20. rujna 2022. | 808 prikaza.

Pokušaj otmice i ubojstvo jugoslavenskog ambasadora Rolovića u Švedskoj i otmica švedskog zrakoplova neizravno su doveli do kasnijeg uhićenja Vlade Gotovca i Franje Tuđmana u Jugoslaviji

Posve je razumljivo da su se zapadnonjemački, talijanski i francuski mediji zanimali za situaciju u Jugoslaviji. I ne samo oni. Ali zašto su se za tu istu temu zagrijali i švedski mediji krajem sedamdesetih, i to čak švedska nacionalna televizija? Naime, treba podsjetiti da je pet i pol godina nakon izlaska iz Stare Gradiške, 5. lipnja 1981., Vlado Gotovac ponovno osuđen na dvije godine zatvora i još četiri godine zabrane javnog istupanja nakon izdržane kazne. Osuđen je zbog intervjua koje je dao novinaru švedske televizije Bengtu Göranssonu, talijanskoj novinarki Clari Falcone i francuskom novinaru Michelu Berthélemyju.

Kako to donosi Filip Zoričić u političkoj biografiji Vlade Gotovca, na temelju prijave Službe društvene sigurnosti Okružno javno tužilaštvo predalo je 7. srpnja 1980. Okružnom sudu u Zagrebu zahtjev za provođenje istrage protiv Gotovca pod sumnjom da je „u razdoblju od 1977. do 1980. godine u intervjuima koje je davao stranim novinarima koji su bili u stranim sredstvima javnog informiranju i u tisku ustaške i proustaške migracije, lažno prikazivao položaj hrvatskog naroda kao i ostvarivanje demokratskih sloboda građana u SFRJ.“ U zahtjevu su navedene tri točke, a prva se odnosi na Švedsku: „krajem 1977. godine u intervjuu za švedsku televiziju u emisiji „Hrvati – teroristi ili borci za slobodu“, a koji su prenijele „proustaške terorističke organizacije“ Hrvatska revija, Hrvatski vjesnik, Hrvatska borba i Nova Hrvatska, Gotovac je lažno ustvrdio da je u prvom procesu nepravedno osuđen, da su teorije o njegovu desničarstvu i fašizmu izmišljene, te da je bio žrtva sudskog procesa“.

I Franjo Tuđman je ponovno osuđen također zbog razgovora koji je dao stranim medijima, a između ostalog i švedskoj televiziji. U tim je razgovorima kritizirao komunističko jednoumlje i zagovarao je pluralističku demokraciju. Okružno javno tužilaštvo u Zagrebu podiglo je 1980. godine protiv njega optužnicu, a 1981. je uhićen i osuđen „zbog neprijateljske propagande“ na tri godine zatvora, uz zabranu bilo kakvog javnog djelovanja u trajanju od pet godina. Kaznu je služio od siječnja 1982. do veljače 1983. u zatvoru u Lepoglavi, a zbog pogoršanog zdravstvenog stanja privremeno je pušten kući. Vraćen je na odsluženje kazne u svibnju 1984., a nakon nekoliko mjeseci Vrhovni sud donio je rješenje o uvjetnom otpuštanju zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.

Da bi dobili odgovor, zašto je porastao interes za hrvatsko pitanje i u Švedskoj, trebamo se vratiti u 1972. godinu, na jednu obljetnicu koja se navršila baš ovih dana. Naime, 15. rujna 1972. švedski mediji javili su da je otet putnički zrakoplov Scandinavian Airlines Systema sa 96 putnika koji je letio na liniji Göteborg – Stockholm. Zrakoplov je otet kod polaska iz Göteborga i to je bila prva otmica zrakoplova u švedskoj povijesti. Švedske vlasti nikako nisu željele ugroziti živote putnika, pa su odlučile udovoljiti otmičarima. Otmičari su pak bila trojica Hrvata  – Tomislav Rebrina, Nikola Lisac i Rudolf Prskalo. Njihov je cilj bio samo jedan – iz švedskog zatvora osloboditi Miru Barešića i ekipu. Nakon što su čuli da švedske vlasti namjeravaju Barešića i ostale istaknute hrvatske emigrante koji su ležali u zatvoru izručiti Jugoslaviji odlučili su napraviti sve kako bi ih izvukli iz zatvora.

Naime, Barešić je s ekipom 7. travnja 1971. organizirao akciju kojoj je bio cilj puštanje na slobodu hrvatskih političkih zatvorenika u zamjenu za jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj Vladimira Rolovića kojeg su oteli. No došlo je do vatrenog obračuna u kojemu je Rolović ranjen i umro je nakon osam dana. Barešić i ekipa su uhićeni i osuđeni na doživotnu robiju, a onda im je prijetilo izručenje Jugoslaviji u kojoj bi sigurno dobili smrtnu kaznu. Jugoslavija je Švedsku ucjenjivala kupnjom naoružanja kako bi u zamjenu za izdašan novac dobila Barešića i ostale.

Švedska je pristala na sve uvjete otmičara zrakoplova. Barešić i ostali pušteni su iz zatvora i s otmičarima zrakoplova odletjeli su u Španjolsku koju su izabrali kako bi izbjegli izručenje Jugoslaviji. U Španjolskoj je tada još vladao Francisco Franco koji je bio blagonaklon prema hrvatskim nacionalistima i veliki protivnik komunističke Jugoslavije. Svi su u Španjolskoj osuđeni na 12 godina zatvora, a kao olakotna okolnost svima je uzeto to što u otmici zrakoplova nitko nije stradao. Franco je pak sve njih vrlo brzo pomilovao.

Sasvim je jasno da je ta akcija itekako postignula željeni politički odjek u svijetu, a posebice u Švedskoj. Prvo pokušaj otmice jugoslavenskog ambasadora, pa otmica zrakoplova, sve u organizaciji Hrvata, i bilo je više nego očekivano da će se švedska javnost jako zainteresirati za položaj Hrvata u Jugoslaviji.

Zvonimir Despot

VLADO GOTOVAC – Prva politička biografija

Komentari su zatvoreni.