11. svibnja 2023. | 1529 prikaza.

Prije stotinjak godina na ukrajinskom području sudarile su se dvije velike sile – Rusija i Austro-Ugarska, na području povijesno poznatom kao Galicija. Ona danas opet krvari

Na istoku Europe opet je rat. Opet je Ukrajina u pitanju, opet Rusija i Zapad. Opet Rusija kao i nekad, prije stotinjak godina, kada su se na ukrajinskom području sudarile tadašnje dvije velike sile – Rusija i Austro-Ugarska. A to je područje povijesno poznato kao Galicija. Ja se pak sjećam kad smo o Galiciji učili u srednjoj školi, i to u predmetu hrvatski ili srpski jezik, naravno u Jugoslaviji. I profesorica me ispitivala o Miroslavu Krleži i njegovim djelima, a nisam se mogao sjetiti njegove “Galicije”. I onda mi je pomogla asocijacijom, tako da je spomenula jednu bitku, a ja sam pak jako volio povijest i tada već puno čitao. Kad je spomenula tu jednu veliku bitku 1914. u Ukrajini, iz prve sam ispalio da je riječ o Krležinoj “Galiciji”. I tako mi se već tada ta Galicija urezala u pamćenje. I mnogima je pojam Galicije ostao urezan u pamćenje ne zbog mnogobrojnih knjiga i radova koji su istraživali to doba, nego u prvom redu zahvaljujući Krleži.

Da podsjetim, „Galicija“ je Krležina drama premijerno izvedena 1920. godine. Velikim dijelom je inspirirana njegovim iskustvima iz Prvoga svjetskog rata, te dijeli brojne motive njegove zbirke priča „Hrvatski bog Mars“. Sastoji se od četiri čina i prikazuje zbivanja tijekom jedne noći u Galiciji gdje je smještena postrojba hrvatskih pripadnika austrougarske vojske na Istočnom bojištu. Protagonisti su likovi različitog društvenog podrijetla i ideologija, a koji će se, svaki na svoj način, suočiti sa ratnim strahotama oličenim u brutalnom vješanju ukrajinske starice koja je navodno uvrijedila visoke austrougarske časnike. Krleža je 1930. dramu značajno preradio te je ta verzija danas poznata pod naslovom „U logoru“, a godine 1960. je napisao i treću verziju koja je ponovno dobila naslov „Galicija“. Drama je 1983. ekranizirana u obliku dvodijelne mini-serije „U logoru“ u produkciji RTV Zagreb. Ta je Galicija do danas u sjećanjima Hrvata ostala kao pojam velike klaonice Prvoga svjetskog rata, što je i bila, a opet o njoj malo znamo, premalo je istraživana, posebice kad je riječ o sudjelovanju i sudbinama hrvatskih vojnika koji su se ondje borili.

A kako je Krležina “Galicija” nastala? Naime, u Krležinu životopisu zanimljiv je dio baš vezan uz Prvi svjetski rat. Kako stoji u Hrvatskoj enciklopediji, Krleža je “1908. otišao u kadetsku školu u Pečuh, a 1911. u vojnu akademiju Ludoviceum u Budimpešti, ali ju je napustio već 1913. pokušavajući, zaokupljen balkanskom krizom, preko Pariza i Soluna stići do Beograda. Bez uporišta u Srbiji, vratio se u Zagreb, počeo raditi u novinskim redakcijama, objavljivati prve književne priloge te postao profesionalnim književnikom. Potkraj 1915. bio je unovačen i u ljeto 1916. poslan na bojište u Galiciji; zbog bolesti je bio oslobođen od vojne službe na ratištu pa se potkraj 1917. vratio u Zagreb. Pisao je komentare o stanju na bojištima I. svjetskog rata.” Krleža je krajem 1915. bio unovačen u 25. domobransku pukovniju, a srpnja i kolovoza 1916. bio je upravo na galicijskoj bojišnici tijekom prve ruske Brusilovljeve ofenzive. I svoja je ratna iskustva, svoje osobno iskustvo, svoje viđenje rata i te klaonice pretočio kasnije na papir u svoju “Galiciju”.

Njemačke i austrougarske snage u Galiciji 1914. (Wikimedia Commons)

No što je uopće bila Galicija? Bila je to austrijska krunovina i jedna od mnogobrojnih zemalja ili provincija nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije. To je povijesna regija – ravničarski prostor današnje zapadne Ukrajine koji ide preko Lavova sve do Prykapattja. Velike sile gazile su je i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, da bi nakon Drugoga svjetskog rata, na osnovi nove sovjetsko-poljske granice, zapadna Galicija postala sastavni dio Poljske, a istočna je ušla u sastav SSSR-a, da bi nakon raspada SSSR-a od 1991. postala dio neovisne Ukrajine. Krleža je pak pisao o svojim iskustvima u Galiciji iz 1915., ali ondje je već na početku rata 1914. odigrana jedna od najkrvavijih bitaka cijeloga rata, u kojoj su Hrvati masovno stradali kao austrougarski vojnici, i to tako masovno da je do danas u mnogim obiteljima u sjećanjima ostalo da je netko njihov poginuo, nestao ili bio ranjen baš u Galiciji, kako odmah početkom rata, tako i kasnije.

Koji su bili razmjeri te bitke 1914., dovoljno govore podaci, da se od 15. kolovoza do 26. rujna 1914. na bojišnicama zapadne i istočne Galicije, dugima otprilike 500 i dubokima otprilike 250 kilometara, sukobile prvo četiri, a zatim pet ruskih vojski protiv prvo tri, a zatim četiri austrougarske vojske s dodatnim pomoćnim snagama. Četiri milijuna vojnika, dva milijuna konja i više od 8000 topova s obiju strana borilo se u manevarskome ratu diljem Galicije s jednim ciljem: potpunim uništenjem neprijatelja, pri čemu su na kraju Rusi u toj bitki odnijeli pobjedu. 

Procjenjuje se da je u toj Galicijskoj bitki stradalo otprilike 420 000 austrougarskih i 250 000 ruskih vojnika, od čega je 100 000 austrougarskih i 40 000 ruskih zarobljeno. Također, izgubljeno je, uništeno ili zarobljeno oko 400 austrougarskih i 300 ruskih topova. Koliko je točno stradalo Hrvata, nikad nije točno utvrđeno, ali radi se o tisućama i tisućama samo tih nekoliko tjedana 1914. godine. O svemu tome prvi je u Hrvatskoj opširno počeo istraživati i objavljivati mladi povjesničar Filip Katanić koji je svoja istraživanja na kraju objedinio u svojoj obimnoj knjizi “Galicija 1914.” koja je objavljena 2020. godine.

Povijest se ponovila! Galicija je opet prokrvarila ruskom agresijom na Ukrajinu, kao i cijela Ukrajina!

Zvonimir Despot

GALICIJA 1914.

Komentari su zatvoreni.