5. lipnja 2024. | 954 prikaza.

POVIJESNE KONTROVERZE – Kruna hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira nalazi se u mađarskom parlamentu!?


Je li konačno pronađena kruna hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira koja se traži već tisuću godina? Prema najnovijim interpretacijama nekih povjesničara i arheologa, nalazi se u mađarskom parlamentu u Budimpešti, i to kao dio krune svetog Stjepana kojom su se od 13. stoljeća krunili hrvatsko-ugarsko-kraljevi. Ovu najnoviju interpretaciju hrvatske povijesti donose Mato Ilkić, izvanredni profesor arheologije na Sveučilištu u Zadru, i Dejan Filipčić, povjesničar i numizmatičar iz Karlovca, u znanstvenom radu pod nazivom “Kolomanova ostavština u Sjevernoj Dalmaciji” koji je objavljen u novom broju godišnjaka „Starohrvatska prosvjeta“ u izdanju Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Prednja strana krune svetog Stjepana. (Wikimedia Commons)

Autori u uvodu napominju: „Kolomanova ostavština u sjevernoj Dalmaciji Suprotno mišljenju tradicionalne historiografije o tome kako je Koloman, strani vladar, svojim dolaskom na hrvatski tron izazvao diskontinuitet hrvatske državne samostalnosti, autori u ovome radu ukazuju na činjenice koje potvrđuju da je taj kralj vratio mir, pa je svatko – kako u jednoj ispravi piše opatica Vekenega iz zadarskog samostana sv. Marije – „mogao ići za svojim poslom“. Koloman je nastavio kontinuitet svojih prethodnika, vladajući potpuno po njihovim načelima. On je u graditeljskoj, numizmatičkoj, pisanoj i inoj baštini ostavio dubok trag na prostoru sjeverne Dalmacije te je kroz instituciju hrvatskog vladara, koju je objeručke prihvatio, uspostavio između zadarske komune i kralja neizbrisiv trag sjećanja na savezništvo i vjernost. To su vrline na koje će Zadrani uvijek računati tijekom mnogobrojnih pobuna protiv Mletačke Republike.“

I onda u radu donose svoju interpretaciju krune svetog Stjepana: „Okrunivši se za hrvatsko-dalmatinskog kralja Koloman je postavio standard kojim su se morali kruniti mnogi budući hrvatski kraljevi iz dinastije Arpadovića, sve dok konačno nije ujednačeno načelo primogeniture, odnosno sustava nasljeđivanja. Kako je hrvatska kruna bila juniorska vladarska titula, njome je Koloman, okrunivši za hrvatskodalmatinskoga kralja svog sina Stjepana, osigurao pravo da rex iunior naslijedi i ugarsku krunu. Od tada pa sve do krunidbe Emerikova sina Ladislava za kralja Hrvatske i Dalmacije 1199., pretendenti na ugarsku krunu postaju prvo hrvatski vladari. Koloman je takvim sustavom stvorio političku bazu svakom novom nasljedniku ugarske krune upravo u Hrvatskoj. Nakon ustaljenog procesa nasljeđivanja po primogenituri, možda još za Andrije II., a vjerojatnije za Bele IV. (1235. – 1270.), objedinjen je zajednički ceremonijal krunidbe za hrvatskog i ugarskog kralja. Jedinstvenim ustoličenjem dalo se naglasiti kako je nestala potreba da se pretendent na tron prvo kruni za hrvatskog, a kasnije i za ugarskog kralja, jer je nestalo mogućih problema pri sustavu nasljeđivanja.

Stražnja strana krune svetog Stjepana. (Wikimedia Commons)

Novi nasljednik imao je pravo na hrvatsku i ugarsku krunu u istom trenutku, tj. po rođenju. Tako se 1235. Bela IV. okrunio u Stolnom Biogradu jednom te istom ceremonijom za ugarskog i hrvatskog kralja. Smatramo da je za tu svečanu prigodu dao načiniti jednu novu krunu sastavljenu od dvije prijašnje: hrvatske i ugarske, tj. Zvonimirove i tzv. Stjepanove (zapravo Gejze I.). Već je odavna ukazano na to da je kruna sv. Stjepana nastala spajanjem dviju različitih. Poznate su pod nazivima corona graeca i corona latina.

Prema mađarskim znanstvenicima donji dio (corona graeca) je bizantske provenijencije te pripada kruni koja je poslana oko 1070. ugarskom kralju Gejzi I. (1074. – 1077.). Vjeruju da je gornji dio (corona latina) naknadno umetnut oko 1200. ili nešto malo poslije te godine, te da je romaničkog stila i plod zlatarstva rimskih radionica oko polovice 11. stoljeća. Taj gornji dio krune križnog je oblika i ima niz prikaza popraćenih latinskim natpisom, po kojemu je i dobio ime. Unutar središnjeg vrha je Krist, a na četiri svinuta kraka raspoređeni su apostoli: Petar, Pavao, Jakov, Ivan, Andrija, Filip, Bartolomej i Toma.

Dakle, mi smatramo da bi „corona latina“ zaista mogla biti naknadno umetnuta kruna hrvatskog kralja Zvonimira (koju je dobio od rimskog pape!) prilikom spajanja dva ceremonijala u jedan i dvije krune u jednu. To se zbilo najkasnije za Bele IV. Da je gornji dio (corona latina) zapravo od izvorne Zvonimirove krune, indicira i to što bi novi kralj legitimitet mogao imati isključivo za krunidbu kao hrvatskog kralja ako se u zajedničkoj kruni, uz onu ugarsku, nalazi i hrvatska. U suprotnom bi se poništio legitimitet koji su svojim autoritetom jamčili predci Bele IV., a koji su se, osim ugarskom krunom, okrunili i hrvatskom.

Krunidba kralja Zvonimira (slika iz 19. st.) (Wikimedia Commons)

Da krunidba nije proces koji se olako shvaća, svjedoči i činjenica da se Karlo I. više puta morao kruniti za ugarsko-hrvatskog kralja, sve dok se nije konačno 1307. okrunio zajedničkom krunom, odnosno jedinom legitimnom, onom sv. Stjepana. Sukladno tome, jedino „prirodno“ mjesto gdje bi mogla završiti Zvonimirova kruna, a da se nastavi legitimitet krunidbe novih ugarsko-hrvatskih kraljeva te poštuje tradicija i legalnost krunidbe prethodnika Bele IV. Arpadovića, jest ono u kojem se hrvatska kruna nalazi unutar ugarske. To su, vjerujemo, snažni argumenti koji upućuju na to da je, kao što smo već istaknuli, upravo corona latina zapravo izvorna kruna hrvatskog kralja Zvonimira.“

Zvonimir Despot

Cijeli članak pročitajte ovdje – https://hrcak.srce.hr/file/458081

Komentari su zatvoreni.