30. studenoga 2023. | 996 prikaza.

U POVODU – Upravo preminuli američki političar i diplomat Henry Kissinger kod Hrvata je najviše upamćen po poruci Franji Tuđmanu: „Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom„

U Americi je u 101. godini umro poznati američki političar i diplomat Henry Kissinger. U osvit raspada Jugoslavije, 1990. godine, s Kissingerom će se susresti novoizabrani predsjednik Hrvatske, dr. Franjo Tuđman. O tom je sastanku govorio tadašnji savjetnik Slaven Letica, otprilike 25 godina kasnije:

„Razgovor hrvatskog izaslanstva s Henryjem Kissingerom održan je 1. listopada 1990. od 16.00 do 17.00 sati u njegovom uredu u njujorškom sjedištu (350 Park Avenue. New York, NY 10022.) njegove međunarodne tajnovite savjetničke (konzultanske) i lobističke tvrtke Kissinger Associates, Inc. koju je svjetski poznati i utjecajni bivši državni tajnik, geostrateg, politički lobist, znanstvenik, pisac i diplomat 1982. godine osnovao s Brentom Scowcroftom. Uz predsjednika Tuđmana, u razgovoru su sudjelovali njegov osobni savjetnik dr. Slaven Letica, predstojnik Ureda predsjednika RH Hrvoje Šarinić i hrvatski iseljenik Ilija Letica koji je dogovorio sastanak.

Na sastanku i razgovoru s Kissingerom predsjednik Tuđman je posebno inzistirao jer je bio uvjeren da je on daleko najutjecajniji američki političar i najbolji poznavatelj američkih geostrategijskih koncepcija i vizija u svijetu, pa i u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Osim toga, predsjednik je imao i osobni, sentimentalni razlog, jer je Kissingera smatrao nekom vrstom profesora: jer je, kao jedan od sudionika i govornika, davne 1966. godine sudjelovao na Međunarodnom seminaru na Sveučilištu Harvard (the International Seminar series at Harvard University) kojeg je direktor u dugom razdoblju od 1952. do 1969. bio upravo Henry Kissinger.

 Henry Kissinger snimljen 1990. godine. (Wikimedia Commons)

Na početku sastanka predsjednik Tuđman je Kissingera upoznao s tom činjenicom i Kissinger je tu informaciju primio s velikim simpatijama, naglasivši da mu je serija harvardskih međunarodnih seminara uvelike pomogla iz prve ruke upoznati specifične prilike u pojedinim zemljama u doba Hladnoga rata, pa i situaciju u Jugoslaviji. Tuđmana se, dakako, nije mogao sjetiti. Nakon spomenutih prigodnih prisjećanja na Harvard, predsjednik Tuđman je Kissingeru uručio engleski prijevod nacrta ‘konfederalnog ugovora’: puni naziv tog dokumenta bio je ‘Nacrt Ugovora o jugoslavenskoj konfederaciji – savezu jugoslavenskih republika’, a njegov je glavni autor bio profesor međunarodnog prava dr. Vladimir-Đuro Degan. Kissinger je uzeo prijevod u ruke i desetak je minuta prelistavao i na brzinu čitao dokument, a nakon toga nam se obratio s molbom da kažemo čemu zapravo težimo i što nam znači formulacija da se radi o ‘međunarodnom ugovoru’ o udruživanju ‘samostalnih i nezavisnih država – republika’ kad Jugoslavija postoji kao suverena i međunarodno priznata država.

Predsjednik Tuđman i dr. Slaven Letica pojasnili su mu kako Ustav SFRJ iz 1974. godine ima mnoštvo konfederalnih odredbi o državnosti republika-država, uključujući i pravo naroda (mi smo smatrali političkih naroda, a Srbi su to tumačili kao etničke narode) na samoodređenje, odcjepljenje i stvaranje samostalne države. Dosljedno tome, ali i dugoj tradiciji hrvatskog nastojanja oko uspostave konfederalnog ustrojstva Jugoslavije, u poglavlju ‘Načela’ navedenog i na engleski prevedenog dokumenta stajalo je da se budući savez država stvara: ‘na temelju neotuđivog i nepotrošivog prava svakog naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na odcjepljenje i udruživanje s drugim narodima i državama’.

Kissinger je nakon dodatnih pojašnjenja kazao: ‘Koliko vidim, vi želite stvoriti neovisnu suverenu državu. Bez obzira što ja mislio o tome je li ta opcija danas i koliko moguća, tu ste težnju i zahtjev mogli sasvim jasno izraziti’. Predsjednik Tuđman tada mu je kazao kako je ta težnja i ambicija poprilično jasno izražena i da je to glavni razlog zašto se Hrvatska našla pred agresivnom verbalnom kritikom velikosrpske propagande, Jugoslavenske narodne armije i režima Slobodana Miloševića, ali i kritikom ‘rigidnih komunističkih i jugoslavenskih snaga u samoj Hrvatskoj’. Predsjednika Tuđmana zanimalo je kako Kissinger osobno gleda na mogućnost, pa i neizbježnost, raspada komunističkih kvazi – federacija SFRJ-a i SSSR-a. Kissinger je poprilično hladnokrvno odgovorio kako i osobno razmišlja o mogućnosti raspada Jugoslavije, ali taj raspad ne smatra poželjnim sa stajališta stabilnosti međunarodnog poretka i sa stajališta američkih nacionalnih interesa. Američki je povijeni interes, kazao je, ostvaren rušenjem Berlinskoga zida i komunizma i razvojem demokracije i kapitalizma, a dalje od toga je unutrašnja stvar tih zemalja.

Franjo Tuđman sa Slavenom Leticom 1990. (Slaven Letica/Facebook)

Tuđman mu je odgovorio da taj prividno neutralni stav SAD-a, kojim se pruža potpora cjelovitosti SFRJ-a i SSSR-a, zapravo ohrabruje hegemonističke i osvajačke, agresivne i ratničke težnje i prijetnje Srbije i Rusije. Na prijedlog i poziv predsjednika Tuđmana da bude njegovim vanjskopolitičkim savjetnikom, Henry Kissinger je odgovorio da zahvaljuje na pozivu koji smatra komplimentom i da će o njemu razmisliti.“

Epilog tog razgovora može biti i poruka koju je Kissinger poslao poslije završetka rata 1995. godine. Njezin prijevod glasi: „Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali, kao ni svi veliki ljudi, nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek buduće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom“.

Izvadak iz knjige „Kissinger-Tito: Amerika i Jugoslavija u Hladnom ratu“ dr. sc. Bojana Dimitrijevića, u nakladi Despot infinitusa.

Komentari su zatvoreni.