16. svibnja 2024. | 566 prikaza.

SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU – I Hrvatska bi konačno trebala dobiti muzej totalitarizama kakav imaju gotovo sve europske zemlje bivšeg komunističkog bloka

Budimpešta ima Kuću terora, naziv muzeja koji je posvećen obilježjima i žrtvama nacizma, fašizma i komunizma i otvoren je 2002. godine. Tematika muzeja je tzv. dvostruka okupacija, odnosno vlast nacističkog i sovjetskog režima. Posebna pažnja posvećena je nacističkom progonu Židova i političkih neistomišljenika, kao i sovjetskom raseljavanju i deportaciji Nijemaca, Mađara i Slovaka, nasilju nad seljacima, radu tadašnjih tajnih službi…

Češka pak ima Muzej komunizma koji je smješten u Pragu od 2001. godine i posvećen je predstavljanju prikaza komunističkog režima u Čehoslovačkoj nakon Drugog svjetskog rata, s fokusom na Prag. Slovačka ima dva muzeja na temu komunizma, Muzej zločina i žrtava komunizma u Bratislavi te Muzej žrtava komunizma u Košicama. Poljska pak ima Muzej o životu u komunističkoj Narodnoj Republici Poljskoj u Varšavim Estonija Međunarodni muzej žrtava komunizma u Talinu, Litva Muzej okupacije i borbe za slobodu u Vilniusu, Latvija ima Muzej okupacije u Rigi, Bugarska Muzej komunizma u Sofiji i Rumunjska također Muzej komunizma u Bukureštu. 

Kuća terora u Budimpešti (Wikimedia Commons)

S druge strane, Slovenija nema ništa takvog. Upravo suprotno, turistima nudi „Komunističku turu“ po Ljubljani, recimo tragovima druga Tita, i gdje se trčala i nosila Titova štafeta i slično. Ni u Hrvatskoj nemamo ništa o komunizmu, a imamo okupljalište neokomunista i starih komunista oko rodne kuće druga Tita, a i njih također pod velom antifašizma. U Hrvatswkoj je bilo već inicijativa da se otvori muzej žrtava komunizma, ali sve je to ostalo samo na idejama, nikad te ideje nisu dobile političku potporu ni pomoć, pa nisu ni zaživjele.

I sad se pojavio Domovinski pokret i njegov Stjepo Bartulica, koji za dugotrajnu podršku koaliciji s HDZ-om na vlast kao jedan od ključnih uvjeta postavlja osnivanje muzeja žrtava komunizma. Naravno, odmah će biti onih koji će taj prijedlog ismijavati, posebice s lijeva, pa tako odmah povjesničar Hrvoje Klasić provocira s pitanjem hoće li u muzeju biti i pano o Tuđmanu? Ima i onih desno koji bi samo jahali na komunizmu, koji bi i svašta preuveličavali, a istovremeno umanjivali žrtve i narav ustaškog režima. Bit će i onih koji će reći da u državi ima puno važnijih problema od ovog, a i da nema novca, i to0me slično. Problema sigurno ima puno, ali i ovo je problem koji se vuče još od 1990. godine, i nije istina da nema novca, posebice još i pored fondova EU-a, a možda i privatnih donacija i investitora.

Možda ne baš samo muzej žrtava komunizma, nego muzej žrtava totalitarnih režima, ali takav je muzej prijeko potreban radi zdravlja nacije, radi sveobuhvatnog suočavanja s prošlošću, radi novih generacija, radi obrazovanja, radi svih nas da imamo na jednom mjestu naučiti i vidjeti što je to sve bilo i kako je bilo, kako se više ne bi nikad ponovilo. To ide na sramotu HDZ-u koji od 1990. nije uspio ništa takvoga osnovati, pa bi sad i njemu dobrodošla Bartuličina ideja, da se zatvori ta priča na dobrobit sviju nas. Samo što bi konkretizacija te ideja trebala pripasti stručnjacima, a ne političarima. Oni trebaju dati politički mig i omogućiti, a stručnjaci na najbolji mogući način, znanstveni i objektivan, muzej posložiti. I to stručnjaci, a ne oni „stručnjaci“ koji pod strukom guraju svoje ideološke matrice, bilo lijeve ili desne.

Ne treba ni govoriti kako bi takav muzej bila i odlična nova turistička atrakcija u Zagrebu. Kao što bi bila atrakcija i da imamo pravi nacionalni vojni muzej, kao mnoge druge zemlje, među njima mnoge s puno manjom vojnopovijesnom baštinom od nas. Tko će to konačno pokrenuti i osnovati?

Zvonimir Despot

Komentari su zatvoreni.