4. svibnja 2022. | 499 prikaza.

Položaji habsburške i osmanske vojske sredinom srpnja 1687. kod Osijeka

“Tek po dolasku pred sam Osijek, 16. srpnja, uvidjeli su da je cijela neprijateljska vojska bila smještena ispred utvrde, ukopana u rovove u obliku polumjeseca. Generale carske vojske iznenadilo je to što su se Osmanlije ukopali u rovove, jer defanziva inače nije bila dio njihove ratne taktike već više odlika zapdnoeuropskog modela ratovanja. Ovo je Sulejman paša mogao zahvaliti savjetnicima Francuzima koje je imao pored sebe, u ovom slučaju poimence spomenutom markizu de Persanu. Pierre de Girardin, francuski diplomat na osmanskom dvoru, također svjedok ovih događaja, piše u izvješću uministru rata Louvoisu da je veliki vezir procijenio da mu je mudrije čuvati prilaz Osijeku nego prelaziti Dravu, bar u tom trenutku. Posložio je svoje snage tako da mu je Drava štitila desni bok, gusta šuma lijevi; između četiri rova smjestio je topove, a u pozadinu tešku konjicu. Tatarska konjica bila je razbacana u šumi, vršeći prepade na carsku vojsku, posebno na odrede zadužene za skupljanje hrane.

Markiz Villars opisuje probijanje kroz gustu šumu, okršaje s odredima spahija i janjičara, groznicu koja je pogodila čak i izbornika te „vojvodu od Savoje“ , a svojstvena je ovim krajevima. Imajući takvu zaštitu za leđima, odredi lake osmanske konjice zasipali su strijelama carske linije formirane s Lotarinškim na desnom i Maximilianom Emanuelom na lijevom krilu. U Villarsu je znatiželja prevladala strah pa se uvečer 19. srpnja popeo na najviše stablo da bi osmotrio osmanske rovove. Oo što je vidio prilično ga je zapanjilo: s desne strane utvrda uz Dravu, s lijeve gusta, neprohodna šuma; u sredini su u dva reda stajali odredi janjičara, između njih razbacani odredi konjice, a u pozadini se u daljini nazirali raznobojni turski šatori. Između habsburške vojske i osmanskih položaja prostirala se gusta šuma, koja je jednako zaklanjala pogled na neprijateljske položaje koliko mu je služila i da nesmetano zasipa topničkom vatrom njihove redove. Lotarinški daje nalog Hrvatima da prokrče prolaz kroz šumu, no pri toj ih zadaći ometaju spahije. Nakon što su izgubili 140 ljudi i zastavu puka, prisiljeni su se povući. 19. srpnja pokušali su generali Souches i Starhemberg izvršiti frontalni juriš na palisade, no osmanski topovi nisu dopuštali prilaz. Prizor pukovnika Palffyja, koji se nalazio na nasipu u trenutku kad mu je topovska kugla otkinula glavu, morao je biti posebno potresan u tom trenutku neuspjeha. Bilo je suludo nastaviti s uzaludnim pokušajima, pa su izbornik i vojvoda odlučili 20. srpnja da je vrijeme za povlačenje. Vojska se povlačila istim putem kojim je i stigla, uz Dravu, prema Valpovu, a čim je Sulejman paša shvatio da neprijatelj ne glumi, već doista uzmiče, odlučio je krenuti za njima. Dva i pol dana su se nalazili pod stalnim napadima spahija i janjičara, u kojima su najviše stradali Hrvati, čija je zadaća bila pokrivati odstupnicu, no povlačenje se i pored gubitaka odvijalo uredno i po planu. Koloni u povlačenju, posloženoj u dva reda, pridružili su se i odredi koji su motrili na neosvojivo Valpovo te su svi skupa 22. srpnja prešli Dravu. “

Autor: Siniša Đuričić

Izvor: https://www.facebook.com/LaurusLeslaeana

Komentari su zatvoreni.