29. listopada 2026. | 30 prikaza.

Slučaj Praxis i anarholiberali: kako je Titova tajna policija progonila intelektualce i pratila njihov ideološki preobražaj

Iz tiska je upravo izašla nova knjiga povjesničara Bojana Dimitrijevića „Slučaj Praxis – Služba državne sigurnosti i ‘anarholiberalizam’ 1967.–1985. godine“, u izdanju nakladničke kuće Despot infinitus. Utemeljena na dokumentaciji jugoslavenske Službe državne sigurnosti iz arhiva u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, knjiga otvara manje poznato poglavlje povijesti komunističke Jugoslavije: gotovo dva desetljeća sustavnog nadzora, prisluškivanja i političkog progona intelektualaca koje je režim smatrao opasnima za vlastiti opstanak. Tko su bili ljudi koje je jugoslavenska tajna policija označavala „anarholiberalima“? Zašto su filozofi, sociolozi, sveučilišni profesori, književnici i studenti predstavljali toliku opasnost za režim Josipa Broza Tita? Kako je moguće da su intelektualci koji su polazili od radikalnih marksističkih uvjerenja postupno postajali protivnici komunističkog monopola vlasti, a dio njih kasnije završio u sasvim drukčijim političkim i ideološkim taborima? Upravo na ta pitanja odgovara nova knjiga Bojana Dimitrijevića, jednog od poznatih istraživača jugoslavenskog komunističkog sustava i njegovih sigurnosnih struktura.

Posebna vrijednost knjige jest u tome što povijest jugoslavenskog intelektualnog disidentstva ne rekonstruira samo na temelju naknadnih sjećanja i interpretacija njegovih sudionika. Dimitrijević pred čitatelja donosi izvornu dokumentaciju same Službe državne sigurnosti, njezine tajne elaborate, operativne procjene i izvješća o osobama koje je državni i partijski aparat godinama smatrao „unutarnjim neprijateljima“. A ti neprijatelji nisu bili naoružani pobunjenici, strani agenti ili pripadnici ilegalnih terorističkih organizacija. Bili su to ljudi koji su pisali, raspravljali, predavali i dovodili u pitanje službenu ideologiju. Mnogi su pritom smatrali da upravo oni, a ne partijsko vodstvo, zastupaju izvorne ideale marksizma i socijalizma. Za jednopartijski sustav i takva je kritika bila nedopustiva.

Od zagrebačkog Praxisa do beogradskih i slovenskih disidenata

Hrvatskim je čitateljima posebno važan opsežan dio knjige posvećen zagrebačkom krugu okupljenom oko filozofskog časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole. Gajo Petrović, Milan Kangrga, Rudi Supek, Ivan Kuvačić i drugi istaknuti intelektualci našli su se pod sustavnim nadzorom državne sigurnosti. Pratile su se njihove rasprave, međunarodne veze, znanstveni skupovi, javni istupi i međusobni kontakti. Služba je nastojala utvrditi koliko njihove ideje odstupaju od službene partijske linije i mogu li se pretvoriti u širi politički pokret. Knjiga donosi i podatke o operativnim obradama zagrebačkih praksisovaca, uključujući postupke pod kodnim nazivima „Meteor“ i „Anarhisti“, praćenje studentskih demonstracija 1968. godine, djelovanje Korčulanske ljetne škole te političke pritiske koji su sredinom sedamdesetih doveli do prestanka izlaženja časopisa Praxis i održavanja škole.

Dimitrijević istodobno prati intelektualna i politička zbivanja u Srbiji i Sloveniji, pokazujući da se nije radilo o jedinstvenom i ideološki homogenom pokretu. Među ljudima koje je Služba svrstavala u istu kategoriju postojale su velike razlike u pogledima na demokraciju, jugoslavensku državu, nacionalno pitanje i budućnost socijalizma. U knjizi se tako pojavljuju brojna imena koja će kasnije ostaviti snažan trag u političkoj povijesti Srbije i drugih država nastalih raspadom Jugoslavije: Dobrica Ćosić, Mihailo Marković, Dragoljub Mićunović, Ljubomir Tadić, Zoran Đinđić, Vojislav Koštunica, Vojislav Šešelj i drugi. Njihovi kasniji politički putovi pokazuju koliko su različiti bili ishodi intelektualnih i ideoloških previranja sedamdesetih i osamdesetih godina.

Od revolucionarne ljevice do nacionalizma i građanske desnice

Jedno od najzanimljivijih pitanja koje knjiga otvara jest ideološka evolucija jugoslavenskih disidenata. Dio intelektualaca koji su šezdesetih godina nastupali kao radikalni marksisti i kritičari komunističke birokracije poslije je prihvatio liberalno-demokratske ideje. Drugi su ostali na ljevici, dok su se pojedinci približili nacionalnim pokretima i politikama koje će snažno obilježiti raspad Jugoslavije. Posebno je intrigantno to što je sama Služba državne sigurnosti sredinom osamdesetih postupno napuštala naziv „anarholiberali“ i počela rabiti novu političko-sigurnosnu oznaku – „građanska desnica“. Takva promjena mnogo govori o načinu na koji je komunistička vlast promatrala društvo. Za nju političke razlike među protivnicima režima nisu bile presudne. Važnije je bilo mogu li ti ljudi, bez obzira na svoje međusobne ideološke sukobe, dovesti u pitanje monopol Saveza komunista.

Posebnu pozornost zaslužuju i dijelovi knjige koji prate odnos intelektualnih krugova prema Hrvatskom proljeću, ustavnim promjenama, nacionalnom pitanju, događajima na Kosovu te političkim previranjima nakon Titove smrti. Riječ je o temama bez kojih nije moguće potpuno razumjeti intelektualne i političke korijene krize koja je na kraju dovela do raspada jugoslavenske države.

Dokumenti koji razotkrivaju način razmišljanja komunističke vlasti

Ovo nije knjiga koja nekritički prihvaća sve tvrdnje jugoslavenske tajne policije. Upravo suprotno, njezina je vrijednost u mogućnosti da čitatelj usporedi ono što su ljudi stvarno radili s načinom na koji je njihove aktivnosti tumačio represivni aparat. Dokumentacija pokazuje koliko se pažnje posvećivalo sveučilišnim raspravama, filozofskim tekstovima, studentskim tribinama, međunarodnim kontaktima i pokušajima organiziranja neovisnih intelektualnih okupljanja. Prisluškivanje telefonskih razgovora, kontrola pošte, tajno praćenje, doušnički izvještaji i operativne obrade bili su sastavni dio sustava koji je nastojao kontrolirati ne samo političko djelovanje nego i slobodu mišljenja. Za hrvatsku historiografiju osobito je važno što knjiga donosi i dokumentaciju zagrebačkog centra Službe državne sigurnosti te omogućuje bolje razumijevanje odnosa komunističkog režima prema hrvatskoj intelektualnoj sceni.

Knjiga važna i za razumijevanje današnje politike

Povijest Praxisa i anarholiberala nije samo priča o prošlosti filozofije, sveučilišta i jugoslavenske tajne policije. Ona je i dio predpovijesti političkih elita koje su obilježile posljednja desetljeća 20. stoljeća. Neki od tadašnjih disidenata poslije su postali demokratski reformatori, drugi nacionalni ideolozi, treći protivnici novih autoritarnih režima, a pojedinci i njihovi politički saveznici sudionici stvaranja novih oblika vlasti. Zbog toga ova knjiga omogućuje da se iz današnje perspektive postave važna pitanja o političkom kontinuitetu, intelektualnoj odgovornosti i odnosu ideologije i vlasti. Despot infinitus objavljuje hrvatsko izdanje koje je prilagođeno domaćoj publici, s posebnim naglaskom na povijest zagrebačkih praksisovaca i dokumentaciju hrvatske Službe državne sigurnosti.

„Slučaj Praxis“ je knjiga za sve koji žele bolje razumjeti kako je funkcionirala Titova Jugoslavija, kako je njezina tajna policija nadzirala intelektualce i kako su iz sukoba unutar komunističke ljevice postupno nastajale političke ideje, pokreti i podjele koje će obilježiti kraj jugoslavenske države.Jer da bismo razumjeli političke sukobe koji su uslijedili nakon komunizma, potrebno je poznavati i ljude, ideje i odnose koji su se oblikovali još unutar samoga komunističkog sustava.

Komentari su zatvoreni.