, nažalost, predstavlja priču mnogih drugih koji nisu preživjeli ili nemaju snage da je ispričaju sami.

Istinski vjerujem da ne postoji nijedan čitatelj kojeg će ova knjiga ostaviti ravnodušnim. Sumorna atmosfera, fizičko i psihičko mučenje te bespomoćnost opisane su tako uznemirujuće da noćima nisam mogla oka sklopiti nakon što sam radila na njezinom prijevodu. Najdublje su mi se usjekle riječi na samom kraju knjige: najgore stvari koje su se dogodile ostale su prešućene. Razumljivo je da ih želi zadržati za sebe, zbog očitog razloga što ih želi zaboraviti i nastaviti dalje sa svojim životom, iako sumnjam da će u tome ikada uspjeti.

Goli otok je više od knjige ili same biografije. To je povijesni dokument sramotne prošlosti. A prošlost, kao što svi znamo, ima tendenciju ponavljati se i to zato što tako malo naučimo iz nje. Za razliku od autora, mi ne smijemo pokušati zaboraviti. Nadajmo se da će dovoljno ljudi čuti ovu priču i konačno naučiti važnu lekciju – nikada ne zaboravite i ne dopustite da se to ikada više ponovi!

Ivana Cota, predgovor knjizi „Goli okot – Pakao u Jadranu“, autora Josipa Zoretića, koja je upravo objavljena u nakladi Despot infinitusa.

Komentari su zatvoreni.