28. listopada 2026. | 3 prikaza.

Titov fond: tisuće stipendija, ali i odgoj novih naraštaja u duhu komunizma

Više od 43 tisuće mladih dobilo je stipendiju Titova fonda, a gotovo 24 tisuće završile su školovanje. No iza jedne od najvećih stipendijskih institucija socijalističke Jugoslavije nije stajala samo želja za obrazovanjem radničke djece, nego i politička namjera stvaranja novih naraštaja odanih komunističkom sustavu. Koliko je Fond doista pomagao mladima, a koliko služio ideologiji i održavanju Titova kulta ličnosti? Upravo ta pitanja otvara nova knjiga povjesničara Đure Škvorca. U izdanju nakladničke kuće Despot infinitus, u biblioteci Hrvatska povijest, izašla je knjiga povjesničara Đure Škvorca „Titov fond za stipendiranje radnika i radničke djece SFRJ 1973. – 1991.“, opsežno povijesno istraživanje jedne danas gotovo zaboravljene institucije socijalističke Jugoslavije.

Titov fond osnovan je 1973. godine, u političkom ozračju nakon sloma Hrvatskog proljeća i obračuna s liberalnijim strujama unutar jugoslavenskoga komunističkog vodstva. Njegova javno istaknuta svrha bila je omogućiti mladim radnicima i djeci radničkih obitelji školovanje koje si mnogi bez financijske pomoći nisu mogli priuštiti. Međutim, Fond je istodobno bio i sastavni dio državne politike oblikovanja socijalističkog društva, u kojemu obrazovanje nije bilo odvojeno od ideološkog odgoja. Škvorc na temelju višegodišnjeg istraživanja arhivske građe u Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu rekonstruira nastanak, organizaciju, financiranje i djelovanje Fonda, od njegovih početaka povezanih s proslavom Titova 80. rođendana do postupnog raspada početkom 1990-ih. Posebnu pozornost posvećuje djelovanju Fonda u Hrvatskoj, ali donosi i usporedni pregled svih jugoslavenskih republika, autonomnih pokrajina te Jugoslavenske narodne armije. Knjiga pritom pokazuje kako su se socijalna solidarnost i politički interesi međusobno isprepletali. Mnogi su zahvaljujući stipendijama stekli obrazovanje i otvorili si mogućnosti koje inače ne bi imali. Istodobno, među kriterijima za izbor stipendista nalazile su se i njihove moralno-političke kvalitete te društvenopolitička aktivnost, što dovoljno govori o karakteru sustava u kojemu je Fond djelovao.

Posebno su zanimljivi podatci o Hrvatskoj, gdje je Titov fond dodijelio 5165 stipendija, od kojih 2185 mladim radnicima, a 2980 djeci radnika. Istraživanje otkriva i brojne slabosti sustava. Unatoč proklamiranom cilju obrazovanja samih radnika, mnogi su odustajali zbog nedovoljnih stipendija, neriješenih radnih i socijalnih prava te teškoća u usklađivanju školovanja s poslom i obiteljskim životom. Autor prati i posljednje godine Fonda, kada su gospodarska kriza, inflacija, političke promjene i raspad jugoslavenskih institucija doveli do njegova nestanka. Hrvatski Titov fond prestao je djelovati potkraj 1990., dok je savezni Fond formalno prestao s radom 20. veljače 1991. godine.

Posebna vrijednost knjige njezina je opsežna dokumentacijska osnova, s brojnim statističkim pregledima, izvornim dokumentima i usporednim podatcima koji omogućuju razumijevanje stvarnih dosega, ali i ograničenja te institucije. Knjiga „Titov fond za stipendiranje radnika i radničke djece SFRJ 1973. – 1991.“ tako nije samo povijest jedne ustanove koja je pomagala školovanju mladih. To je i priča o društvu u kojemu su socijalni napredak i politička podobnost često išli zajedno, a obrazovanje bilo istodobno sredstvo osobnog uspjeha i instrument državne ideologije.

Titov Fond za stipendiranje radnika i radničke djece SFRJ 1973. – 1991.

Đuro Škvorc

Saznajte više i naručite knjigu

Komentari su zatvoreni.