4. svibnja 2022. | 319 prikaza.

O izgledu srednjovjekovne Virovitice zna se vrlo malo

O izgledu srednjovjekovne Virovitice zna se vrlo malo podataka. Najvjerojatnije je naselje bilo ograđeno drvenim utvrdama i zemljanim nasipima. Godine 1234. Virovitica dobiva povelju povlaštenoga trgovišta sa određenim slobodama. Slobode su se odnosile na porezne, gospodarske i upravne olakšice, koje su imale za cilj razvoj trgovišta i bolju obrambenu moć. Naime, tijekom tatarske provale za vrijeme Bele IV. od ključne važnosti pokazalo se utvrđivanje gradova. Bela IV. je pred Tatarima bježao sve do Trogira, i tek se tamo uspio skloniti, a Tatari su se povukli zbog skore smrti kana Ogotaja. Tada je Bela IV. uvidio da je važno poticati utvrđivanje gradova i mjesta, a izdavanje povlastica i povelja je bio način kako da to postigne. Dana 26. studenoga 1242. godine, kralj Bela IV. je u Virovitici izdao poznatu Zlatnu bulu, kojom je Zagreb dobio status slobodnoga i kraljevskog grada! U Virovitici je često boravila i kraljica Marija, žena Bele IV. Ona je oko 1247. godine postala vlasnica i protektorica grada. Zato je 26. listopada 1248. godine izdala gradu sličnu povelju kao ranije kralj Koloman II, u kojoj se ponavljaju sva ranija prava i obveze virovitičkih doseljenika, ali i propisuju neke novije norme.

Virovitica je bila značajna i za ugarsko-hrvatske kraljeve, jer su mnogi kraljevi imali svoja ladanjska imanja i sezonske dvorce u Virovitici. Središte Virovitice činio je kaštel s vojnom posadom, a u središtu se nalazila i župna crkva sv. Kuzme i Damjana. Unutar grada nalazila su se i dva redovnička samostana. Naime, franjevce je u Viroviticu dovela kraljica Marija 1250. i 1270. godine, dok su dominikanci došli u vrijeme kraljice Elizabete. U vrijeme Elizabete, 1275. godine, spominje se i Virovitička županija (comitatus de Wereuche).

Kako je Virovitica dobila ime?

U latinski pisanim ispravama 13. stoljeća, Virovitica se spominje u obliku Wereuce, Wereuche, Veruche ili Verouche. Taj je naziv Virovitica dobila najvjerojatnije prema potoku Verevče (danas Ođenica) koji je silazio s obližnje Bilogore i protjecao pored samoga naselja. Tako na primjer 1508. godine, za virovitički franjevački samostan, kaže se u jednoj ispravi, da se nalazi “in opidio Werewcze prope fluvio Werewcze”. Podrijetlo tog hidronima očito je praslavensko i označava svojstvo ove vode kao nemirne i hirovite. Osnutkom naselja taj je hidronim usvojen kao toponim, što je uobičajena praksa u našim krajevima.

Izvor fotografije: Wikimedia Commons

Izvor: FB stranica Tajne hrvatskog srednjovjekovlja

Komentari su zatvoreni.