03. 10. 2025.
HRVATSKA VOJNA POVIJEST – Ignjat Čivić, hrvatski general, domoljub i dobročinitelj
Hrvatsko pučanstvo koje je živjelo na području Vojne granice (krajine) imalo je velike sreće kada mu je za zapovjednika pukovnije …
4. listopada 2025. | 49 prikaza.
Nakon 30 godina od završetka Domovinskog rata, još ima postrojbi Hrvatske vojske koje nisu dobile svoju monografiju, knjigu u kojoj će biti opisan njezin ratni put. Jedna od takvih postrojbi bio je Odred veze Glavnog stožera HV-a, odnosno kasnije 40. pukovnija veze. Nedavno je konačno objavljena i monografija ove postrojbe, pa se sad iz prve ruke može pročitati njezin ratni put, i to iz pera dvojice njezinih pripadnika, zapovjednika, danas umirovljenih brigadira HV-a Marka Perčinića i Dražena Čovrana.
Postrojba svoju povijest piše od lipnja 1991. kada je donijeta odluka o osnivanju postrojbe veze za potrebe Glavnog stožera kojoj bi temeljna zadaća bila organizacija i održavanje operativnih veza vođenja i zapovijedanja. Zauzimanjem prvih vojarni JNA pripadnici postrojbe počinju sa opremanjem i osposobljavanjem sredstava veze iz ratnog plijena. Sjedište Odreda veze prvotno se nalazilo na Tuškancu u kompleksu Zapovjedništva ZNG-a, a od 4. rujna 1991. godine bio je stacioniran u Lašćinskoj cesti 32 u Zagrebu u prostoru studentskog doma. Od toga je dana započela sustavna popuna ljudstvom i sredstvima veze, pa se može reći da je Odred veze od 4. rujna 1991. godine počeo funkcionirati kao podstožerna postrojba GSHV-a. Logistički dio postrojbe, Logistički vod, bio je smješten u Svetoj Nedelji. Zauzimanjem vojarne JNA u Samoboru (7. listopada 1991.) pripadnici Odreda veze dolaze u posjed najvećeg broja sredstava i sustava veze, motornih vozila, oružja i druge vojne opreme. Dan 12. listopada 1991. godine povijesni je dan Odreda veze GSHV. Toga dana mobiliziran je pričuvni sastav postrojbe, svi djelatnici preselili su se u vojarnu Taborec u Samoboru, a materijalno – tehnička sredstva s kojima je Odred raspolagao također su premještena u vojarnu. Od tog dana postrojba djeluje prema formaciji u punom ratnom sastavu.
—————————
Monografija „Odred veze GSHV – 40. pukovnija veze GSHV u Domovinskom ratu“ autorsko je djelo umirovljenih brigadira HV-a Marka Perčinića i Dražena Čovrana zajedno s uredničkim vijećem. Ova monografija nije samo obrada arhivskog materijala već zapisi što se radilo, tko je radio te kada i kako su se osiguravale veze za potrebe oružanih snaga. Autori ne pišu samo kao svjedoci vremena nego kao aktivni sudionici i zapovjednici koji su bili odgovorni za sustav veze u Oružanim snagama. Radi se o dragovoljcima Domovinskog rata koji su svoje stručno znanje i iskustvo ugradili u Odred i Pukovniju veze, a koji su u daljnjim fazama razvoja postrojbi sudjelovali u odabiru, popuni ustrojbenih cjelina te vođenju i zapovijedanju istim, što je rezultiralo vrhunskim rezultatima opisanim u monografiji.
Posebno su interesantna svjedočanstva i sjećanja sudionika koji su zapisani u monografiji, a u kojima se opisuje realno stanje na ratištu te kako se organizirao i uspostavljao sustav veze. Koristeći svu opremu koja je u vrijeme embarga bila na raspolaganju, od zarobljene, nabavljene i posuđene te uporabu svih vojnih i civilnih resursa formirao se sustav veze koji je omogućio uspješno zapovijedanje postrojbama, njihovo usklađeno djelovanje uz potpunu neprekinutost rada.
Uspostavljanje sustava veza u vrijeme Domovinskog rata zahtijevalo je pored tehnike, stručnosti, potrebnih znanja i vještina posebice požrtvovnost i hrabrost koji su pripadnici postrojbe pokazali često puta izlažući svoj život opasnostima. Dvojica pripadnika postrojbe u tomu procesu uspostavljanja veza dala su svoje živote. Poginula su dva pripadnika postrojbe Anđelko Tule i Tomislav Vužić Mohenski te ovom prigodom njima i njihovim obiteljima izražavam zahvalnost na podnijetoj žrtvi.
Kroz bilješke u monografiji opisana je transformacija sustava veze bivše države u suvremeni zapovjedno-informacijski sustav Oružanih snaga RH. Transformaciju sustava pratili su i preustroji postrojbe od Odreda veze, Pukovnije veze, Brigade veze, Središnjice KIS i Zapovjedništva za kibernetički prostor što je u danom vremenu odgovaralo potrebama OS-a, odnosno GS OSRH za kojeg su ove postrojbe osiguravala sustav veza.
Ovo monografija pored povijesne vrijednosti ima i edukativnu vrijednost jer omogućuje zainteresiranom čitatelju uvid u nastanak i uspostave sustava veze, uvid u tehniku koja se koristila te taktiku veze koje se primjenjivala u svrhu uspostavljanja veza sustava zapovijedanja i usklađenog djelovanja. Kao zapovjednik Brigade veze i načelnik J6 uprave u GS OSRH imao sam prigodu upoznati se i raditi s većinom sudionika koji se spominju u monografiji te mogu potvrditi da pred sobom imamo stručno napisanu monografiju koja zainteresiranim čitateljima po prvi put, na ovako jasan način i na jednom mjestu, opisuje događanja, sudionike i razvoj postrojbi veze GS OSRH.
Brigadni general u miru Blago Dujmović