3. studenoga 2024. | 238 prikaza.

POVJESNIČAR TOMISLAV ŠULJ – Knjiga „Operacija ‘Una’“ dosad je najbolja analiza ove operacije, ali i jedna od najstručnije napisanih knjiga o nekom izoliranom zbivanju iz Domovinskog rata

U posve ispunjenoj zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, u srijedu 30. listopada predstavljena je knjiga „Operacija ‘Una’ – Igra karata i magla rata na Uni i Savi u rujnu 1995. godine“ autora Tomislava Kovačića, u nakladi Despot infinitusa.O knjizi su govorili nakladnik Zvonimir Despot, povjesničar dr. sc. Davor Marijan i autor, kao i povjesničar Tomislav Šulj čije izlaganje ovdje u cijelosti prenosimo:

„Eto, jako mi je drago vidjeti da je promocija izazvala pažnju kakvu ova knjiga zaslužuje. Naime, danas predstavljamo knjigu, koja, po mojem sudu, uistinu predstavlja jednu sasvim novu dimenziju autorskog pristupa temama iz Domovinskog rata.

S krajnje osjetljivom problematikom operacije „Una“ susrećem se više od 10 godina, a moj prvi istraživački napor bio je vezan upravo uz izdavača knjige, gospodina Zvonimira Despota. Naime, Zvonimir je kao glavni urednik magazina „Vojna povijest“ sada davne 2013. rado prihvatio da se u dva nastavka objavi moj članak o ratnom putu 1. pješačke bojne 2. gbr HV-a, legendarnih „Crnih mambi“, čiji kraj zapravo i završava operacijom „Una“. Za potrebe članka uzeo sam izjave četvorice sudionika te operacije i tada sam prvi, a zapravo i jedini put doživio da zbog bujice nagomilanih emocija uzimanje iskaza prilično izmakne kontroli. Kako je moja uža „specijalnost“ provođenje intervjua metodologijom „Usmene povijesti“, a pritom sam prilično vezan uz istraživanje ratnog puta 2. brigade, naravno da sam s „Gromovima“ i u narednih desetak godina u intervjuima tematizirao provedbu „Une“. Više se nisam upleo u zamku da intervju vodim s više kazivača odjednom, stoga više nisam doživio takvu eksploziju emocija, pa i srdžbe, ali sam i dalje svakim novim intervjuom svjedočio novom emocionalnom stresu kada bi se u razgovoru došlo do operacije „Una“. Pritom, čak ni najstaloženiji od njih jednostavno nisu mogli suspregnuti emocije, pa sam više puta svjedočio kako oni čak pomalo neshvatljivo racionalno opisuju svoja osobna ranjavanja, stradavanja suboraca i teške ratne situacije, ali pričajući o „Uni“ jednostavno ne mogu kontrolirati navalu emocija, protkanih tugom jednako kao i ljutnjom zbog tragičnih posljedica te operacije.

U intervjuima, pa i u svim ostalim neformalnim druženjima „Gromovi“, tako i „Tigrovi“ ili pak drugi sudionici „Une“ nerijetko su izražavali želju da se provedba te operacije stručno sintetizira i objavi kao knjiga. No čak i želju za cjelovitom analizom „Une“ ti ljudi verbalizirali su emocionalno; u rasponu od jasno izražene želje da se operacija detaljno analizira, sve do srditog stava da se to iz „viših interesa“ neće dogoditi. Pritom sam, baš kao i autor knjige, katkad doživljavao da ista osoba u komunikaciji prvo izrazi želju da se „Una“ obradi, a potom u istom razgovoru srdito konstatira da to nije moguće jer bi „istina“ o „Uni“ izazvala dalekosežne posljedice. Ukratko, osim tereta medijskih dezinformacija iz prošlosti, manjka dokumenata, kao i tereta popriličnog broja  nestručnih analiza, smatram da je emotivna percepcija sudionika „Une“ sigurno činila dodatan teret svakom tko bi pokušao na stručan način analizirati ovu vojnu operaciju.

Tomislav Kovačić bio je vrlo svjestan problema koji opterećuju analizu „Une,“, jednako kao i emocionalne problematike, kojoj je uostalom svakim novim istraživačkim naporom postajao sve izloženiji. No, on je ipak preuzeo spisateljsku hrabrost koju mnogi nisu imali, pa tako ni neki vojni stručnjaci. Uistinu, čak se i u stručnoj vojnoj literaturi prava analiza operacije „Una“ jednostavno i ponajčešće izostavljala ili se pak šturo pojednostavljivala do razine iza koje su ostale samo brojne nejasnoće i upitnici. Štoviše, može se konstatirati da je u u proteklih skoro 30 godina opsežnu, a pritom kvalitetnu analizu „Une“ napravio jedino povjesničar Davor Marijan, koji je pak iz vrlo logičnih razloga to učinio analizirajući ponajviše zbivanja s dijela bojišta pod nadležnošću Zbornog područja Bjelovar. Srećom, Tomislav Kovačić pokazao je autorsku hrabrost, ali i neupitnu stručnost i, što je jednako važno, priličnu talentiranost da literarno dočara; uzroke, okolnosti, provedbu i posljedice operacije „Una“.

S obzirom da je moj doživljaj knjige iznimno pozitivan, red je da prvo istaknem i jedini možebitan nedostatak. Naime, smatram da je knjiga trebala biti otisnuta u većem formatu i ujedno kompaktnijem izdanju jer to ponajprije zaslužuje sam značaj operacije, ali također i kvaliteta napisanog, kao i sjajne karte kojima je Tomislav obogatio ovu knjigu. Što se pak tiče vrijednosti knjige iznova treba jasno naglasiti da njezina osnovna vrijednost leži u činjenici da je ovdje riječ o dosad najboljoj analizi operacije „Una“, a po mom skromnom sudu i jednoj od najstručnije napisanih knjiga o nekom izoliranom zbivanju iz razdoblja Domovinskog rata. U samom uvodu knjige Tomislav Kovačić informativno nas je počastio zato što taj dio knjige predstavlja svojevrstan mali vojni priručnik ili još primjerenije vodič, kojim je prosječnom pa možda i previše samopouzdanom čitatelju, pružio mogućnost da lakše prolazi kroz gustu šumu tijekom rata promjenama izloženih vojnih pojmova pa i okolnosti koje su različito tretirane u teoriji, praksi, ali i analitici. Dodatna vrijednost tog, nazovimo ga, „priručnika“ jest u tome što autor vrlo koncizno razlaže i pojašnjava smisao određenih čimbenika vojne doktrine, pa čak i vojne filozofije, a sve to ostvario je na vrlo čitljiv način. Tim alatima Tomislav je sjajno pripremio teren za naredna poglavlja, zapravo najveći dio knjige, u kojima ne opisuje tijek borbi, nego ih posvećuje političkim i vojnim okolnostima koje su prethodile pokretanju operacije. Te cjeline, što je i bio autorov cilj, prijeko su potrebne jer one omogućuju da neupućeni ili nedovoljno dobro upućeni shvate realan kontekst vremena i ratnih okolnosti koje su u tom razdoblju određivale vojna postupanja u pripremama, provedbi pa i konačnom neuspjehu operacije „Una“. U tim poglavljima kao posebnu vrijednost treba istaknuti Tomislavov golemi trud kojeg je uložio da istraži stvarnu ulogu diplomacije SAD-a u pokretanju operacije „Una“. Uloženi trud se isplatio jer baca potpuno novo svjetlo na taj segment visoke politike, a pritom pobija brojne dosad iznesene teze, a možda primjerenije rečeno i neutemeljene pretpostavke. Konačno, iako ne smijemo zanemariti rad Davora Marijana, smatram da zadnji dio knjige predstavlja dosad najcjelovitiji prikaz ove vojne kampanje, pogotovo što sadrži analizu brojnih elemenata koji su ju tvorili; kako strateške tako i one najniže taktičke razine. Kao i autor, smatram da su svi ti elementi činili čvrsto povezane kockice mozaika jednog, nažalost, vojnog neuspjeha. Riječ je o analizi uistinu čitavog niza važnih čimbenika, poput iznošenja preciznih podataka o hidrometeorološkim uvjetima ili pak isticanja nekih pomalo neshvatljivih logističkih podbačaja ili pak neuobičajenog postupka uključivanju ročnih vojnika u provedbu najkompliciranijeg dijela operacije; a naravno riječ je o nasilnom prelasku čamcima preko nabujale rijeke, a potom i povratka u još daleko težim borbenim okolnostima. Kao potrebni epilog, autor je napravio i ono što bi trebao biti institucionalni epilog svake vojne operacije ili oružanog sukoba, što pak u našem ratu i poraću i nije baš odrađivano najprimjerenije, te je po prvi puta napravio točan popis poginulih vojnika u operaciji „Una“.

Nakon pročitane knjige treba postaviti pitanje što nam ona donosi za sadašnja i buduća istraživanja tijeka Domovinskog rata. Smatram da danas kako je Tomislav Kovačić studioznim pristupom pomogao svima onima koji su bili sudionici operacije, a pogotovo onima koji nisu, a interesira ih, da ju sagledaju što je moguće manje maglovito, unatoč u rujnu 1995. stvarnoj i desetljećima potom informativnoj magli obavijenoj oko operacije „Una“. Što se pak budućnosti, odnosno posljedica ove knjige tiče, barem po mojem sudu, one bi trebale biti dalekosežne.

Naime, smatram da je Tomislav uveo i koristio neke nove, a prijeko potrebne mehanizme istraživanja i time proširio istraživačku perspektivu svima nama koji se bavimo razdobljem Domovinskog rata. Iako on u knjizi više puta ponavlja stav kako će „Unu“ ili neku drugu operaciju u budućnosti bolje analizirati povjesničari, to je uistinu vrlo korektna, ali ne nužno i potpuno točna pretpostavka. Naprotiv, ova knjiga donosi jedan potpuno drugačiji pristup, pa i istraživačke metode od onih kakve se koriste u historiografiji. Tomislav nakon objave ove knjige može otići u spisateljsku mirovinu i tako postati prvi autor jednog bestselera tematike Domovinskog rata, koji se autorski umirovio nakon objave svoje prve knjige. Naime, on je po habitusu vojnik, koji vjerojatno smatra da je ovom knjigom obavio svoju profesionalnu, vojnu i domoljubnu dužnost prema svim sudionicima operacije „Una“. Volio bih da se to ne dogodi jer Tomislav je ovom knjigom postavio neke nove standarde, koji se temelje kako na stručnosti, jednako tako i objektivnosti, ali i iznimnom literarnom talentu. Drago mi je što je Zvonimir Despot, kao i mnogo puta dosad prepoznao vrijednost nečijeg rada, a Tomislavu od srca čestitam na hrabrosti i stručnosti koje su rezultirale knjigom za koju smatram da je uistinu trajan i zaslužen spomenik svim sudionicima operacije „Una“; prvenstveno poginulima, ali i svim onima kojima je „Una“ ostavila dubok ožiljak na srcu i duši.

OPERACIJA “UNA” – Igra karata i magla rata na Uni i Savi u rujnu 1995. godine

Komentari su zatvoreni.